Viola: Director's cut

Pred koji dan poslala sam molbu za sporazumni prestanak radnog odnosa....
Pao mi kamen sa srca. Ma sta kamen, cijela Ucka mi je pala sa srca... O detaljima i razlozima ne bih, vi koji me znate vec ste sve i shvatili.

Muci me nesto drugo.
Dala sam otkaz na posao u struci. Struci za koju se skoluje godinama, vjezba i zrtvuje vrijeme , mladost, zdravlje i novac... A nije da se poslovi nude sami od sebe. Sa mojom diplomom mogu predavati u glazbenoj skoli ili svirati u orkestru, takvih radnih mjesta godisnje se otvara dovoljno da ih nabrojis na prste jedne ruke, a nezaposlenih vec ima mala vojska.

Sada sam se svojevoljno prizduzila toj vojsci u trazenju novog posla, i polako se pitam, nisam li trebala studirati nesto unosnije... Ekonomiju, mozda pravo, ili biologiju koja mi je uvijek isla.... Da li bi trebala naci novu struku dok sam jos (relativno ) mlada? Da li sam pred toliko godina bila u pravu povodeci se za mladenackim snovima prije nego li za razumom?
Da sam se bogato udala mozda bi mi bilo bolje....

Ali jos uvijek vjerujem u moc novog pocetka, vjerujem da cu se snaci.
A do novih poslovnih izazova, javite se ako zelite koji privatan sat violine/viole kod mene