Viola: Director's cut

Nakon napada na sirote frajere u prošlom postu, moram se malo opravdati da je tekst bio napisan u težem afektu i da ja tako razmišljam samo u napadima plavušno plitkog očaja. Eto.

Inače? U kazalištu trešti "Ščelkunščik" iliti "Orašar" što je najbolji profesionalni znak da je blizu Božić. To se vidi trenutno samo po količini posla, jer su one raskošne božićne zabave i domjenci od prošlih godina za sada izostali. Valjda su i koncerni odlučili stegnuti remen.

Nego, da vam ispričam sagu o parketima koja me pere zadnjih tjedana. Naime, tako jednu srijedu nakon dugog i napornog dana, došla ja doma s posla sva izmoždena i oko ponoći napunila kadu. Stavila masku na lice, knjigu u ruke..i opuštanje u balončićima... Sve bi bilo super i perfektno da nisam nakon toga digla čep iz kade kao što je i normalno da se učini kad se kada želi isprazniti....
A kad tamo, sva voda iz kade se kroz sifon na podu izlila po kupaoni, hodniku i pola sobe (stan je vrlo male kvadrature pa je to moguće). Ja u šlafroku bacam sve raspoložive ručnike po sobi da skupim vodu, papire, novine.... za 5 minuta mi dolaze susjedi odozdo da njima nešto kapa kroz strop na glavu...bemti novogradnje, loš parket i betonske spojeve...
I tako je moje opuštanje u kadi završilo polusatnim frenetičnim skupljanjem vode s poda i sušenjem parketa fenom. I umirivanjem susjeda odispod u pola jedan ujutro.... zen na kvadrat.

Ali, to nije sve. Parket se počeo dizati tjedan dana iza poplave, i diže se i divlja i dan danas, 3 tjedna nakon... Gazdarica mi začudo nije dobila napad histerije, organizira vodoinstalatera i parketara, i sva je mirna, možda zato što ide na jogu kod istog instruktora kao i ja :).

I tako, eto, živim s divljajućim parketom, ali inače sam skroz dobro na ostalim planovima, fala na pitanju :)). Nisam mislila da će me ikad zateći veza na daljinu ali za sad se dobro s time nosim. Bitno je da se imam jasan cilj, a želje će se već nekako i same ostvariti.