Viola: Director's cut

Ne vjerujem ženama jer jedno misle a drugo rade.
Ide mi na živce kad su mi jedan dan "prijateljice", a drugi dan me tračaju iza leđa i rade spletke...
Mislim da na prste jedne ruke mogu pobrojati žene kojima vjerujem.... Svaki dan.

Zato obično završim na kavama i pivama u muškom društvu. Dečki barem (većinom) govore ono što misle. Što na umu to na drumu. A onda se čude: Zna li tvoj dečko da ti tu s nama piješ?
Zna, i odobrava :)

Moje druženje "s dečkima" proporcionalno izaziva nove tračeve....
Naravno nikad ništa nije dobro. Ako se družiš samo sa ženama, tračaju te da si baba, ako visiš sa muškim dijelom, onda si kurva, ako se ne družiš ni sa kim onda si čudan. Ne znam da li ću se ikad uklopiti u tu uobičajenu poslovnu spiku i naučiti balansirati na rubu.

Dobro je rekao jedan moj kolega: "Vi žene bi na novom radnom mjestu trebale s vrata glasno objaviti: "Da, ja sam kurva i poje.... sam se za ovaj posao, a vi mi dođite reći nešto u lice ako se usudite!" Onda bi barem svima začepile usta unaprijed."
ha-ha, baš ne zanima kakav bi učinak proizveo takav čin....

...jer na kraju se sve svodi na priču i tračeve da žene napreduju preko kreveta... nije da me dira što se priča uokolo, ali čovjek se iznenadi kakve mu sve bajke, legende i basne stignu do uha....

I na kraju, nemam pametnog zaključka, osim: ČUVAJ LEĐA i PAMET U GLAVU!