PINGVINI
Pitao me netko na telefon da li imam slobodnog vremena. Uslijedio je tren sutnje u kojem se moglo cuti kako u procesu razmisljanja nakrivljujem usne. Pri teskim pitanjima koristim obrve i celo,dok oci dizem k nebeskim visinama. Ako jako ozbiljno mislim pomicem zjenice cas lijevo cas desno konzultirajuci se sa objema drgu mozdanim polutkama.Ajme meni,ma zvuci mi tako poznato. S-l-o-b-o-d-n-o vrijeme? Ne znam sto je to. Odustajem. To mi nista ne govori,zamucam. Gdje se to moze nabavit ? Ima li toga na kredit za kupit? Sad cete vi reci da vrijeme ne postoji vec ga se treba stvoriti. Citam i ja takove savjete po Elle i Marie Claire i slicnoj literaturi. Ponekad bas odlucim slijediti te njihove savijete rasporedene u 7,10 ili 12 koraka. Da uputim neupucene: sve se svodi da se ne treba biti perfekcionist, pa onda biti sam sebi bitniji od svih drugih obaveza, te raditi barem cetiri stvari istovremneno. Logicna poslijedica ce biti usteda vremena. E sad vi zakljucite sami sto se to dogada u mom zivotu da ja od Nove redovito 4-5 sat nocu spavam, u snovima se borim sa natuknicama « koje nikako, sutra ujutro, ne smijem zaboraviti !!!! », cekam vikend koji tek sto proviri iza ugla smugne u ponedjeljak, itd,itd. Smisljanje Novogodisnjih odluka je ocito bili gubljenje vremena. Jos nista od aerobika, redovitijeg dopisivanja sa vama, manjkom stresa, viskom sna i ostalim klisejima. Cak i prestajanje sa pusenjem bas ne ide po propisu. To mi je uprpastila jedna zena sto cita dnevnik kada mi je na prvi prvi rekla da 75% onih koji odluce prestati , svi pocnu iznova vec treceg prvog. Tu mi je tako digla zivac, da sam morala zapalit da se smirim. Ali jedne se novogodisnje odluke ipak drzim: jednom tjednom idem van sa Svojim Covjekom van. Samo nas dvoje.Ustrajana sam u svojoj taktici. Podijelit cu sa vama ovaj uspjesan recept (jos ne objavljen u niti jednom zenskom savjetovalistu): prvo Njega naprasim sa kauca, sakrijem daljinski, obucem se zavodljivo i mamim ga da juri biciklom kroz grad iza mene. Sve dok se ne nademo isped kina gdje sam ja slucajno rezervirala ulaznice. Tako se mi u kulturno uzdizemo tijekom zimske sezone. Kako se vi nosite sa novogodisnjim rezolucijama?Prosao voz ili ima i ustrajanih? PS: Preporucam svima da pogledate film March of the Pinguins. Film je vrsta dokumentarca o zivotu carskog pingvina na Juznom Polu. Prekrasno bijeli krajolici, duboko plavetnilo, ostar vjetr, svjetlucajuci planktoni i , naravno, gegajuci frakovi. Ta genetska kombinacija foke i patke u obliku pingvina je jako smijesna, dirljiva i ima cudan nacin brige za potomstvo. Bas odlican film za nedjeljno vecer, opustanje i prisjecanje da nasa Mama Zemlja stvarno postoji. I sto bolje, po njoj hodamo |
Dosla je u moj zivot. Vesela i radosna, poprilicno bucna i zalivena zesticama. Posula nas snijegom tek toliko da se osjecamo kao cokoladni kolaci posuti secerom u prahu. Prigodno nas nahranila je glasnim poljubcima, dugim toplim zagrljajuima i dubokim pogledima u oci. Onih nekoliko sati prije ponoci osjecam se da volim. Uzivam u izrazavanju prisnosti gotovo do pateticnosti. Cinim to ocima. Tome pomaze alcohol i opce razumjevanje drugih poljuljanih istim sredstvom.