...čačkanje po kompu i netu...
...eto surfajući malo po netu dospjeh ponovno na T-Zombix blog... izašla je nova verzija Mozilla FireFox 2.0... i ne budi lijena ja to install na komp i malo se poigrala sa dodacima i sad mi je FireFox još i bolji neg kaj je bil...pogotovo sa forom da pregledavam stranica u manjem okviru prije nego li ih otvorim u novom Tabu... fora i štedi vrijeme...
i tako naletjeh na "What Kind of Blogger Are You?".. i dala se je u ispunjavanje upitnika... fora...
REZULTAT:
| You Are a Pundit Blogger! |
Your blog is smart, insightful, and always a quality read.
Truly appreciated by many, surpassed by only a few |
zanimljivo... i valjda istinito... :)
no ima još nekih upitnika pa ću se možda njima i pozabavit u skorije vrijeme...
25.10.2006. u 12:40 |
3 Broj komentara |
Print |
Link |
^
...klopa - boje života...
...lagana jutarnja šetnja do posla...na Glavnom mi je zbrisala 4ka (tramvaj) i da ubijem vrijeme dala sam se na čitanje knjige.. i to ne jedne od hrpetine SF, Fantasy, Beletristike ili već čega sve ne što po difoltu gutam iz knjižnice iz kvarta tak da sam već lagano na suho s izborom jer sam skoro sve pročitala od onog što me zanima i što volim...jok...to je "Hrana za život" Jadranke Boban Pejić i Zlatka Pejića - uvod u makrobiotičku prehranu... draga frendica Snježana koja je zbog nedavnih zdravstvenih problema odlučila prilagoditi način prehrane nekako je došla kao naručena po tom pitanju... onak kad za nekaj zagrize postane riznica znanja za to područje jer je po prirodi jako temeljita i voli što više saznati i znati o onome što ju zanima... već duže vrijeme osjećam postupne promjene u zahtjevima vlastitog organizma za određenim vrstama hrane, a posebno nakon što me pokosila monunukleoza i imala sam laganiju i prilagođenu prehranu baziranu na predloženoj dijeti za jetrene bolesnike... nikad nisam bila neki preveliki ljubitelj mesa i svih njegovih prerađevina, vječno seciram i operiram po tanjuru kad je u pitanju meso i uklanjam i najmanju žilici i masno jer mi to izrazito smeta (starci dobe napadaj za svakim ručkom od kad sam bila sposobna držat vilicu i nož u ruci pa do dana današnjeg)... ali posebno u zadnje vrijeme osjećam da mi meso ne odgovara i da nemam ni najmanju želju za time... a moja draga majka dobi napadaje jer veli ovak jedva nekaj strpaš u zube, meso ti sad još manje paše, a zelenjavu nikad nisi baš obožavala i zaključuje monolog sa : "Pa dete drago, kaj buš ti jela, od čeg buš živela, od zraka ili te tvoje vode kaj je piješ kaj žaba, pa da je ona tak dobra same žabe bi bile kaj baloni!!!"... iako nemam blage dal žabe uopće piju vodi, nisam htjela dublje ulazit u raspravu.. no kako god... kaj bu mi se sviđalo to bum i jela, jedina mi je obrana.. iako nakon ovog prethodno napisanom si možda bi neko pomislil da sam u rangu neuhranjenih Twiggy ili Kate Moss kostura, vjerujte u gadnoj ste zabludi.. ima mene na sve strane (malo i viška, al se ne zamaram previše zbog toga jer ko me voli kakva sam sad voljel bu me i s par kila više ili manje, a ko me ne voli nebu me volel ni da sam šlank ni da sam kaj jedna fina prava domaća puca s črlenimi obrazimi, velikimi ciclinimi i riti).. tak... no da se vrnem na temu... postepene promjene ustvari mogu zamijetit već unatrag nekih 2 godine, ali to su vrlo spore i sitne promjene, no koje sve više i više dolaze do izražaja, a kao što znamo ništa ne ide od danas do sutra, ali nikako da nađem neki ,uvjetno rečeno, alternativni način prehrane... vegetarijanstvo, vegani, semi vegani, lakto vegetarijanstvo sve mi nekako nije ono što me privlači jer imam osjećaj da je previše restriktivno, i potraga je slijedila za nečim što bi mi bilo ipak više po volji... sad na scenu obasjana reflektorima stupa Snježana, draga prijateljica još iz gimnazijskih dana, i osoba koja ima dosta slična razmišljanja i shvaćanja i doista se dobro međusobno razumijemo... pričala mi je o svojim o zdravstvenim teškoćama i promjenama koje su joj se događale, među njima i one sliče mojima po pitanju prehrane...to ju je ponukalo da potraži neki način prehrane koji bi joj odgovarao..i odlučila je pokušati s makrobiotikom... za sad je zadovoljna i morala je uvesti neke promjene u kući jer je također dolazila u sukobe s roditeljima (iako mislim da većina tih neodobravanja i sukoba leži isključivo u neznanju, slaboj informiranosti i predrasudama - što se ne odnosi samo na naše roditelje, već i na okolinu)... sretna sam što se osjeća bolje i što joj se zdravlje polako popravlja... u stvari odlučila se na makrobiotiku ponukana mnogim izjavama ljudi koji su bili jako bolesni i koji su bili primorani promijeniti prehranu i najbolje rezultate i iskustva su imali s makrobiotičkim načinom prehrane.... no da ne duljim... prije nego li se odlučim na početak prijelaza ( jer prijelaz traje min 3-6 mjeseci) željela sam se malo pobliže upoznati sa filozofijom i principima takve prehrane... dobih knjigu i sad se bacam na proučavanje, a i Snježana je tu kao vodič i podrška, koja će mi posebno bit potrebna kad počnem s praktičnim dijelom...
nadam se najboljem...
Ono smo što jedemo!
Razmislite malo o tome... bez obzira na vaše želje, preferencije, orjentaciju, vjeru ili što god... slušajte svoje tijelo jer ono vam najbolje može reći što vam odgovara a što ne ( a ne neki trendovi, doktori ili bilo tko, jer sami sebe trebate najbolje poznavati)...
take care...
11.10.2006. u 10:50 |
7 Broj komentara |
Print |
Link |
^
...volim promjene...
to je fakat istina...volim promjene..promjene boje zidova u sobi, razmještaj pokućstva, povremeno i frizure, boje...a u to se ubraja i promjena izgleda mog bloga...svi vi koji već malo duže pratite ove moje škrabarije primjetili ste da svako malo napravim neku promjenu..pokušavam skontat kod dizajna i promjenit ga tak da mi odgovara...pa opet i opet mjenjam...možda cijelo vrijeme tragam za nečim što mi zaista odgovara... ali i naše želje su promjenjive stoga ne bi trebalo čuditi da se i mi mjenjamo i mijenja se naš odabir... to je po meni normalno..jer mjenjaju se mišljenja i razmišljanja, pa dovraga starimo i učimo konstantno...zapravo bilo bi čudno da nema promjena ...to bi bila čista stagnacija i ne napredovanje... a to je ono čemu ne bi trebali težiti...ok, neka razmišljanja i želje su konstante... i to je OK, ali neki drugi dio nažeg bića želi i treba promjenu i onda se taj segment mijenja... i to je ok...samo dok idemo napriojed i na bolje..sve je ok...
10.10.2006. u 10:40 |
1 Broj komentara |
Print |
Link |
^
...eto i ja se polaku pridružujem šljakerskoj naciji...
eto od cca 19.09.2006 ja sam poćela šljakat...je još sam uvjek prek student servisa al nadam se da cu diplomirat do kraja godine ili max do kraja veljače 2007 i onda bum mogla dobit radnu knjižicu na VSS a ne kao što bih sad morala ju vadit na gimnaziju (koma!!)... al dobro mi čak i to dođe jer ću bar do onda imat uvid kakva je zapravo tvrtka i kako mi ustvari odgovara posao a da nisam još potpisala ugovor u kojem stoji klauzula koja me obvezuje da moram radit za firmu npr. minimum 4 godine a ako želim prije dat otkaz moram nadoknadit poslodavcu uložena sredstva (po nekoliko desetaka tisuća kuna) ... tak da mi je sad čist ok...
...iako sam ovih dana imala nos u papirima i čačkala do iznemoglosti po fajlovima u kompu da najdem neke bitne dokumente i to pod HITNO...za sad se ne žalim ni na šefa, ni na kolege, ni na posel...nadam se da bu tak i dalje, al sam još uvjek oprezna...
...wish me luck...
:)
03.10.2006. u 15:19 |
4 Broj komentara |
Print |
Link |
^
