lanterna moje duše

VISIBABE

25 ožujak 2015

Tu su negdje,
svojom živom bjelinom
pobijedit će tvrdi pokrov
probiti se kroz zemlju
kroz snijeg,
kroz led,
zablistati svojom ljepotom
obećavajući toplo
obećavajući cvjetno
svoju vjernost Suncu,
a onda,
sasvim nježno
svoju glavicu spustiti
i ponovo zemlji
svoj život predati...

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75246

komentiraj (6) * ispiši * #

probudit ću se jednom, u Tvojim rukama...

22 ožujak 2015

Probudit ću se jednom,
u Tvojim rukama,
znam...

Bit će to kao san,
kojeg ću tek početi sanjati,
a zapravo stvarnost,
koju još nismo
počeli živjeti.

Probudit ću se,
opijena mekoćom,
nježnošću,
toplinom tvoje pojavnosti
zaćuđena sveprisutnošću Tvojom kroz sve,
a očima svojim
neću te vidjeti,
jer ih i neću imati.

Gledat ću te dušom,
bit ću pulsar,
kroz kojeg će kucati
svi postojeći životi,
od početka stvaranja
bit ću kristal,
kroz kojeg će se nazirati
sve smrti i rađanja,
od cvijeta do posljednje stranice,
koja se čovjekom naziva.

I onda ću zastati,
jer bit će to tek dio početka,
koji nema kraja
u nekom konačištu neba
izvan pakla i raja..

Probudit ću se jednom
u beskonačju svega
što se Tvojim imenom zove
i živi odvojeno od tebe,
da bih se sastala
sa svim razdvojenostima
i zaljubila se ponovo u sebe,
jer tamo me čekaš
tamo za mnom čezneš
tamo mi mjesto ,
na klupi pored tebe čuvaš
i riječi, koje čekaš da mi kažeš,
bez ijednog pokreta usnama,
jer ih nećemo imati,
samo srcima
ćemo pričati
priče neispričane
nevještim životom proživljenim
naizgled
nedovršene...

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115247

komentiraj (3) * ispiši * #

na oltaru proljetnom

20 ožujak 2015

Dotičem tajnoviti baršun latica ruže
i nježnost otvaranja srca
prema svjetlu upijam..

Zov mekog svitanja
pupoljci koji se odmataju
kao prsti zanesenog djeteta
svilenu mašnicu na maloj
umotanoj glazbenoj kutijici..

Glazba se čuje
kroz proljetni šumor
nevidljivih pokreta,
kroz koru majke Zemlje
kapima dozvano sjeme
sada otvara raskoš
svoje postojanosti..

Ja sam sve
i onaj komad neba,
kojem se priroda podaje
i ona kapljica kiše,
kojoj se žedno tlo predaje.

I sunce,
koje se prostire po dolinama,
čas blagi
čas ludi vjetar,
koji šeta planinama..

Moje ime,
svaki treperavi listić poznaje
moju dušu
i moje srce,
koje u svemu
iza mene
zauvijek ostaje..

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115148

komentiraj (4) * ispiši * #

ALKEMIJA LJUBAVI

11 ožujak 2015

Savršena tajna
skrivena
i razotkrivena
u isto vrijeme..

Bilo, koje pod kožom univerzuma
titra,
željno dodira iskonske vatre
uranjanja u ocean zaborava sebe
do prisjećanja
tko smo, zapravo..

Igra stvaranja
kamena do meke klijetke srca
kojeg krv Stvoritelja čini živim..

O, kad bi svi na oltar jasnoviđenja
prinijeli sve svoje načete pokušaje
što ih pravom ljubavlju nazivaju,
pa da se čisti od iluzija
rastope u ništavnoj,
a tako bogatoj punini..

Alkemija ljubavi
čudesnih čarobnjaka
još uvijek se traži po knjigama
i sriču se neke formule
dok nijemost pobjeđuje vrijeme..

Udisaj i izdisaj
tek um slobodan
od svih lutanja
smiren i prazan
na pragu istinu
dočekati može...

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=114969

komentiraj (3) * ispiši * #

PANOVA ELEGIJA

10 ožujak 2015

Još uvijek moje srce
divlje kuca
i kapci orošeni znojem stvaranja
ne osjećaju umor..

O, prapočetku moga pojavka,
kad je moj duh
lebdio nad vodama
i tamno sunce
čekalo moju ljubav
moju Gaiu
da je oplodim
sjemenom vječnosti
da je grlim u ekstazi
dok se duše spremaju
užarenim tlom koračati
živjeti mojom iskrom
kao kamen
pa travka
do lika čovjeka
koji će se Bogom prozvati..

O, kako sam nježno sfere odmatao
Ja sam Pan
Ja sam onaj koji Jesam
kliktaj u dubokoj šumi
grcaj u plavetnim dubinama
zamah krila leptira,
ali i ruka koja kida ta krila,
noga, koja gazi skarabeja
zaboravivši svetost jednoga sa svima..
zaboravivši svetost jednoga sa svima

Ja sam stvarao
u magnovenju čistom
dok me svemir darivao
svojom besmrtnošću..

Moja djeca svoju Majku preziru
kidaju joj srce
ne vidjevši krv
koja kola sve sporije njenim venama..

Io Pan, Ja sam koji jesam,
spiralni rogovi
tajnu iskona otkrivaju
dok mi ih neuki
pokušavaju podrezati
prilagoditi me svojoj slici
od mene lutku za gledanje stvoriti
na oltare me uljuđenog postaviti..

Dao sam volju
dao sam ljubav
sada ne postoji niti jedno
kako bi trebalo postojati..

Volja je zarobljena
ljubav obeščašćena
svijet preživljava svoj sumrak
u posječenim šumama
i mrtvim vodama
gdje sunce ne može pronaći svoj put..
ja sam Pan
moja ljubav Gaia
grli me još uvijek
zanosno
nježno..

Nekoć se Pangeia naša sfera zvaše
i osta to ime
u akaši spremljeno...

Ja sam koji Jesam
i nikad nisam rekao
da nemate drugih bogova osim mene
jer sam znao
da ćete svi bogovi postati
jer ste od boga rođeni
vaš put
je mojim koracima utrt
i jednom ćemo se sastati
kada sve nametnute slike
iskinemo iz okvira
i bez straha
postanemo i ostanemo konačno
to što jesmo
djeca i ljudi
u isto vrijeme
pobjednici sebe
i svijeta koji svjetlo
odvaja od tame,
jer, sve je Jedno
i uvijek će jedno ostati..

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=114954

komentiraj (3) * ispiši * #

O AUTORICI STIHOVA I TEKSTOVA NA BLOGU

VISIBABE

probudit ću se jednom, u Tvojim rukama...

na oltaru proljetnom

ALKEMIJA LJUBAVI

PANOVA ELEGIJA

.....................

...