ponedjeljak, 05.11.2007.
Cvildrveta
eto mene opet djeco k'vama
da napisem i tu koje slovo
zapricah se tamo sa zenama
sve misleci cuti nesto novo
rastraca se Dona kao prava
al' me eto ipak nesto sjeti
da ne prica stalno za badava
trazih pricu ja o cvilidreti
i krenula ona pricu tako
al' ja vidim nesto tu ne stima
pa cu vam ju ja isporicat 'vako
jer njezina mnogo rupa ima
zato sada muha nek se cuje
gdje citajuc slovka ove rijeci
jest i ona dobru rimu stuje
i tko moze u tom' da ju sprijeci
eto Vicka pjesmicu vec krece
skratiti ce koliko se dade
istinitu pricu sada splest ce
tek toliko da se i to znade
Cvildrveta
u tamo neko doba davno
na drugoj strani ovoga svijeta
bijese jedno kraljevstvo slavno
i neki mlinar sred tog vilajeta
mljeo je mlinar cijeloga dana
pa cak i kad bi na pice poso
kroz svoju pricu sto bjase mana
uvjek na kcerku svoju je doso
pa prico tako kako je ljepa
kako je marna i sve to tako
i sve dok jednom ta hvala sljepa
do uha kralja ne dodje lako
mlinar je naime bez veze lupo
kako od slame kci prede zlato
i tu je gluposti platio skupo
kralj djevu odma uhapsi zato
istoga dana posla vojnike
i oni o'ma djevojku sprave
ne gubec casa niti prilike
u sobu punu slame ju stave
a kralj ju odma tamo obidje
u izbu stize direktno s' trona
osta u cudu kada ju vidje
jer stvarno lijepa bila je ona
i rece 'vako djevojci tada
oj ljepa djevo, mlinara kceri
reci al' pravo svom kralju sada
mozes li ove pozlatit dveri
ne mogu kralju, djeva ce nato
moj vam je otac jezika laka
neznam ja tocit od slame zlato
nisam ja vala djevojka taka
tome se kralj je bome i nado
al' bas da proba tko ovdje laze
rece, ma ja bi pusca te rado
al' tvoj mi otac drug'cije kaze
deder se mani lagati mene
nego se sreco prihvati rada
pr'je no se mjesec u sunce krene
pretoci slamu u zlato sada
inace sreco tako mi trona
ocu se tvome na crno hvata
na te zle rijeci zaplace ona
a kralj uz tresak zalupi vrata
plakala tako nasa je djeva
i cijele noci suze je lila
al' pr'je no pjeto prvi zapjeva
carka je cudna pred njom se zbila
odnekud tako iz plasta sjena
ispuza jedan vilenjak mali
plah k''o leptiric, a lak k'o sjena
i odma stade s njom da se sali
al' kako cura uporno place
upita o cem' strasnom se radi
kad cu sta rece, tad' rece da ce
za nju taj pos'o on da uradi
al' da mu ona za uzvrat mora
sto god pozeli od srca dati
pristade djeva misleci kako
nace svog posla znat' da naplati
i tako bjase istoga trena
vilenjak mali slamu prevrpa
ostade djeva sva opcinjena
lezase pred njom tek zlata hrpa
netom pr'je sunca zapjeva pjeto
usnula djeva nakon tog' svega
al' evo kralja vec je doset'o
jer znatizelja je morila njega
otvori vrata izbice njene
te kad pred sobom ugleda zlato
u cudu ushit usnom mu krene
a djeva odmah prenu se na to
u cudu gleda, u krug se vrti
mislio on je, mlinar da laze
spasi ti oca sigurne smrti
to je tek smog'o curi da kaze
ode, te posla pisare svoje
da sve to zlato u trijezor stave
kosaca odmah razasl'o sto je
da novu slamu za djevu sprave
u drugoj sobi slame jos vise
ceka na djevu da ju pozlati
ocu se opet na crno pise
ako se odmah posla ne lati
sto drugo moze no plakat' samo
ta nema ona carobna pruta
tko slamu vrpa u zlato znamo
no sto je drugo no zabrinuta
malcice prije no zora svanu
doso vilenjak djevu obici
i kad ju spazi svu uplakanu
shvati da rijec je o istoj prici
prevrpa opet slamu u zlato
a djeva rece isci sto zelis
a on sa smjeskom odvrati na to
postelju hocu samnom da dijelis
zajeca djeva jos gore tada
da cak i zlato izgubi sjaja
srce bi svakom puklo od jada
od tol'ke muke i tog ocaja
vilenjak djevu upita tada
zar ne obeca od srca dati
dogovor ako u vodu pada
u slamu nek sve zlato se vrati
skinu se nato djeva te legne
kad eto kralja otvara vrata
vilenjak odma brzo pobjegne
za njim tek osta slama od zlata
presretan kralj je gramziva srca
spazio djevu golu u slami
ma sva ta slama sto zlatom frca
on nage djeve manje ga mami
te pridje djevi u zlatnoj slami
zeljeci da ju strasno poljubi
al' ona cusku mu odalami
da su po sobi letili zubi
notari njeg'vi vidjese scenu
te da se mane blamaze vece
ostavi kralj ju ne obljubljenu
tek zlatnu slamu skupe u vrece
al' nije prica na tome stala
kralj tronom seta i prste krsi
mlinarka jedna nije mu dala
ma ima nocas pricu da svrsi
vjestica kralju madjiju spravi
i jos mu dadne prasak uroki
u hranu djevi odma ga stavi
te ona usnu sanak duboki
kad zaspa djeva kralj ju obidje
te sa njom legne da ju obljubi
al' mu vilenjak sa ledja pridje
pa ga zaracem u trenu ubi
a sto je dalje sa njima bilo
al' vama djeco nije ni vazno
u detalj neznam sto se je zbilo
al' hrastov krevet tres'o se snazno
cvilio tako nekolko noci
al' se na kraju nije raspao
kakve su u njeg' carobne moci
e to vam stvarno rec nebi znao
al' od tad' diljem cjeloga svijeta
krevete rade od hrasta toga
zovu ga krevet od cvildrveta
a i ja imam kuci jednoga
- 09:14 -