o psima i ljudima....
ponedjeljak, 25.06.2007. u 22:08
Za vikend smo moj autic i ja opet presli 1000km. Hladili smo glavu daleko od Ri. Bili smo u Grazu, slavili na festi zavrsetak faxa uz originalne sevdalinke, sopingirali po Ikei, projurili kroz zg i na kraju u Bjelovaru posetili malo stene koje je za Uskrs palo pod auto
(post od tada).
Pesica je prezivjela makar se tome nitko nije nadao. Veterinari su je vec htjeli slati na neke teske operacije spajanja kukova, a ona se oporavila sama i sad trci, skace i zlocesta je kao svako malo stene. I ide na zivce mojoj "punici". Ona je mislila da je stene kao zlatna ribica. Pustis ju u dvoriste, das joj jesti i ona ce egzistirati sama sa sobom. Uopce ne shvaca da pas treba paznju i ljubav kao i svaki drugi clan obitelji. Inace ce se zabavljati sama na nacin koji se ljudima vjerojatno nece svidjeti: gristi ostavljene cipele, igrati se sa objesenim rubljem, raskopavati vrt itd... A ona misli da to pas radi namjerno da njoj napakosti...svasta....nisam mogla vjerovati dok nisam vidjela.....
Kad mi se sredi sadasnja zivotna situacija koja je sva pod velikim upitnikom, uzimamo je dragi i ja natrag k sebi. Makar ce narasti u velikog psa, ali i u Zagrebu imamo vec godinama istog takvog psa u stanu. Pas nije za lanac i nije za ukras, pas je clan obitelji.
kako se trenira labrador retriver
Design: Marshmallows ·
Photo:
girltripped
