Draga moja, koja jesi,
znam gdje si...
skrivena iza vreve glasova
koji te ne mogu opisati
niti ispisati stih
za onaj tvoj paperjasti let
koji smiruje bjesomučne krilolomce
i one, koji te gledaju kroz stakla bez boje,
ej, draga moja, koja jesi,
znam gdje si..
Ja sam šaptačica vremena
plesačica na izlizanoj kutiji uspomena
a u tvom dlanu je ključ
kojim glazbu za moju dušu pokrećeš..
Mogla bih otići
jer drugi me vide spojenu sa pločom
zaustavljenu, naizgled, zauvijek nepokretnu,
a ja se vrtim i vrtim
čim moja duša začuje eho tvoje duše...
Vidim tragove tvojih mekih koraka
kroz staze snježne,
tražiš ognjište
i topli kutak
tek da odmoriš srce
od leda i mećave svijeta bez nježnosti..
Ja sam krilata vučica,
mogla bih poletjeti
rastati se od svijeta,
ali prije nego ugledah svijet
zbog tebe nekako,
odlučih ostati..
U svoj svojoj ništavnosti postojanja
tvoje ono, nešto
uvijek stvori u mojim dlanovima
potrebu da dajem
i da za druge trajem,
bilo da darujem zvijezde
ili ptice
uvijek je negdje
utkano tvoje drago lice..
Draga moja, koja jesi
znam gdje si,
negdje u čaroliji moga neba
u vječnosti satkana,
a opet
uvijek slobodna
da se od mojih oblaka otkineš
i svoj svemir
za druge sastaviš..
