Cesto se kod nasih ljudi u Hrvatskoj cuje kako je "vani" sve bolje, kako su place super, kako mladi kod nas jedva cekaju da zavrse fax pa ce otic "van" i nikad se nece vratiti... ja se na te sve price smjeskam, prvo sam se uzrujavala, a onda sam shvatila da to nema smisla. neka probaju pa ce vidjet...
Naime, tajna je u tome da sam ja jedna od onih koji su otisli van. I vratili se. Otisla sam sa diplomom u dzepu i ciljem da se usavrsim u svom poslu, a opcije zaposlenja sam ostavila otvorene. pa kako grah padne...i desilo se da sam nedavno ipak dobila dobar posao u hrvatskoj i trenutno sam zadovoljna i nije mi ni trunku zao sto sam otisla iz europe. iz te navodno obecane zemlje gdje navodno i smetlari imaju vecu placu nego intelektualci kod nas...
Jer ako tu migraciju zelis napraviti legalno, postaje komplicirano. ako upises fax ili postdiplomski, moras traziti vizu odnosno dozvolu boravka. Za nju ti treba hrpa glupih papira i velika svota novaca na racunu, a cekas je oko 3 mjeseca. Kad upises fax, moras u inozemstvu od necega i zivjeti, a legalno raditi ne smijes jer nemas radnu dozvolu.i gotovo ju je nemoguce dobiti u danasnje vrijeme. mozes probat radit na crno, prati neko sudje u sumnjivom restoranu, ali to je ipak europa i ako te uhvate posljedice su ozbiljne. i brze. jer zakoni, za promjenu, funkcioniraju i to brzo...smijes se zaposlit samo u struci, a to je ravno dobitku na lutriji, a i tada ti ugovor traje od 1-4 god, uzivanje na jednom mjestu do penzije si odmah mozes zaboravit,a otkaz ti prijeti za svaku krivu notu jer na tvoje mjesto istog casa moze doci 50 ljudi koji love posao.
i tako, nakon pocetnog odusevljenja, shvatis da, usprkos svojoj diplomi, tamo ipak nisi dobrodosao. mozda da si atomski fizicar ili slavni kirurg, ali muzicara oni imaju i previse. imas srecu sto ti boja koze nije crna. i sto nisi musliman.bilo bi ti jos gore. a to sto super znam njemacki austrijance nije impresioniralo. jer mi je dugo trebalo da skuzim njihov nemoguci dijalekt....
provela sam dosta vremena u austriji, bilo je i lijepih i teskih trenutaka, ali odkad sam ponovno u hrvatskoj, osjecam se bolje. shvacam kako stvari funkcioniraju i snalazim se. mozda ne funkcioniraju savrseno, ali mi hrvati se kod nas doma znamo snaci.
Trebale su mi godine da shvatim austrijsku birokraciju. i najkomicnija stvar desila se nedavno, nakon sto sam ovih godina potpisala milijon papira i obvezala se na godine stednja, pretplata, osiguranja i tko zna cega, cim sam dosla i rekla da zelim sve to prekinut jer odlazim iz drzave, austrijanci su svi bili super sretni, neraskidivi ugovori su bili raskinuti u pet minuta i prakticki su svi sretno mahali za mnom.
i tako, ponovno sam ovdje, voce i povrce ima okus, mavrovicev kruh je super, a ja zivim na moru, imam posao i svi mi kolege iz klase u austriji zavide. jer oni nemaju posao i nemaju more.
malo sam uozbiljila temu, ali mozda bi drzava bolje funkcionirala kad bi se ljudi koncentrirali da nama ovdje i sada bude bolje i pravednije, a ne da gledaju kolike su place smetlarima u njemackoj.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv