slika: digital art
Znate li put do negdje,
pitam vas,
jer sam upravo sišla sa vlaka vremena
zastao je u snijegu i zaustavio kazaljke
do nekog čarobnog trenutka vječnosti
kada će ga neka ruka pokrenuti
tek da sjećanja ne uminu
bremenita plodovima odživljenih koraka.
Znate li, put do negdje,
jer ja u kaputu duše
mapu do tamo čuvam
požutjelu od nošenja
pomalo iskidanu od korištenja.
Ja znam gdje negdje počinje
i nikad se ne završava:
u nekim čarobnim alejama proljetnim
gdje misli stvaraju cvijet
i svjetlo mu pjeva
glazbom svojom čudesnom,
dok raste iz srca anđela
pretapajući se u vrtove
zaljubljenika u Ljubav.
Ja znam gdje je negdje
i nije tako daleko,
tamo je gdje se rastaču
sve stvorene ljepote
i zaboravljaju se riječi
koje umaraju svojom dokazivošću,
da za sve postoji razlog,
a razlog je samo privid i mreža
koja lovi bestežinsko sutra
koje nas čeka bez tereta prošlosti.
Zašto siđoh umjesto da nastavim,
put za negdje gdje će me
zarobiti mirisi sna,
bjelilo margareta,
baršun ruža
i bokor frezija
koje ću ubrati
čekajući dolazak Onoga
koji me voli
iznad svakog postojanog voljenja..
Zašto sam tu
i gužvam u ruci
kartu za negdje?
Zato, jer vjerujem
da će i drugi poslušati eho
iza velova mog trošnog tijela
i pogledati me okom
koji sve što poželjeh reći
proniče do kraja,
bez početka.
Vjerujem,da će duše krenuti
nekim svojim putem,
ali ćemo se sastati na istom mjestu
tamo negdje gdje granice
nikad nisu postojale
niti će postojati.
pjesma je iz moje 1. zbirke poezije "LANTERNA MOJE DUŠE”
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
