Tanja Repinac, Wendy.Tanja - pjesnikinja sa portala www.magicus.info
Ja samo slijedim put svoje duše, koja me tako čarobno vodi u svoj svijet, koji nema kraja, iz jedne dimenzije u drugu, u kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja., dje čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i ostvaruje sve....
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
slika: digital artist
I kad pjesma utihne,
koraci se težinom zime zaustave,
ja ću pjevati iz dubine duše
malenom iskrom svoje nade
vođena čežnjom,
da pokrenem zaustavljenu vječnost
i zaplešem ples radosti sa svima
koji će pjevati sa mnom..
I kad se čini da ne postoje više glasovi
i privid kraja pokaže svoje ozbiljno lice,
ja ću opet pjevati
onako čarobno, smijehom
koji mi neki maleni putnik anđeoski
ostavi na prozoru zaleđenom,
tek da se sjetim,
da se ne predajem
kada se sve preda oko mene
okovima tuge
ili besmislu nedorečenosti..
I kad se svi konjići djetinjstva
zaustave na vrtuljku
izgubivši ritam,
a barke na snijegu
začuđene prestanu svoj njihaj,
ja ću opet pronaći put,
da budem dijete
igrajući se sačuvanim trenucima
iz nekih zlatnih pretinaca izvađenih...
i zapjevati...
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
slika: digital artist
Pred čarobnim portalom sjećanja plešem opet, govoreći po ne znam koji put, da je ovo zadnji ples.
Životi pretočeni u ovaj jedan, sve zgužvane papirne ruže, u košu gdje neispisane prazne stranice oprosta, čekaju moje prvo slovo.
Cijeli ružičnjak je otvoren preda mnom, gdje zlatne klupe čekaju istinske zaljubljenike u aleji, gdje sve miriše opojnim mirisom neba.
Ja još oklijevam...
I ponovo papirnu ružu gužvam u ruci, dobivenu jednog ljeta, preko oblaka, preko plavih dubina, stvorenu obećanjem nekim, od nekoga tko je tek u prolazu skinuo je sa pulta, u zabavnom parku, prekrivši je mirisom, da sakrije tragove svoje prazne duše.
Ja plešem...
Igraju moji koraci i nježno dotiču tlo, dok oko mene tutnje vihori besmisleni, dok gledaoci žurno napuštaju dvoranu, tražeći neku drugu predstavu, gdje akteri ljubuju sa ludilom i dvosmislenošću postojanja.
Slušam tišinu praznog gledališta i ostajem sama, sa svojim anđelom čuvarom, koji mi je nježno otškrinuo vrata i pustio jato bijelih golubica u predvorje moga srca.
Ja se još lomim...
I gužvam tu ružu u ruci bez snage, da je konačno otkinem od svoga dlana, ali gle..!
Prhnule bijele ptice i svaka ostavi bijeli trag na laticama ruže papirne i postade ona u trenutku živa, gotovo da sam osjetila ubod trna kroz jagodice mojih prstiju..
Anđeo me dotakao po ramenu, bijaše to tek njegov tihi nagovještaj, da ružu ostavim pred vratima izgubljenog darivaoca, izgubljenog u plesu moje neodlučnosti, u draču moga neoprosta..
Vrata su iza mene...
Portal neba ispred mene...
Vratim li se unatrag, zaboravit ću put ka naprijed...
Opet golubice...i njihova vjernost prema mojoj želji da ružu ipak poklonim i predam, oživotvorenu čudom ljubavi, koja nije ljudska..
Ljubavi duše, koja nikad nije nestala, jer je oduvijek postojala...
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
predstavit ćemo vam uz pomoć riječi autorice i recenzije knjige:
RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
Moje ime je Tanja Repinac, nadimak Wendy Tanja, rođena sam 19.12.1960., majka četvero djece, udata. Završila sam Pedagoški fakultet u osijeku, smjer „Predškolski odgoj“.
Živim u mjestu Satnica, Valpovo sa suprugom i četvero djece: suprug Darko, djeca Juraj, Leonora, Ivana i Mislav.
Ja samo slijedim put svoje duše, koja me tako čarobno vodi u svoj svijet, koji nema kraja, iz jedne dimenzije u drugu, u kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja, gdje čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i ostvaruje sve.
Ovo je moja prva zbirka poezije, znakovitog naslova
“LANTERNA MOJE DUŠE”.
Lutala sam danima, čula sam plač pustinjaka u tami, kad se čovjek pitao gdje mu je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tišini noći, gdje su mu bili misli, dok je na oltaru tamne zore palio svijeću života?
Ima li ga ispod punog Mjeseca, gdje je saznao tajnu života, otkud je došao i zastao ispod ovih zvijezda što se nebrojeno puta igraju tuđim sudbinama?
Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena i opet u ogledalu čovjek gleda kako su njegove sjene zagrljene, zaigrane i skladne.
Svojim pjesmama pokušavam dosegnuti taj zaigrani mjesečev snop svjetla koji se tako varljivo savija oko nas, a i sama znam da je prolaznost života neumitna i da će se sve završiti opet na početku novog kruga inkarnacijskog putovanja kojeg svaka duša mora proći i prolazi.
Želim svojim čitateljima otvoriti jedna neotvorena vrata mog poetskog svijeta, koja su čitali rijetki na blogu ili na portalu
– kažem, čitali rijetki, ali sa srcem čitali, jer mnogi su čitali, ali srce je ostalo zatvoreno za prolaz tih stihova do dubine duše.
Ostavljam svoje poetske bisere mojim dragim čitateljima nadajući se da će u njima svatko naći za sebe bar jedan tračak mjesečevog svjetla.
Tanja Repinac, pjesnikinja
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE
„LANTERNA MOJE DUŠE“
TANJE REPINAC
''Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe?
Možda može, možda ne, ne znam, dok se promatramo u ogledalu vremena, dok ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim očima gledmo stvarnost – sve je moguće.
Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega?
Ova slova što se nižu, kao da su pobacana na tamnoj pučini života, kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Odavno čovjek shvaća, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno čovjek shvaća, da mir dolazi iz njega, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je čovjek shvatio, da ono što leži u njemu, čeka samo pravi trenutak da povede njegov život onim smjerom za kojeg je rođen.
Traži se čovjek godinama, pronalazi se u sekundama, a to su trenuci kad sastavlja kaleidoskop Života i srce mu zabljesne u vatri spoznaje.''
Jadranka Varga, pjesnikinja
Onako, uz put ćemo spomenuti da je knjiga
"LANTERNA MOJE DUŠE" TANJE REPINAC,
dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu