slika: digital art
U središtu sebe,
u srcu svih otkucaja svemira,
u jezgri nukleusa duše
starije od daha prvog nastanka
središtu olujnog oka poludjelog svijeta
dijete kreator diše ,
Božić koji čuva nježnost
i najČistije osjećaje ljubavne.
Rukama kao starac
koje su starije od stvaranja,
očiju dubokih i prečistih
kao lopoč usred nedostižnog
dubokog jezera.
Ja čuvam svoj dragocjeni kovčežić
pun čudesnih dragulja
proživljenih i odživljenih činova
nestajanja sebe dajući sebe
pokušavam ga zadržati
neokrnjenog i neotvorenog,
jer su vjetrovi bešćutni zaprijetili
uništenjem.
Ja i dalje čuvam osmijeh dječji,
suzu za one kojima je presušila
kao stari zdenac
obrastao mahovinom
i mirujem...mirujem
nedotaknuta nemirom
stvarnosti.
Tanja Repinac Satnica, 28.7. 2021
