A sta da vam kazem.. zbunjena sam.. zbunjuje me sve.. ja sam zbunjeno djete.. i trebam psihijatra.. mrzim se!! al stvarno!!!!!!
jedno sam skontala.. zivim u svijetu serije.. i cekam ono sto necu nikad docekat.. i samo zbog tog zivim... i nadam se da ce doc i to.. dali se svi nadaju za nesto?!?! ili sam ja stvarno jedna do bola.. kazu mi da sam super.. ali kad ja sama sebe ne podnosim.. ne podnosim svoj zivot.. koji je tako bzvz.. uvijek isto. jedino novo u zivotu mi je moj best friend bez kojeg nebi mogla zamislti dan.. kad se necujemo to je za mene smrt....
ili zasto se uvijek zaljubimo u krivu osobu.. i bas nju volim jako puno.. a znamo da nemamo sanse.. al se nepredajemo.. al na kraju ipak ostajemo sami.. rijetkos je da sve bude u toj sugavoj ljubavi suuper.. jeli je to moguce, da sve u ljubavi buse super? ili to samo ima u filmovima.. toliko pitanja o tom imam.. al kad bas nikog nzm da je sretan u ljubavi.. u svakoj obitelji uvijek nesto ima.. pa zar nepostoji neka ljubav koja je cista, koja lebdi, koja je neopisivo lijepa?!?!
ugl... ja se ubijam.. glava mi puca...
i tako meni prolaze ovi sugavi dani..
eo sad cu vam stavit jesnu predivno tuznu pricu...
KRVAVA ISTINA
Jednoga dana u novinama osvanula prića da se djevojka bacila s nebodera zbog jednog maldića. Prije smrti napisala mu je oproštajno pismo:
“ Dva svijeta mi smo, NIKAD skupa mogli biti nismo, kraj tebe sam se osjećala kao ptica u letu, bio si mi sve na svijtu. Voljela sam svaki dio tebe I zbog toga proklnjala sebe. Pratila sam svaki korak tvoj, I priželjkivala da si samo moj. Ali tebi je bila važnije droga, gledao si u nju kao u Boga. Voljela sam očaj na tvom licu, dok si svuda sa sobom nosio špricu. Kolike sam noči proplakala, moleci Boga da te izbavi iz pakla toga. Zbog tebe sam se skoro ubila, dok te druga pred mojim očima ljubila, I svake noči u mislima su mi bile tvoje plave oči. Htjela sam te preboljeti, htjela sam te prestati voljeti. Htjela sam te zaboraviti pomoču pića, ali sam te opet osjećala u svakom dijelu svoga bića. Čim sam te ugledala: sveđa kosa. Place oči, znala sam: nikad te zaboraviti neću moći. Zbog tebe sam morala kroz pakao proći I to ove točke doći. Bio si mi ljubav prva, a ja za tebe od ljubavi niti nula. Nosila sam te u krvi, a sad se njome hrane crvi. Kad se vrate lastavica jata, više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata. Molim te shvati, svu sreću želim ti ja, ali ne želim više sama čekati sumorne zore, ovo je jedini izlaz iz ove noćne more. Znaj da te ne krivim ni za što, voljela sam te, ti mene nisi I to je to. Samo te jedno molim, povremeno mi donesi na grob jedan cvijet, jer ipak si bio sav moj svijet!”
nakon dva dana u novinama osvane priča: “Na grobu djevojke nađoše leš mladiča!” Obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima, našla ga je s nožem u prsima. Kad je došla policija, ustanovila mir. U njegovoj ruci našla je krvavi papir:
“Ja sam volio tebe, ali ovaj me život nepovratno jebe. Gadim se sam sebi, jer pravu ljubav nisam mogao pružiti tebi. A volio sam te, svjedok mi Bog, sad kad te nema kao da nemam nikog svog. Gurao sam te stalno od sebe, jer nisam htio uništiti tebe. Nisam htio da patiš, a tisuću pita sam poželio da mi se vratiš. Ljubav je kuja koja te na sve načine sjebe, ljubav je ona koja te ne sve načine sjebe! Ne želim više biti tuge I boli rob, jedina žela mi je da s tobom dijelim grob. U zoru, kad mi srce prestane da lupa, kad nismo mogli za života, u smrti ćemo biti skupa!”
|