ponedjeljak, 05.11.2007.

Cvildrveta

eto mene opet djeco k'vama
da napisem i tu koje slovo
zapricah se tamo sa zenama
sve misleci cuti nesto novo

rastraca se Dona kao prava
al' me eto ipak nesto sjeti
da ne prica stalno za badava
trazih pricu ja o cvilidreti

i krenula ona pricu tako
al' ja vidim nesto tu ne stima
pa cu vam ju ja isporicat 'vako
jer njezina mnogo rupa ima

zato sada muha nek se cuje
gdje citajuc slovka ove rijeci
jest i ona dobru rimu stuje
i tko moze u tom' da ju sprijeci

eto Vicka pjesmicu vec krece
skratiti ce koliko se dade
istinitu pricu sada splest ce
tek toliko da se i to znade


Cvildrveta

u tamo neko doba davno
na drugoj strani ovoga svijeta
bijese jedno kraljevstvo slavno
i neki mlinar sred tog vilajeta

mljeo je mlinar cijeloga dana
pa cak i kad bi na pice poso
kroz svoju pricu sto bjase mana
uvjek na kcerku svoju je doso

pa prico tako kako je ljepa
kako je marna i sve to tako
i sve dok jednom ta hvala sljepa
do uha kralja ne dodje lako

mlinar je naime bez veze lupo
kako od slame kci prede zlato
i tu je gluposti platio skupo
kralj djevu odma uhapsi zato

istoga dana posla vojnike
i oni o'ma djevojku sprave
ne gubec casa niti prilike
u sobu punu slame ju stave

a kralj ju odma tamo obidje
u izbu stize direktno s' trona
osta u cudu kada ju vidje
jer stvarno lijepa bila je ona

i rece 'vako djevojci tada
oj ljepa djevo, mlinara kceri
reci al' pravo svom kralju sada
mozes li ove pozlatit dveri

ne mogu kralju, djeva ce nato
moj vam je otac jezika laka
neznam ja tocit od slame zlato
nisam ja vala djevojka taka

tome se kralj je bome i nado
al' bas da proba tko ovdje laze
rece, ma ja bi pusca te rado
al' tvoj mi otac drug'cije kaze

deder se mani lagati mene
nego se sreco prihvati rada
pr'je no se mjesec u sunce krene
pretoci slamu u zlato sada

inace sreco tako mi trona
ocu se tvome na crno hvata
na te zle rijeci zaplace ona
a kralj uz tresak zalupi vrata

plakala tako nasa je djeva
i cijele noci suze je lila
al' pr'je no pjeto prvi zapjeva
carka je cudna pred njom se zbila

odnekud tako iz plasta sjena
ispuza jedan vilenjak mali
plah k''o leptiric, a lak k'o sjena
i odma stade s njom da se sali

al' kako cura uporno place
upita o cem' strasnom se radi
kad cu sta rece, tad' rece da ce
za nju taj pos'o on da uradi

al' da mu ona za uzvrat mora
sto god pozeli od srca dati
pristade djeva misleci kako
nace svog posla znat' da naplati

i tako bjase istoga trena
vilenjak mali slamu prevrpa
ostade djeva sva opcinjena
lezase pred njom tek zlata hrpa

netom pr'je sunca zapjeva pjeto
usnula djeva nakon tog' svega
al' evo kralja vec je doset'o
jer znatizelja je morila njega

otvori vrata izbice njene
te kad pred sobom ugleda zlato
u cudu ushit usnom mu krene
a djeva odmah prenu se na to

u cudu gleda, u krug se vrti
mislio on je, mlinar da laze
spasi ti oca sigurne smrti
to je tek smog'o curi da kaze

ode, te posla pisare svoje
da sve to zlato u trijezor stave
kosaca odmah razasl'o sto je
da novu slamu za djevu sprave

u drugoj sobi slame jos vise
ceka na djevu da ju pozlati
ocu se opet na crno pise
ako se odmah posla ne lati

sto drugo moze no plakat' samo
ta nema ona carobna pruta
tko slamu vrpa u zlato znamo
no sto je drugo no zabrinuta

malcice prije no zora svanu
doso vilenjak djevu obici
i kad ju spazi svu uplakanu
shvati da rijec je o istoj prici

prevrpa opet slamu u zlato
a djeva rece isci sto zelis
a on sa smjeskom odvrati na to
postelju hocu samnom da dijelis

zajeca djeva jos gore tada
da cak i zlato izgubi sjaja
srce bi svakom puklo od jada
od tol'ke muke i tog ocaja

vilenjak djevu upita tada
zar ne obeca od srca dati
dogovor ako u vodu pada
u slamu nek sve zlato se vrati

skinu se nato djeva te legne
kad eto kralja otvara vrata
vilenjak odma brzo pobjegne
za njim tek osta slama od zlata

presretan kralj je gramziva srca
spazio djevu golu u slami
ma sva ta slama sto zlatom frca
on nage djeve manje ga mami

te pridje djevi u zlatnoj slami
zeljeci da ju strasno poljubi
al' ona cusku mu odalami
da su po sobi letili zubi

notari njeg'vi vidjese scenu
te da se mane blamaze vece
ostavi kralj ju ne obljubljenu
tek zlatnu slamu skupe u vrece

al' nije prica na tome stala
kralj tronom seta i prste krsi
mlinarka jedna nije mu dala
ma ima nocas pricu da svrsi

vjestica kralju madjiju spravi
i jos mu dadne prasak uroki
u hranu djevi odma ga stavi
te ona usnu sanak duboki

kad zaspa djeva kralj ju obidje
te sa njom legne da ju obljubi
al' mu vilenjak sa ledja pridje
pa ga zaracem u trenu ubi

a sto je dalje sa njima bilo
al' vama djeco nije ni vazno
u detalj neznam sto se je zbilo
al' hrastov krevet tres'o se snazno

cvilio tako nekolko noci
al' se na kraju nije raspao
kakve su u njeg' carobne moci
e to vam stvarno rec nebi znao

al' od tad' diljem cjeloga svijeta
krevete rade od hrasta toga
zovu ga krevet od cvildrveta
a i ja imam kuci jednoga

- 09:14 -

Komentari (3) - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Lalalend je zemlja snova

Lalalend je zemlja snova
O kojoj se svasta prica
Vicko Dobric tu caruje
S mnostvom Lalalendovica

Tu su bose djecje stope
Otisnute na sve strane
I tko god da tamo zadje
Pozeljet ce da ostane

A tko do sad joste nije
U Lalalend zemlji bio
Samo jedno cu mu reci
Prerano je ostario

Sad tek moze da se kaje
Jer nemoze vise doci
Za odrasle vrata mala
Samo djeca mogu proci

Image Uploaded by ImageShack Toolbar








blablaBluffonijazijev

eekMalisa opet jasepjeva

thumbupVauuu pjesme bracoparty

u Lalalend duso, u Lalalend podji

ne dopustam tuzi da nadjaca nadu
nikad nije kasno da iznova letim
kada se prepoznam u vlatitu jadu
bakine se beste sa osmjehom sjetim

tada sklopim oci dlanovima svojim
i u trenu vidim novi svijet se radja
ja na vrhu brda kao jarbol stojim
a brdo je moje k'o Noina ladja

za Lalalend duso plovi jedna barka
netreba ti karta samo sklopi oci
nece proci dugo vilina ce carka
na sklopljene vjedje k'o lahor ti doci

ti ne kloni duhom sto djetinjstvu hrli
izgubljeno nista od recena nije
znaj tko ljubi rijedje taj snaznije grli
ma svi smo mi djeca k'o sto bjasmo prije

stog zajasi vjetar sto lovi oblake
il' obuci cizme od tisucu milja
ridjanove prati po nebu korake
i stici ces vjeruj do zeljena cilja

u Lalalend zemlju djecje maste idi
tu potoci mogu i uzvodno teci
po noci se tamo k'o po danu vidi
tu osmjeh je djecji od sve tuge veci

tamo nema tajni al' sve tajne kriju
tamo vrijeme stade i ne zeli poci
svi satovi tamo vjecn podne biju
tamo kao djete uvijek mozes doci

u Lalalend duso u Lalalend podji
tvoj djetinji osmjeh otkljucat ce vrata
nego cuj me sreco ma jos ove noci
poslat' cu ti zlatom potkovana ata

poslat' cu po tebe ridjana ti svoga
tek pomisli "hocu" zaklopivsi oci
suhim sam ga zlatom potkiv'o zbog toga
u treptaju oka u san ce ti doci

zajasi ga sreco prste mu upleti
u grivu mu plamnu sto k'o oganj gori
preko nocna neba stobom ce da leti
u trenu ce ovdje ridjan da se stvori

i opet ces biti ono malo djete
sto princeza bjase kadno i vjestica
i svi ce pajaci opet da se sjete
da si nekoc bila kraljevna, zar ptica

i dok zivot nize medjase po njivi
u Lalalend duso u Lalalend dodji
samo se u zemlji maste vjecno zivi
tu gdje vrijeme stade i ne zeli poci


KARTA ZA LALALEND

AJD' DA JEDNU SAD NAPISEM PJESMU
SVIMA VAMA STO CITATE BLANKU
PA DA I JA K'O S'TRAMVAJSKOM KARTOM
S'PJESMOM UDJEM U VASU CITANKU

MOJE IMA SVIMA JE VEC ZNANO
U ZEMLJI STO LALALEND SE ZOVE
E TAMO JA KROZ PJESMICE DJECI
ISPUNJAVAM NAJCUDNIJE SNOVE

PITATE SE JESTE L' CULI ZA ME'
RAZBIJATE SVOJU GLAVU S'TIME
NEMORATE DA SE ZAMARATE
MALI VICKO DOBRIC MI JE IME

A TKO OD VAS IKADA DOSKITA
U TU CUDNU ZEMLJU DJECJE MASTE
NIKAD VISE ZABORAVIT NECE
CAROLIJU SRED BAKINE BASTE

JER LALALEND,TO JE ZEMLJA CUDA
TKO TU DODJE NIKAD' OTIC NECE
KOLACICI NALAZE SE SVUDA
COKOLADNO ONDJE RASTE CVIJECE

OBLACICI MEHKI K'O PAPERJE
SA DUGOM SE IGRAJU LOVICE
DOK POTOCIC VRLUDA SKRIVECKI
IZ NJEG' ZLATNE ISKACU RIBICE

U DOLINI PECURKA JE STARA
DONINA JE KUCA NA DVA KATA
A NA BRIJEGU NEDJE PORED DUDA
ZAKOPAN JE KRCAG PUN DUKATA

U TOJ ZEMLJI NIKOM NIST' NE SMETA
DJECJA VRISKA I SMIJEH TU SE ORI
SVAKO DJETE SVE JEZIKE SVIJETA
KO' VLASTITI ZNADE DA GOVORI

ETO SAD STE CULI I ZA MENE
I LALALEND ZEMLJU KOJA SKRIVA
CUDNE STVARI DJECI NAMJENJENE
MA VJERUJETE ISTINA JE ZIVA

I JOS PUNO TOGA BIH VAM REKO
AL' NE MOZE SVE U PJESMU STATI
A TKO HOCE SVE TO DA PROVJERI
U LALALEND MORA DA NAVRATI

I DA KAZEM TO STO UVJEK KAZEM
U LALALEND NIJE LAKO DOCI
ODRASLIMA UZALUD JE TRUDA
VRATA MALE PA NEMOGU PROCI



IME

IME IME, EH TO IME
ZAR VAZNOSTI ONO IMA
VECE NEGO BITI VOLJAN
TKATI RADOST MALENIMA

IME IME, CRNO IME
TOL'KO MUCI TE ODRASLE
KAO DA SU NJINIM NEBOM
DO POSLJEDNJE ZVJEZDE ZGASLE

CEMU IME 'OPCE SLUZI
NOLI DA SE NJIM' MARKIRA
SITNA TOCKA COVJECNOSTI
U BESKRAJU TOG SVEMIRA

IME SAMO NIST' NE ZNACI
AL' NAMJERU VIDI SVA'KO
NEK' LJEVA ZA DESNU NEZNA
ZATO NEK' OSTANE TAKO

IME SU NAM DALI DRUGI
NISTA NAS NI NE PITASE
JOS MANJE O NAMA TADA
U TOME TRENUTKU ZNASE

STOGA SAM SI RAZMISLJAO
KAKO BIH SE HTJEO ZVATI
PO CEMU BIH STVARNO HTJEO
SVAKO DIJETE DA ME PAMTI

EM SAM VICKAST EM MALJUSAN
A UOPCE NISAM ZAO
STOG JE IME VICKO DOBRIC
VAS MALISA ODABRAO

I ISTO TO KAZEM VAMA
NADJITE SVI SEBI IME
NEK' BUDE PO VASEM CEFU
DA SE PONOSITE NJIME

NEK VAS VASE IME DICI
NEK VAM BUDE BAS PO MJERI
MA NEK BUDE POUZDANO
K'O NA HLACAMA TREGERI

Dobrokiss

Jednog dana kada odem
I kad vise me ne bude
Pjesmice ce djecje ove
Name' sjecat' tad vec ljude

Pitat ce se tada neki
Kakav covjek on je bio
Sto je radio ustvari
I za cime je tezio

A za doba kad ce ljudi
Spacirati po mjesecu
S pjesmom mojom tad' vec majke
Uspavljivati ce djecu

Pitat' ce se tada one
Sto taj Malisa je snio
Kako zivot je proveo
I dali je sretan bio

Sto o sebi mogu reci
Kako sebe osmislit
Od kad' pamtim zelio sam
Uvijek svima dobar biti

I jos zeljeh da me vole
Kao djete, prijatelja
Kao muza i covjeka
Kao dobra roditelja

Shvatih rano da dobrota
Najvisi je cilj covjeka
I da zivot tek je jedna
Nabujala mutna rijeka

I da s'ljubavlju u srcu
Preplivat' ju moze svako
Jeste za ne povjerovat'
Al' se kunem da je tako

Uvijek zeljeh nesto dati
Ne tek svome nego svima
Nesto sto ce da se pamti
Dugo, ma pokoljenjima

Te uocih da sam dara
Uklapati smijesne rime
Te sa stihom kao bicem
Ukrotiti tugu njime

Stoga kada ove pjesme
Svojoj djeci vi citate
Slusam ja vas sve od gore
I vidim da uzivate

Znajte da vam se smijuljim
Sve odozgo sa visine
Za svu ljubav sto ne dobih
Kroz vas smijeh me zelja mine

I kad jednom stvarno odem
Kada vise me ne bude
Pjesme ce vas moje sjecat
Da tek dobro cini ljude