Subota, 27.11.2006.

Nekima će ostati u sjećanju kao dan pun neumjerenosti u jelu i pilu (čitaj prežderavanju i opijanju), nekima će u sjećanju ostati noć kuhanja i spremanja sarme te ostalih delicija od kiselog zelja za one gore navedene, a nekima kao dan kada su se naradili ko crnački robovi i dan danas ne mogu doći k sebi... Ovu zadnju skupinu sačinjava ljepši i nježniji spol našeg dvd-a - cure. Koliko god da su se svi trudili i radili većina posla bila je na nama, dale smo i više od maksimuma da sve bude kako treba i da ne iznevjerimo goste koji su se nadali svemu najboljem.
Laktečko sveto trodnevlje (ipak je Tonček, naš velečasni sve blagoslovio) počelo je u petak čišćenjem, pospremanjem, ukrašavanjem, pranjem, spuštanjem bine i zadnjim dogovorima za naredni dan kako bi sve bilo besprijekorno. Volja je bila na granici prisile jer nakon posla, faksa i drugih obaveza nikom se nije dalo raditi i taj petak nije nam nikak odgovorao, ali...kaj se mora nije teško. Kak to uvijek biva, da bi večer bila zanimljivija Dijana si je uspjela zaklamati prst (nemojte uopće pitati kako, no mislim da je isprobavala da nekom zaklama usta s namjerom da začepi), a dokaz je plavo ljubičasti prst na kojem se još uvijek nalaze dvije male rupice. No dosta o Dijani samo je privlačila pozornost..... ajmo malo o meni...
šalim se nastavljamo s drugim danom trodnevlja.
Subota je osim oblacima bila obilježena naravno sarmom. Službeni početak bio je u deset sati ujutro i u vatrogasnom domu nismo bili samo mi vatrogasci, već je muzika pokušavala zvučati dobro, a Dijana
čistila zadnje mrvice po podu i ljepila lišće koje je otpalo tokom noći
Članovi udruge dolazili su kap po kap i naravno oni koji nas uvijek moraju ***** u zdrav mozak. Predsjednik udruge zeljara izražavao je nezadovoljstvo i stalno je nešto komentirao :''daj pomakni ovaj list ovdje... nije dobro vrati ga.. pa jeste pripremile rakiju, ljudi dolaze... '' ali oprostile smo mi njemu znajući da je i on sav uzbuđen i željan da sve bude bez propusta.
I tak je počela 
Dolazili su gosti, novinari sa radija, televizije i novina..
Pohvale za dekoracije prštale su na sve strane, a da vidite zašto evo par slikica

Prije nego je počelo slavlje trebalo je ocijeniti najbolje jelo i najbolju sarmu za što je bila zadužena posebna ocjenjivačka komisija no bilo je i onih koji su se htjeli ugurati u tu komisiju ( zaletili su se prema stolu, uzeli tanjur i krenuli jesti i bilo im je teško objasniti da se mora čekati dok ne završi ocjenjivanje jela i dok se sarmijada ne otvori). 
Nakon ocjenjivanje slijedio je službeni dio gdje su se glavešine i ''velike face'' obratile sa par riječi...
Čast biti prvi imao je župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić. Zahvalio se s par riječi, onako kako to priliči, pokazao je da zna nešto tu o nama (ipak je on tu naš Prigorac), istaknuo je da je prostor Zagrebačke županije za proizvodnju povrća jedan od najpoznatijih u Hrvatskoj te da je kiselo zelje ''Laktec'' samo jedno u nizu županijskih robnih marki, stvorena u suradnji s Agronomskim fakultetom i službeno otvorio 1. sarmijadu.
Riječ je prepustio gradonačelniku Sv.Ivana Zeline Vladi Žigroviću koji je bio kratak, jer je bilo teško stajati ispred svih delicija, a da se ne kuša (vidli smo po slinama što su padale niz bradu). Mikrofon je tada preuzeo naš Tonček.
Naš Tonček kako ga od milja zovemo zapravo je naš velečasni, legenda od čovjeka, blagoslovio je svu hranu, i sve nas i završio s riječima obraćajući se nama i muzici: ''vužgite ga'' (bez onoga Blaž).
Tada su podjeljene i nagrade za najbolje jelo. U prilog tome da je jelo bilo i više nego ukusno govori i činjenica da su prvo mjesto su podjelile Ana Rečec koja je pripremila ''Lokote sa kiselim zeljem''
i Marica Kušinec '' Žganci s kiselim zeljem'' 
Za najmaštovitije jelo nagradu je opet odnijela Marica Kušinec za '' Pitu od kiselog zelja''.
I na kraju nagradu za najbolju sarmu dobio je Stjepan Skender ( mislim da je supruga ipak više zaslužna).
Sve vam je ovo sigurno poznato osim lokota – ne brinite se nisu jeli željezo s zeljem, već su jeli kremenadle, svinjski kare ili kak već vi to zovete...kod nas je naziv za njih lokoti (moram priznati da mi nismo imale pojam o tom nazivu unatoč popriličnom stažu u Laktecu).
Nakon što se reklo sve što se imalo više nitko nije mogao odlijeti misirima što su pozivali na kušanje svih tih jela i oko švedskog stola nastala je velika gužva

...svi su se gurali isprobati sva jela kako bi mogli prosuditi jesu li fina i zaslužuju li biti spremljena s županijskom markom. Sva sreća da je Dijana uspjela sve poslikati prije nego što su pladnjevi bili počišćeni (lizanja srećom nije bilo). Da vam dočaramo evo samo jedan mali dio...




Zaboravile smo vam napomenuti da uzmete slinčeke, pa se sad slobodno obrišite i možemo nastaviti dalje. Nadamo se da ste uživali u ovim slikama kad već niste mogli u jelu. Je li bilo ukusno, mi nemamo pojma jer vjerovali ili ne nitko od nas nije ih isprobao. Gužva nikako nije prolazila, svi su se vraćali po još i nastala je mala panika u redovima organizatora jer se nije očekivala tolika navala. Dijana je nosila kruh, a Ivanu je stiglo pranje suđa jer je dolaskom ljudi ponestajalo tanjura pa ih je trebalo oprati
.. kako bismo ih ponovo nosili na švedski stol... Nakon zadnje ture tanjura Ivana je otišla na zasluženi odmor i provela ga je u dezinficiranju grla.
.. Već smo bile u pravoj komi, umorne, a bilo je tek oko 14:00... pred nama je bila cijela noć. Ipak, muzika je uspjela sve dići na noge i svi su zaboravili umor i bol pa smo se ja i Brigitta kao prave Laktečanke primile i odlučile pokazati kako se pleše drmeš unatoč bolnim nogama... čak smo dobile i pljesak.
Nakon plesa, nastavili smo s radom, čišćenjem, ali ovoga puta u laganijem ritmu pa smo dobili odmor da probamo sarmu (koje više nije bilo) al kao vatrogasci spremni na nepredvidljive okolnosti sjetili smo se da ima i one skuhane za prodaju – naravno nitko nije ni primjetio da od 500 sarmi fali 10.
Pričanje i zezanje sa gostima
(toga sam se uglavnom ja držala) oduzimalo je dosta vremena, pa nismo ni primjetile da vrijeme leti...
Među gostima našao se i naš predsjednik Mjesnog odbora s čijeg je lica isijavao ponos pa su i Laktečke cure zaslužile biti u prvom planu. 
S obzirom da je naš predsjednik dvd-a ujedno i tajnik udruge zeljara bio je ozbiljno zabrinut.. a da mu ne bi i ovo malo kose što još ima otpalo s glave u pomoć sam mu priskočila ja dok je Dijana pomislila da se tu već kuha i „jezikova juha“ a ne samo sarma.
. Narodno veselje se već pošteno zahuktalo, no mi smo nestale na dva sata – bez brige nije nas pojela magla, ali nam je bilo potrebno tuširanje i osvježenje. U to vrijeme nismo vidjele kaj se događa,no po povratku smo prisustvovale događaju koji se rijetko viđa... stare i mlade generacije ujedinjene u pjevanju, nazdravljanju doprinijele su atmosferi veselja, a neki su se čak okušali i u plesu.
Jedan ples zaslužio je da ga se snima i s video kamerom jer bi konkurirao za najbolji video prilog u ''šaljivom kućnom videu''.
Red sarme, red pive, nekad i gemišta, red plesa i pjevanja i opasno se približavalo jutro i svima se spavalo. Ivana i Dijana smislile su špijunsku zavjeru – dok je Dijana odlučila malo zapjevati (opet je privlačila pozornost) 
a to nije bilo ništa novo - osim malih problema koju pjesmu pjevati ''zelene oči'' (ona standardna), ''uzela meni si snove'' (jer njene oči do ranog jutra nisu vidjele krevet, a kamoli san) ili onu ''dajte mi čašu otrova punu'' (jer nam je već svima bila muka).. i dok je zabavljala publiku iza šanka Ivana je koristila priliku i skrivala nešto za poslije...(čitaj krala).
Posjećenost zabave nije bila velika (mislimo da je zbog muzike) ali ipak evo jednog detalja koji je svima ostao u sjećanju. Jedan par se osobito isticao tu večer (osim po svjetlucavoj košuljici i mrežastim čarapama). Jedan stariji par bio je primjer ljubavi, nevjerojatno da netko u tim godinama može biti zaljubljen čak i više nego prvoga dana, među posljednjima su napustili dom nakon što je iza njih bila cijela noć plesanja.
Svaka čast!!!
Nakon subote slijedila je nedjelja, u mnogome slična petku - čišćenje, pranje, metenje doma, vožnja navalnim vozilom (to je bilo fora) itd. I veliko iznenađenje za Ivanu i Dijanu... ipak su ih čekale dvije Bavarie...
Tako je prošao još jedan vikend, izvješće je više manje iscrpno, no nismo mogle sve napisati, osim ako ne želite jednu sapunicu od 25 nastavaka. Neke stvari su i ishlapile no sve u svemu za kraj – pohvale smo dobili, a i sami smo se iznenadili kak je to dobro ispalo. S željom da smo vam bar malo dočarale i pružile djelić sarmijade do sljedećeg posta ...
Velika pusa od nas za vas
.... i pozdrav svim vatrogascima gdje god da bili!!!
by: ... Lady Di
... i ja 
P.S. Dana 30.11. otvorena je rasprava oko mojeg blog nicka. Prijedloge primamo na našu e-mail adresu ili ostavite u komentarima..!!! Najbolji prijedlog biti će bogato nagrađen!!! Martina

ah izvješće, Mladene sorry a i svi ostali, znam da već kasnim, al ne bi mi vjerovali koliko sam ja umorna, ne naspavana i sve me živo boli
... Da mi je samo jedna dobra masaža... 
vjerujte i sve bi dala da mi je jedan mali krevetić u blizini da mogu samo malo prispavati... 
Sarmijada je prošla, sarma je bila odlična, kao i ostala jela od zelja... Ja sam se naradila petak, subotu i nedjelju kao i ostale cure iz dvd-a, ajd dobro i dečki su bili vrijedni, stvarno smo svi dali maksimalno od sebe.
Još smišljam kaj bi sve trebala napisati vezano za sarmijadu, što ju je obilježilo i kako je prošla., inspiracija je tu, dio teksta je već napisano, ali jednostavno nema snage i da se sve privede kraju.
Danas kad sam uzela Večernjak u ruke i vidim da je i nama posvećen jedan mali članak bilo mi je jako drago.
A uz sve one novinare, snimatelje, fotoreportere i ja sam se osjećala kao jedna od njih, ali oni već danas imaju sve napisano, a ja nemam. Ali ja znam da ćete vi meni oprostiti jer biti na nogama u subotu od 10 sati ujutro pa do kasno u noć i onda opet u nedjelju sve počistiti je ipak malo naporno..
A između ostalog ipak dugujem Laktecu, a i svima vama jednu lijepu pričicu, pa zato izvješće očekujte sutra ili u srijedu rano rano ujutro. Do tad ću biti ko nova..
Pusa do sutra...
..Lady Di.. 
Obećala sam da ću vas izvjestiti kaj će se to dogoditi kod nas u subotu. Pa eto mislim da sam naslov govori više nego dovoljno.
Ja malo kasnim s informacijama, al oprostit ćete mi, jel' da?!
Ovako već svi znate (netko više, netko manje) da je Laktec osim po vatrogascima poznat i po kiselom zelju.
E pa tako su se jednog dana proizvođači skupili i nastala je
UDRUGA PROIZVOĐAČA MARKE KISELOG ZELJA '' LAKTEC''.
Udruga trenutačno broji 14 članova i to iz Lakteca, okolice Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela, općine Rugvica, Vrbovca i Ivanić Grada.

Tako pakirano zelje možete pronači u prodavaonicama ''Mercatora'' te u pojedinim prodavaonicama ''Konzuma'' i u Zagrebu na tržnicama, Dugom Selu...
Za željom da se promovira ali i da svi probaju ovo zdravo povrće pripremljeno na različita načine,
UDRUGA PROIZVOĐAČA MARKE KISELOG ZELJA ''LAKTEC'' pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, organizira
1.SARMIJADU U LAKTECU
Koja će se održati u subotu, 25. studenog 2006. u Vatrogasnom domu u Laktecu
PROGRAM 1. SARMIJADE:
11,00 – 12,00 sati - ocjenjivanje jela od kiselog zelja marke ''Laktec''
12,00 sati - OTVARANJE 1. SARMIJADE U LAKTECU
12,30 sati - predstavljanje jela od kiselog zelja marke ''Laktec'' i proglašenje
najboljeg jela i najbolje sarme
13,00 sati - domjenak za sve uzvanike
15,00 sati - narodno veselje do ranih jutarnjih sati, koje uz suradnju udruge
priprema DVD LAKTEC (i tu možete probati sarmu)
Program vodi Ivan Fiolić – Fio uz Hrašćanske čestitare

_______________________________________________________________________________
Ne moram ni spominjati da ste svi pozvani. Osim što možete isprobati sve i svašta od kiselog zelja, možete se i naplesati i zabavljati.
Eto nadam se da budete došli, ak ništa drugo da se skupa zabavimo.
Poslije sarmijade slijedi detaljan izvještaj.
Puse i pozdravi svim vatrogascima gdje god da bili, a i svima ostalima.
by: ...lady Di...
Iako smo očekivale scenu iz Gruntovčana „sastanak zadruge“ jako smo se prevarile
! Ne možete vjerovati prisustovalo je čak 16 članova! Vau, da samo znate koji je to napredak!!!!! Naravno, ne bi to bio sastanak, a da se ne nađe nekolicina ljudi koja uvijek pronađe razlog za svađu. A i naša Dijančica sudjelovala je u "maloj raspravi"!!
Naime, ja, Dijana, jednostavno nisam mogla odoljeti a da ne prigovorim nekim članovima u vezi naše vatrogasne ekipe. Naravno do rasprave je moralo doći kad tad, a sve mi se čini da ovo nije bio kraj, nego nas na idućem sastanku očekuje nastavak... zato držite fige da sve dobro prođe..
Al, da se ne zadržavamo previše na sastanku, dan nakon, znači u nedjelju, odnosno danas je održana i radna akcija. Moram napomenuti tu smo se mnogo više i bolje zabavljali.
Iako je nekima predstavljalo problem probuditi se
u 10 ujutro, na kraju je radna akcija započela, a isto tako i završila sa smijehom, za koji su se probrinuli neki od članova.
Dogovoreno je da naši iskusni i stariji članovi odu u šumu po drva, al dok su se oni zadržavali na prvoj jutarnjoj čašici pred dučanom, Dijana i ja smo si pripremile alat
i naša prijevozna sredstva!


Ipak naš predsjednik je odlučio da će on pokositi travu pred domom
i sa dečkima otići u šumu, da se njihovi mišići razgibaju, a cure pobrinu za ženske poslove!!
Zato smo se primile, ometanja paučine
, metenja poda
, i pranja čaša!
Naravno nakon tog, jako jako jako napornog posla, bacile smo se na osvježenje uz Pan!!
.
Nakon nekog vremena zvuk traktora nam je najavio dolazak naših muških snaga iz šume sa drvima. Al njima se baš nije radilo, pa su zaigrali staru narodnu igru zabijanja čavla.
Nakon završene radne akcije uslijedio je odmor, koja pivica pred dučanom, a i našla se tu nova pjevačka nada, Ivana, koja je čak i meni ispunila glazbenu želju. Pa ako ste zainteresirani možete ju angažirati za svoju slijedeću zabavu jer kao što vidite dom je bio prepun. 

U utorak slijedi detaljno izvješće o događanju slijedeću subotu kod nas!! Vjerujte nam to će biti jedan zanimljiv event. A do utorka pozdravljamo Vas sa osmijehom na licima i šaljemo vam jednu veliku pusu!!!!!!

i Ivančica
!!Nakon što smo svi skupa prepričali dojmove vezane za Martinje, vrijeme je da se krene dalje...
ja se vraćam svom poslu pisanja ali ipak prije svega hvala Maji što je svoju inspiraciju ostavila na našem blogu.... a i ja pišem ovaj post da ne bi rekli da me subota ubila... vjerujte živa sam, al totalno ne naspavana...
Iako, onih mušica koje lete po mojoj sobi ne budem se baš tak skoro riješila. Već mi idu na živce, svaki dan me oblijeću, čak i moja mama kaže da se osjeća kao da je u vinskom podrumu kad uđe u moju sobu... no sve u svemu bit će bolje...
Prije par dana sam rekla da budem počela štrajkati, ali ipak dosada na poslu i ovo pisanje je jače od mene.. pa zato evo i novog posta...
A što se događa kod nas... Pa onako bit će nekih zanimljivih stvarčica, ali više o tome idući tjedan, jer ako vam sad sve napišem, do iduće subote ćete zaboraviti...
Recimo najnovije saznanje je da nas u subotu očekuje veeeeeliki sastanak vatrogasnog društva
iliti sastaju se Gruntovčani ( naši sastanci su isti ili još gori nego njihovi, ako ste ih gledali znate o čemu pričam...)
A dnevni red sastanka izgledat će ovako:
1. točka dnevnog reda – Mrmljanje i prigovaranje određenih članova
2. - pobuna nekih članova
3. - '' - - svađa svih (najčešće mlađih i starijih generacija)
4. - kraj sastanka jer su svi redom zaratili...
baš nam je zanimljivo jel' da....
vjerujte mi na riječ to vam je jako komično i zanimljivo pogotovo ako gledate sa strane, a ako sudjelujete u tome, mogu vam samo reči da ćete dobiti čir na želucu od živciranja...
pošto ja već znam o čemu ćemo to pričati na sastanku, znam i da će biti svađe milijun posto, a mi mladi ćemo se sigurno umiješati jer neke se stvari s nekim ljudima moraju riješiti..
al da se sad i ja ne naživciram bezveze, kako je prošao sastanak obavješteni budete na vrijeme...
a u nedjelju imamo radnu akciju... Vjerojatno čišćenje doma i okoliša...
ipak mora sve biti lijepo i čisto za ..... hm... nešto....
eto toliko od mene za ovu srijedu.....
puse i pozdravi svim vatrogascima gdje god da bili...
by ...lady Di... 
hmm... a je ovo neobično... kad tipkas post a ne izlazi na tvom blogu...
ali ... valjda to neki peršinak znaci ...
pa ili... da mi to dobro ide..
ili da je doticni "gazda" so mest up da je to cudo jedno...
nego ovako... buduci da je skup blogera prosao...evo urodio je (ne prviim - bar ne sto se mene tice
) plodom... pa dakle... mene iz Slavonije i jednu dragu curu iz Prigorja je povezao u jedno nadam se dugo i zanimljivo poznanstvo... pa buduci da smo si mi slavonci i prigorci povezani nekom cudnom vezom ... koja btw nije autoput
tako smo se i nasle nas dvije u jednom divnom...krasnom, malom mjestu ... Laktecu da bi zajednickim snagama ... "prekrstile" to vinceko...
pa da nastavim... vec na samom pocetku Dijana je pokazala koliko mi "vjeruje" povjerivši mi svog malog necaka na brigu
...
Benjamin... 
postao si jedini decko koji me pobjedio u SUPER MARIU... sad cu se iskompleksirat... onda... da ne budemo sami,.,. stiglo je i veselo drustvance.. 
s kojima je bilo sve ... samo ne dosadno... onda su u krenule neke spikice... (koje ja bas nisam skuzila... kao npr. baci tu pijacu kroz taj oblok...) ali ajd... nakon dobre "pripreme" kod lady Di-ne kuce ... otišli smo do nekog birca... gdje sam ja ..hmm... tko zna kome..
. u sitne sate pi.tipkala sms-iće
poslije ... par cuga
i pi pi pi ...ovdje negdje
... nastavili smo u nekom drugom bircu... gdje smo se "mali Joža" i ja pokušali naučit "plesat"
ali osim izgazenih tenisica i nagurkavanja nismo nista drugo usvojili... ali...bar si je Dijana u bircu pronasla ... zanimljiv priljepak
(ja se moram nadovezati,taj priljepak je mene nažalost našao!!! ..lady Di...) tako da ... nikome nije bilo dosadno ... e a sad da nebi bilo da se dotticne nisu ni jednom poslikale... "ćek ček mala stani der tu da te uvatim u objektiv..."
i onda... nakon svega toga (znaci "rezem vene, sto me ne volis" "tike tike tacke" i tipova koji su klecali i nosili boce na glavi) ipak smo nekako..
. stigle kuci... i dok ona sad fino pajki...
i sanja tko zna sto i tko zna kog
ja cackam po netu ... i nek me sad netko pita kako sam proslavila martinje odlicno...... pa ... radila sam trecu smjenu!!!!!!!
eto...toliko od mene... sretno ovaj iliti pitko vam svima bilo pa do sljedeceg pip..tipkanja na cujemo , vidimo, i na http://dvdotok.blog.hr

evo ja sam se malo odlučila posvetiti nečemu sasvim drugom... Prošli smo skup, prošle su vježbe, a sad dolazi na red ono što svi jako volimo, blagdani.....
Da ne bi krivo mislili nisam ja izmislila naslov
, to je naslov jednog članka kojeg sam pročitala. Blagdan za opijanje…. Ali zapravo ovaj blagdan, odnosno više kao narodni običaj jako je važan za sve vinogradare i vinare… dakako i za sve ostale ako iz naslova izvučemo riječi iz konteksta.
Iskreno ni ja nisam znala neku preveliku povijest toga dana, osim da se tad mošt pretvara u vino i da se pije, pjeva i zabavlja.. 
sjećam se, dok još nisam bila ovako stara, bila sam mala, tata je uvijek pozivao susjede na gemišt, i onda bi oni isprobavali, raspravljali, a ja sam samo skakala oko njih i žicala ih da probam
.... ali nikad se nije pričalo zbog čega to martinje i zbog čega to slavlje...

Ali sad sam si malo dala truda i fino potražila nešto o Martinju, tj. Kako je nastalo.. znam da neke to uopće ne zanima, ali meni je bilo prilično zanimljivo…. 
.....u 4. stoljeću živio je jedan čovjek po imenu Martin. Martin je bio starorimski legionar i veliki ljubitelj vina.
Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup ali, kako kaže legenda Martin nije želio postati tako visoki crkveni dostojanstvenik, odnosno biskup.
Na sam dan njegovog imenovanja biskupom Martin je pod svaku cijenu želio izbjeći imenovanje za biskupa pa se je iz tog razloga sakrio u guščak, međutim guske u guščaku odale su ga svojim gakanjem pa je tako ipak na kraju Martin morao postati biskup.

Martin je kasnije kao biskup u želji da propagira vino uveo ceremonijal krštenja mošta ili "Martinje".
Prije tog vremena to je bila zabranjena poganska svečanost.
Zato se na dan njegove smrti po običaju krsti mošt i jede guska..
Mi koji imamo vinograde proslavili budemo to na dostojanstven način, i isprobali novo vino uz društvo i pjesmu..


A zbog čega sam stavila ovaj post o Martinju…
Pa opće poznato je da su vatrogascima poznati potrošači dobre kapljice, pa sam to sad malo povezala.. i mislim, tj. znam da će vatrogasci imati svoj dan, pa nek uživaju… 
A još jedan razlog je taj kaj je našoj dragoj Martini imendan, zato joj od sveg srca želim sve naj naj za imendan i naravno da ga proslavi uz neki dobar gemišt ili fantu... 
A i svim ostalim Martinima i Martinama sve najbolje za imendan i proslavite ga kako najbolje znate… 

A poruka ostalima koji slave Martinje, nemojte pretjerivati s vinom. Budite umjereni u gemištu, škropecu ili ćemu već da naši dragi prijatelji plavci ne bi morali intervenirati…
Ili da ne bi izgledali ovako… 

ljudovi pozdrav, a ja idem sakriti dio vina, ipak da se ne popije sve, nee.
Pozdrav i pusa svima... 
p.s. ekipa koja se pozvala k meni na gemišt, sutra u 19.00 h.
OVO NIJE NOVI DIZAJN, JA SAM SE SAMO MALO ZAIGRALA....
Naslov ovog posta je ja vjerujem poznat svima. I onima koji su bili i onima koji nisu. Al jedno mogu samo reći došao je i taj trenutak da se upoznaju svi vatrogasni blogeri i webmasteri.
Jedna stvar za koju sam bila malo skeptična je bila ta da kad sam prvi put vidjela da se pokreće inicijativa za skupljanje vatrogasnih blogera, nisam baš bila optimistična. Naravno da sam bila za,ali opet s druge strane sam mislila kako će svi pristati al da zbog organizacije i sveg ostalog nikad neće doći do ostvarenja. 
Hvala Bogu da sam se jako zeznula i da sam 04.11.2006. završila u Kaštel Sućurcu na gore spomenutom skupu . 
A kaj reći osim da mi je bilo super, super, super.. U punom smislu riječi...
Nakon što sam danas prepričala svojim curama kako mi je bilo i kako sam se zabavila čula sam samo rečenicu: ''Slijedeće godine idem i ja..''
A moje putovanje, prošlo je odlično.. Ja sam išla sa dečkima i kombijem iz Deanovca.
Drug i Cep su me pokupili u pola 6 i tad je počelo naše malo putovanje.. Malo priče i čavrljanja u Ivaniću pokupili Hrvoja, još jednog člana dvd-a Deanovec, zatim cure iz Trebarjeva i na kraju Maju iz Otoka... I što reći osim da je kombi bio pun.. Ja sam malo gnjavila Cepa dok nam se nije pridružila Maja, a onda smo ga skupa gnjavile
... Nadamo se da ne previše...
Jedna mala slikica....

Cure ko cure ne prestaju nikad pričati pa tako i mi, svih 4 sata vožnje raspravljale smo o svemu i svačemu, od vatrogasaca do života, a na kraju smo završile i na vicevima... 
Poneko zaustavljenje na benzinskama i koja nočna kavica dovele su do boljeg upoznavanja...
Ali iskreno 4 sata kao da su trajala 15 minuta...
Stigli smo oko pola 12, Maja i ja smo se bacile na upoznavanje onih koje nismo znale, a najvažnije je bilo upoznati glavnog pokretača svega, koga drugog nego Acivija. On i njegovo društvo stvarno su si dali truda da nas lijepo dočekaju i ugoste..
Smjestile smo se u apartman i vratile u kafić.. Dolje je bilo veselo, bile su tu cure iz Čiča, članovi dvd-a Mladost i meni znane vatrene kacige...

Naravno i predsjednik ili Acivi s kojim smo se odmah bacile na ćakulanje o svemu i svačemu..
Uz piće
i ćavrljanje prolazili su i sati..btw koktelčić je bio odličan iako ja još uvijek ne znam koji su njegovi sastojci... Joško molim te otkrij svoju malu tajnu....
Zadnji put kad sam pogledala na sat bilo je 3:53, a mislim i vrijeme za spavanje... 
Brzo sam ja zatvorila svoje okice al sam ih zato još brže i otvorila i to točno u 7:00.
(zato sam danas sve nadoknadila).
A ništa kad smo već i Maja i ja budne odlučile smo malo prošetati do mora... Istina je da smo se pretvorile u pingvine jer bura je puhala ubitačno al zato evo i rezultata naše žrtve.
Nešto što se meni jako svidjelo...

Nešto sa mora,


A eto i početak skupa... prvo je Acivi započeo sa riječju dobrodošlice i nekoliko riječi o društvu,

a zatim smo se preselili u veliku salu gdje smo započeli predstavljanjem, raspravama i prezentacijama... Moram priznati malo me frka uhvatila kod predstavljanja al ipak je sve prošlo ok..

Brq nam je predstavio Joomla sustav za web stranice

(što s meni učinilo zanimljivim). Ja sam se družila sa Rangerom i Čizmom, malo škicala njihove slikice i naravno razmjenjivala iskustva.. Hvala njima kaj su me zabavljali...
Bili su tu još i Mladen iz Oštarija i njegovi pratioci, cure iz Čiča kojima se moram zahvaliti na ponuđenoj pomoći oko bloga, cure iz Trebarjeva koje sam već prije spomenula, kolege nam iz Našica, Tomislav iz Zaprešića i domačini.. Ja se nadam da nisam nikoga zaboravila, ako jesam please nadopišite.. Aha jesam, predstavnik HVZ-a Ivica Sikra...
Sve u svemu jedan zanimljiv susret, razgovor uz kavicu, pa poslije toga i uz ručak... 
Nakon ručka išli smo doma, dečki iz Deanovca i ja s njima... Žao mi je što nisam ostala, ali zbog nekih obaveza morala sam ići domeka...
Ali prije svega prekrasan pogled sa tornja...

Uz pjesmu i čavrljanje, doma nas je pratio i prekrasan zalazak sunca kojeg sam ja uspjela uslikati tek iz četvrtog puta, bravo ja...

I na kraju oduševljena sa sa svime, organizacijom koja je bila odlična i sa ljudima koji su me zabavljali, posebno moram zahvaliti Drugu, Hrvoju i Cepu na prijevozu..(ak niš drugo dužna sam kavu..)
Eto toliko od mene, a svima koji su bili i danas, molim Vas pišite da znam kak vam je bilo iako već znam, super, al opet...
Pusica jedna velika od mene...
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Klikni ispod i pošalji nam mail!!!
DVD Laktec


