propali dejtovi i ostala sranja
subota, 20.06.2009.
dobro dosla ja...
prvo da se predstavim, ja sam lajava diva, zena sa uskoro navrsenih 30 godina. sretno rastavljena, samohrana majka dvoje djece. rastala se prije skoro 6 godina, i u tom razdoblju upoznala mnostvo raznih "zanimljivih" tipova...
pisem blog na nagovor prijateljice, koja se uvijek iznova cudi mojim dogodovstinama.
necu vam pisati o mijenjanju pelena, o svom bivsem muzu koji sad, btw, zivi sretno s novom zenom-curom (za djecu prijateljicom-khm, khm...).
pisati cu vam o onome sto prozivljava rastavljena zena u metropoli punoj rastavljenih, nikad sastavljenih, jos uvijek "sretno" ozenjenih i slicnih muskaraca.
ne mogu naci srodnu dusu. ne mogu naci muskarca svojih godina dovoljno sposobnog i zrelog da voli.
ne moze ih naci ni vecina mojih prijateljica, koje su ujedno i mlađe od mene, nemaju nikakve obaveze kao sto imam ja, i apsolutno im nista ne fali...
dakle... moja dogodovstina u zadnje vrijeme:
mali a i nesposoban!
ludi, ludi provod u metropoli. mos mislit... prvo se druzilo kod frendice- kao i svaki vikend. ona, nas jednako jadan frend, i ja, usminkana, super sexy, sve mrak. njih dvoje rade foto session, diva u 1000 poza.
to mi je jos vise diglo samopouzdanje, pa smo izasli na doticno mjesto u punom sjaju. diva je sve ostavila bez daha (vjerujte, tako je bilo). ne znam ni koliko muskaraca je bilo oko mene, sto djecaraca, sto mrvu ozbiljnijih. nitko mojih godina. uglavnom, nitko nije bio dovoljno zanimljiv, tek pred kraj veceri upoznam tipa koji prolazi. ima 25 god. pih, naviknuta na 84 godiste, pristajem na konverzaciju. zapaljen on, zapaljena ja. razmjenili smo brojeve, on ne zivi u zg... fuck...
od toga dana, svaki dan smo se culi... vjerovali ili ne, zapalila sam se zbog tog dopisivanja, zbog iscekivanja kad cemo se ponovno vidjeti...
nakon 2 tjedna, otisla sam u njegov grad, ljubiti se maziti i sta vec sve bude...
docekao me prilicno sramezljivo, i odveo u svoj stan. on bi gledao tv, on bi cavrljao... hh.... pa nisam tolike kilometre valjda za to prosla...
sjetim se ja: "imas kakav film?"
"imam, al...mmm... na kompu"
"ok, aj na kompu"
"al...komp je u mojoj sobi"
"dobro, kaj ne smijem u tvoju sobu?"
"smijes, al nemamo di sjest"
"nemas krevet?"
"imam, al ne mozemo oboje sjedit na njemu, ne vidi se komp"
"huh... aj da vidim"
uđemo u sobu, ono fakat, ne moze se sjedit, al moze se lezat... idealno. i tak jebes film...
stavi on film, sjedne na nekakvu stolicu i potegne pivu iz boce...
ja sjedim na krevetu...
"daj, kaj bus sjedio na stolici? dođi tu."
"a da legnemo?" veli on...
omg, naravno da bumo legli, helou!!!
i legli mi... kao da lezim pored brata. stisnuta, da se nebi slucajno dotakli...
pa mi se piski, pa bi cedevitu, meskoljim se, svasta, on bulji u ekran, lomi se od smijeha i nateze pivkana...
"mogu ja tu stavit glavu" pitam gurajuci se njemu pod pazuh.
"ok" veli on...
zagrli me i pocne ceskanje... napokon nekaj....
u jednoj ruci ja, u drugoj pivica...
sve ja nesto izvodim s glavom, namjestam se, mazim ja njega, ali nista. on bulji u film, pa opet nategne malo pivu, ceskanje ne prestaje.
ja, nimalo skoncentrirana na film, kuham nesto u glavi, zbrajam, oduzimam...
okrenem glavu prema njemu, cudeci se sama sebi i svom postupku, i kazem: "kaj ti mene nebus poljubil???"
i poljubim ja njega...
napokon krenulo!
kad ajme, tip navalio, ne zna gdje bi me poljubio, gdje bi me primio, skida odmah i majicu i grudnjak, nabija svoje koljeno među moje noge, pa moje među svoje noge, trlja se ko manijak o mene, radi razne face i izvodi cudesa...
"potrgat cemo krevet, micek"
"nema veze" veli on
"ja sam mislila da si ti dobar"
"i ja sam mislio" opet ce on...
ne znam kak da se izvucem iz ovog, nasla sam se opet u srednjoj, 15 god mlađa, u zagrljaju zbunjenog uspaljenog klinca.... razmisljala sam da ga trazim osobnu...
"nisam kupio zastitu" veli on tuzno
"nece ti trebat" velim ja, a on tuznog pogleda nastavi dalje svoj cin...
u svoj toj muci, dosjetim se... aj da bar alatku probamo...
i prsticima lagano kliznem do njegovih (hvala bogu) uskih bokserica.
sta sam tamo nasla? misica... ne, ne, ne... misic je ogromna zivotinja. ovo je mlado od misa, ili zohar, ili... ne znam, al bilo je malo... i tu je meni prekipilo... nisam vise mogla trpiti ni trljanje ni nesposobnost ni sramezljivost ni pivu. NISTA! htjela sam se izvuci iz toga sto prije... cim sam maknula ruku, prebacio me na leđa i popeo se na mene.
"ne mogu vise, lud sam!" veli
hh... kaj sad to znaci?
"jel bi ti bio bed da svrsim u boxe?"
OMG!!!! STA JE OVO?
"samo nemoj po meni" tiho sam sapnula i on je krenuo.
zabio je glavu u jastuk kraj mene i trljao se u moju nogu dok za nekoliko trenutaka nije poceo trzati i stao.
gotovo... kraj cina...
"idem pod tus" rekao je, poljubio me i ostavio samu u sobi sa svojim mislima...
presla sam preko svega, pa nije on kriv. naucit cu ga. dobar je, simpatican, pametan, zgodan...
misic je mozda sposobniji nego sto mislim...
par dana kasnije, razgovaramo tako mi, i ja odlucim njemu reci da sam rastavljena i da imam djecu. bio je sokiran, sam je tako rekao.
predlozim ja njemu (na fin nacin) da se vise ne viđamo, znam da je on mlad, nije to za njega, a ja sam na dobrom putu da se zaljubim (khm, khm).
"aha, dobro onda, jer ja se necu zaljubit u curu iz drugog grada!" kaze on meni.
MOLIM??? misic je odjebao mene?? umjesto da mu kazem, stari moj, u shopping po novu spravicu, i daj nađi nekakvog instruktora, osobnog trenera, i don't know, on meni kak se nece zaljubit? odbijas se zaljubit u divu??? kaj si normalan???
sta sad diva radi? naganja misica... je, tak je. moja misija je zaljubiti ga u mene!!!
o, gledajte me samo ;-)
