SAMO BUDI

23.10.2016.



slika: digital artist

U bespuću svega proživljenog,
meni glas tako poznat,
meni srce koje spoznaje
i doziva me
žuborom potoka
pjevom ptice,
kad u mračnoj šumi ne vidim
ni tračak sunca,
niti jedno lice.

Samo budi,
draga moja,
budi zvijezda
makar posljednja
u zovu jutra,
baš takva
pokazat će mi put
kojeg znam,
a negdje sam zastala
između noći i svitanja,
uplašena tračkom sumnje
i nedostatkom pitanja,
jer sve odgovore znam,
a opet me zaborav od umora hvata,
dok stojim pred ulazom za dalje
i ne znam
koja da otvorim vrata.

Samo budi prijatelj,
baš takva kakva jesi
koja me voliš nedovršenu,
nesavršenu,
prljavu od blata svijeta,
neuglednu za gledatelje u parteru,
zaboravljenu u glamouru tražene ljepote,
ostavljenu za neki trenutak „poslije“,
dok se zavjese spuštaju u teatru
i nikoga nema,
da mi pruži ruku,
osim tebe
i tvoja je žuljevita,
ali topla vječna u svojoj dobroti davanja
bez zadrške,
bez truna kajanja,
samo budi,
makar i daleko,
eho tvoga srca
dotiče stijenke moje duše
i to je sasvim dovoljno,
da izgradim nove snove
kad mi silnici stare sruše.


Looe, 23.10.2016.

IMA JEDAN DIO MOGA SRCA

22.10.2016.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Ima jedan dio moga srca,
u koji čak i ja rijetko zađem
i skidam cipele
bosonoga ulazim
sa vjenčićem od cvijeća
oko vrata
sa stručkom ljubičica u ruci
umjesto sjajnog komada zlata..

Ima jedan dio moga srca,
gdje se duša
sa nebom sastaje
mali dio, poput kapele
sa oltarom na kojem duša
glazbu sfera sluša,
a ja, tišinom je pratim
i poželim,
da vječno tamo ostanem,
nazad da se ne vratim..

Imam jedan dio srca
gdje ne dopiru tmurni odjeci,
gdje su utišani svi jauci,
gdje svijet zaboravlja ratove, mačeve,
i vijesti koje samo tugu prenose,
a ljubav ne donose..

Imam jedan dio srca,
gdje žice bodljikave nikad nisu
i neće postojati,
gdje ptice ne poznaju kaveze
i ljudi se bude u svitanja
bez suze u oku,
živeći samo za jedan osmijeh
koji nikad, zapravo, ne prestaje,
jer se i kamen i travka smiju
dahom svemira,
koji se u svojoj vječnosti vrti,
jači od granica,
jači od smrti..

Imam jedno mjesto u srcu,
koje ne želim čuvati za sebe,
mjesto,
koje će postojati samo,
ako drugi u njemu
ostave svoje tragove,
makar cvijet u rukama ne imali
i nešto drugo
u svojem srcu
za mene čuvali..

Imam jedan dio srca,
koji je uvijek otvoren onima,
koji put ka sebi još uvijek traže,
a ništa ih više osim brige ne dotiče
i ponekog komadića sjete..

Ima jedan dio srca
gdje uvijek smijem
i mogu ostati dijete,
biti čarobnjak i čovjek
u isto vrijeme
i u trenutku sa leđa skinuti breme.

Dovoljan je samo zagrljaj i ljubav,
koja sve ljubavi u sebi nosi
bez razlike
tko si, što si,
da li si velik ili malen,
crn ili bijel..

Ima jedan dio moga srca,
a oliko njih prođe
i nikad u njega ne uđe.

Ima jedan dio moga srca,
ali do njega nema putokaz
niti ispisani znakovi,
tek jedva vidljivi tragovi,
jer skoro uvijek
duša me nosi,
dok ja umorna
na njenim rukama počivam
i snovima bezbrižnim
tiho se predajem...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115225&stat=lgn&kuki=mk

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

BUĐENJE

19.10.2016.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Otvorila sam širom prozore
doma svoje duše..
I odlučih ukrasiti sobe
prvim slikama koje vidjeh..

Prve latice rose na cvijetu,
zrake sunca,
koje kroz krošnje prodiru d
o uspavanih cvjetova na tlu..

Jedna malena bogomoljka
za svoj hram
odabire ljubičastu boju,
a djeca i dalje smiju
biti i ostati djeca..

Anđeli se igraju skrivača
i samo me iznenađenu pronađu
i dotaknu mekim dodirom..

Sve u svemu, divan početak dana...


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

STAROVERSKA

10.10.2016.



slika: digital artist

Neka ovo ne budu stihovi
o priučenoj sreći,
o stvarima nedostižnim i dalekim
i putovima zvjezdanim, nebeskim,
neka bude samo dodir sjećanja
na tople vrijedne majčine ruke
i njene ispričane bajke
o životu, u kojem nema patnje,
nema muke,
samo čudesna mirisna jutra
u kojima osmijeh poljupcem budi
uspavano dječje lice
i miluje vjeđe
sanjive djevojčice
koja još san svoj sanja
pod krovom sigurnim
gdje anđeli rastjeruju sivilo zbilje
i plešu sa njom ples radosti
razigranim koracima
neprekinute vječnosti…

Nisu ovo stihovi teški kao jesenje kiše,
ovo su tek iznjedrene misli
o nečemu što možda
neće biti više,
a trebalo je, krenulo je
i zaustavilo se
u nekom raskoraku vremena
uslijed zastalog kotača sreće
u životnog teškog bremena…


MUSICA DI NOTTE

01.10.2016.



slika: digital artist

Ludosti, ludosti
obasjana iskrama sunčevih koraka
u plesu vatre
koju kapi tuge gase, malo, po malo,
a noć meka, tako trezveno tamna
svoj ritam nameće
dok ja negdje, željom srca,
zastajem u središtu
i niti plešem niti koračam,
mirujem u tišini
isprekidanoj uzdasima anđela,
jer ja gotovo
da i ne dišem više.

Rastačem se,
polumrtva od svih naplavljenih mogućnosti
koje preplavljuju moju obalu duše,
a niti jedna me ne grli
svojim sretnim završetkom.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.