|
|
| srpanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Tarantachine price
Coroshi
Sonjecka
Skola je napokon zavrsila,prijatelji su me pozvali na igraliste da igramo kosarku.nisam to zelio odbiti,kad god bi pomislio:“nemogu ici na igraliste,toliko jos toga ima za prouciti“ nekako bih se odvratio od toga.na igralistu smo malo igrali a zatim smo sjeli ne zidic i zezali se.mrak je vec pao,a kod skole nije se cula nikakva buka,samo one koju smo stvarali mi svojim vikanjem i glasnim smijanjem.pribojavao sam se da bi nam se moglo dogoditi nesto kao u zivotinjskom svijetu,mogli bi privuci nepozeljne goste,zato sam stalno stisavao svoje drustvo i iznova i iznova im to objasnjavao a oni bi me samo pogledali tupim pogledom kao da mi zele reci:“previse si u tim mitovima,zivi malo u stvarnosti“.no kao da sam to osjetio iza nas se neko pojavio.covjek u crnom izasao je iz tame,zavukao je ruku u kaput,svi moji prijatelji razbjezali su se ali ja kao da sam imao nekakvu tezinu u sebi,kao nesto sto me zadrzavalo na tlu,zamislite taj osjecaj da mozete poletjeti ali vas ipak nesto privlaci.poceo sam trcat ali nije bilo od neke velike koristi,bio sam prespor,covjek je poceo trcati za mnom i tada kao da se nesto dogodilo poceo sam trcati svom brzinom,no ipak to nije bilo dovoljno covjek je bio fizicki veci od mene radio je i vece i brze korake,bio mi je za petama,vise nisam mogao trcati bio sam preumoran,nisam imao vise energije.polako sam usporavao.predocima mi se zamutilo imao sam cudan osjecaj,jako mi se povracalo,a taj covjek je bio odmah iza mene,kroz glavu su mi prosle misli sto ce biti ako me ulovi.nisam bio u dobrom stanju trceci sam poceo povracati.povratio sam cjelu utrobu,i tada osjetio sam olaksanje,nema vise tereta koji me drzi na zemlji.skocio sam i pustio da me nosi vjetar,osjetio sam jaku bol u ledima,okrenio sam se i vidio da imam krila, zatvorio sam oci misleci da sanjam,tada sam ih ponovo otvorio i vidio da nije san,tada je covjek izvadio pistolj iz kaputa i poceo pucati prema meni,izbjegavao sam metke kao da to cjeli zivot radim.ipak bilo je previse metaka da ih sve izbjeknem,jedan me pogodio u krilo.izgubio sam kontrolu,vise nisam mogao upravljati samim sobob,poceo sam se rusiti kao avion,ispred mene je bila zgrada koju nisam mogao izbjeci isao sam ravno prema njoj i pomislio sam da je tu sve gotovo,da je tu mom malom zivotu kraj,pomislio sam:“svojim istrazivanjiom,voljom i zeljom postigao sam nesto“ zatvorio sam oci i pustio da me vjetar nosi ka smrti.nekakvom silom ponovo sam otvorio oci,a tada u trenutku sudara vrijeme se zaustavilo moje tjelo bilo je zaglavljeno u vremenu,ali moj mozak moj um bio je prisutan,samo sam njime mogao popraviti stvar.ali ne nisam mogao razmisljati dok sam panicario nisam nista mogao tako brzo smisliti.zadnje cega se sjecam je to da sam pomislio na tindaggera boga zmajeva.tada se vrijeme opet pokrenilo i ispred mene pojavio se veliki portal,procjep izedu dvaju vremena,a ja sam uletio ravno u njega,nerazmisljajuci kakve to posljedice moze izazvati....
