09
ponedjeljak
studeni
2020
Lagana i pas
Lagana ima psa. Običnog Šarka. Mješanca manjeg rasta, veselo stvorenje, jednostavno. S jednostavnim potrebama: jesti, piti, mahati repom, i gotovo.
Nabavila ga je još kad su djeca bila mala, nek im bude zabava, dobro je da djeca imaju još jednog kućnog ljubimca. Mačku su već imali, ali, nije bila raspoložena za maženje, ni za igru. Samo je pozirala i ponekad bi donijela mišića pred ulazna vrata, kao nagradu.
Pas i mačka su se sprijateljili , bili su baš dobri prijatelji. Pas je možda imao problem s identitetom, možda je mislio da je mačka. Kad je ta mačka nestala, bio je tako jako tužan da su morali nabaviti drugu mačku da ga odobrovolje, da ne bude tužan i da se ima s kime igrati.
Kad je pas bio mlađi, Lagana ga je pokušavala dresirati. Kupila je priručnik i bacala loptice koje pas nije htio loviti, i šišarke koje je lovio ali bi bježao s njima, nikako da shvati da ih treba donijeti natrag. Lagana se trudila nekad s više, nekad s manje žara da nauči psa da dođe kad ga zove, ali, on bi dolazio samo kad mu se htjelo, obično kad je u ruci imala hranu za njega. Nikako drugačije. Od komandi "lezi" i "sjedni" odustala je, nije imalo smisla. Nije htio povodac, bacakao bi se i otimao, cvilio i negodovao. Jedino što se poslušno izvršavao bila je zabrana ulaženja u spavaće sobe i penjanje na kauč i razumio je da ne smije lizati ni Laganu ni djecu po rukama ili nedajbog po licu. Samo bi ih malo licnuo, dotaknu njuškom. Pas je pas, govorila je Lagana i tražila da se operu ruke nakon češkanja psa.
Ubrzo je prestala naređivati psu bilo što, poslušavši savjet mudrog kralja iz mudre knjige koji joj je rekao da pametni kraljevi naređuju samo ako su sigurni da će naređenja biti izvršena, u protivnom, ljudi bi mogli zaključiti da nisu dobri kraljevi.
Lagana se pomirila s nemirnim i neukrotivim duhom svojeg Šarka i pustila ga nek bude takav kakav je. Nedresiran. Bez povodca. Vodila ga je svakodnevno u šetnju, u trgovinu, na putovanja, u druge gradove, na plažu, u planine, kud ona, tud i pas.
Djeca su odrasla i otišla od kuće, pas je ostao.
Kad su djeca bila mala, Lagana je svoje šetnje usmjeravala prema onim parkovima u kojima su sretali prijatelje njezine djece, a sada, kad djecu više ne treba voditi u park, sad šeće onim livadama na kojima šeću oni psi koje njezin pas rado sreće. Lagani je uvijek drago kad se pas veseli, poskakuje i maše repom kad se ponjuška sa svojim psećim drugovima.
Što je pas postajao stariji, to je Lagana znala očitavati sve više njegovih znakova. Prepoznala bi kad je tražio piti a kad jesti, kad suho a kad konzervu, na poseban način tražio je poslasticu, prigovarao bi joj kad bi predugo razgovarala na telefon, kad bi dolazile prijateljice na kavu ometao razgovore i tražio da se bave njime, kad bi bili u šetnji vukao bi na onu stranu na koju bi odabrao krenuti, odbijao ući iz auta ili odbijao izaći iz auta. Ponekad bi toliko navaljivao a izađu u šetnju da bi morala pustiti nedovršen posao, a ponekad bi tvrdoglavo odbijao i vraćao se kući a Lagana bi šetala sama.
Sad je pas već jako star, ima stotinu psećih godina.
Lagana je nakon svih tih godina shvatila: nije to njezin pas, ona je njegov čovjek.
komentiraj (7) * ispiši * #
03
utorak
studeni
2020
Razgovor sa Zdravim Razumom
Zdrav Razum nas je pitao: Zašto se plašite?
Odgovorili smo: Plašimo se korone i plašimo se da nas lažu i muljaju.
Zdrav razum: Zašto se plašite da vas lažu i zašto mislite da vas muljaju?
Mi: Zato što ih na televiziji prvo predstave kaonajnanjveće stručnjake a onda ih drugi stručnjaci osporavaju i govore im da fakat nemaju pojma .
Zdrav razum: Argumentirajte!
Mi: Evo, prvo jedan stručnjak nešto izjavi pa mu drugi kaže da priča nebuloze. Oba su jednako diplomirali i mi bi htjeli vjerovati što nam diplomirani ljudi kažu jer oni su diplomirali baš zato da nam pomažu. Da bi nam diplomirani mogli uopće pomoći, oni moraju biti pametni, sve znati i biti dobri prema nama, a mi im trebamo vjerovati da su pametni, da sve znaju i da su dobri prema nama. A onda nam na teveju kažu da oni uopće nisu dobri prema nama nego da ih baš briga da li smo gladi i je li nam hladno. Pa se mi onda plačemo jer smo tužni da oni nas ne vole.
Drugi primjer: izaberemo dvojicu jer su vrhunski pametni i jer su nam rekli da sve znaju, da znaju put i kako maknuti prepreke na putu i da će nas dobro voditi u svijetlu budućnost, a onda njih dvojica jedan drugome govore svašta ružno i nepristojni su. Ijedan drugom govori d aje onaj drugi bezveze i da nema pojma i da je glup i nezreo i zločest. A to su sve jako ružne riječi. A mi učimo svoju djecu da budu pristojni i da ne govore ružne riječi jer samo pristojni ljudi stignu do svijetle budućnosti. U koju nas vode ova dvojica, nepristojnih. To zbunjuje našu djecu. A i nas same. I sve.
Zdrav razum: Što je rezultat nastupe te dvojice?
Mi: Naša velika ljutnjja, nepovjerenje i zbunjenost.
Zdrav razum: Što su ljutnja, nepovjerenje i zbunjensot?
Mi: To su neugodne emocije koje kod nas na kraju proizvedu strah. a kad je strah jako velik, to je panika. A kad te uhvati panika onda si totalno izgubljen. A kad puno ljudi istovremeno uhvati panika, to se onda zove kaos. A kad je kaos , tada se ljudi vladaju prema prirodnim zakonim a ne prema društvenim. Prirodni zakon je kao u moru, ribe se međusobno jedu, veća pojede manju, ili kao u džungli, životinja s većim zubima pojede životinju s manjim zubima.
Zdrav razum: Zašto ta dvojica tako pametnih i sposbnih koji su obećali da će vas voditi u svijetlu budućnost u kojoj nema straha, kod vas izazivaju strah? Koji može prerasti u paniku?
Mi: Ili nisu sposobni, ili nisu pametni, ili su lagali kad su obećavali, ili namjerno izazivaju strah kod ljudi koje bi trebali voditi u svijetlu budućnost.
Zdrav razum: Zašto diplomirani stručnjaci i izabrani najpametniji izazivaju kod naroda strah i nepovjerenje?
Mi: Ne znamo zašto to rade, ali smo sigurni da oni znaju što rade. i zašto. Samo neće reć.
Zdrav razum; Kako možete biti sigurni da znaju što rade?
Mi: Zato što smo u školi slušali ONO i DSZ i bili na tečajevima Civilne zaštite na kojim su nam dali da čitamo knjige o upravljanju masama koje su napisali neki pametni ljudi sa stranim imenima, a isto su pisali čak i neki Kinezi koji su živjeli prije puno hiljada godina. U Kini. U tim lekcijama piše da u kriznim situacijama vodstvo treba izgledati kao a je pametno, istrenirano i da je jako i trebaju govoriti kao da znaju što rade čak i kad nisu baš sigurni, a to sve zato da spriječe paniku i divljanje naroda koje bi se desilo zbog straha pomiješanog s ljutnjom. Oni trebaju raditi sve što treba da ujedine inarod i da im narod vjeruje, jer u protivnom, ako kažu sad jedno a sad drugo, to u narodu izaziva paniku. To znači da se prvo moraju međusobno dogovoriti pa onda to reći narodu. Ili da jedan od njih bude vođa a ne dvojica.
I još su nas učili da je najbolja metoda psihološkog ratovanja protiv neprijatelja takva da ga poraziš na njegovom teritoriju prije borbe, na način mu izazoveš da se međusobno posvađa i da vođe izgube autoritet, a to su pročitali u priručniku za ratovanje od onog starog Kineza. Kako narod pripremiti za borbu i kako narod onesposobiti za borbu, to se sve radi raznim metodama koje sve pišu u knjigama za srednju školu u koju je narod išao al je sjedio na ušima.Narod je sve zaboravio. Rekli su mu da ono prije niš nije valjalo, i narod sve odbacio. Pa i znanje iz knjiga koje cijeli svijet poštuje.
Zdrav razum: Zašto bi dvojica najvažnijih i četvero najdiplomiranijih izazivai pomutnju u narodu, zašto bi se oni protiv naroda služili metodama psihološkog ratovanja?
Mi: E, to je veliko pitanje na koje ne znamo odgovor.
Zdrav razum: Ako oni ne rade ono što bi narod umirilo, ono što je u korist naroda, znači li to da oni ne rade u korist naroda?
Mi: Možda bi se tako moglo zaključiti.
Zdrav razum: ako ne rade u korist naroda, a ne vidi se ni da rade u korist nekog drugog naroda, za koga onda rade?
Mi: Ako nema na planeti Zemlji individue ili grupacije u čiju korist bi oni radili, možda nisu na Zemlji?
Zdrav razum: Ali, do sada su svi pokušaji da se dokaže prisustvo vazemaljaca pokazali da vanzemaljaca nema.
Mi: to ne znamo, ali smo došli na tu ideju jer stalno gledamo televiziju, a na televiziji su često dokumentarne emisije u kojima pokazuju ideju da su vanzemaljci korz povijest već bili na Zemlji ili da su svako malo na zemlji jer su ljudi vidjeli NLO.
Zdrav razum: Zašto u zadnje vrijeme na televoziji stalno daju emisije o vanzemaljcima i govore da su i ranije bili na Zemlji?
Mi: to nam nije jasno , to mi tebe pitamo.
Zdrav razum: Ja ovdje postavljam pitanja!
Mi: Nije nego bi ti trebao davati odgovore!
Zdrav razum: Ja postavljam pitanja i navodim vas da si sami date odgovore!
Mi: Nije nego mi postavljamo pitanja a ti nama daješ odgovore!
Zdrav razum: Zato vas i zajebavaju! Vi čekate da vam ja riješim problem? Jeste vi pri zdravoj pameti?
komentiraj (11) * ispiši * #