Viola: Director's cut

Gle duplu votku poslije kiše!
Puna je kapi, pa se njišem.
Votka po votka, k tom još dupla,
I ja sam drvena poput trupla.
Kad se probudim ispod stola
Votka još uvijek mnome kola.
Kroz glavu mi tada prođe prvo:
"Jesam li čovjek, ili drvo?"

Ovo su mi servirali danas moji veseli "učenici "treće dobi". :)

A sjetila sam se još jedne varijacije:
Gle malu voćku poslije snježne mećave!
Puna je snijega, pa se ne vidi...

Inače imam novu ljubav. Luster.

Za spavaću sobu. Upravo ga lovim po netu jer je kod nas preskup. (poklanjam ga sama sebi za preseljenje)

I opet se selim krajem mjeseca. Tako da je opet lagana frka. nikad mira. A o detaljima poslije...