srijeda, 08.03.2006.
True?
U svakom društvu, htjeli mi to ili ne, postoji labeliranje, svrstavanje u podgrupe. Najčešće je to svrstavanje vezano upravo uz glazbu.
Rijetko kad ćemo naići na osobu koja nije nigdje „svrstana“. Ako to već to ne učini ona sama, to će za nju učiniti društvo. Za društvo ne postoje ljudi koje voli više toga, uvijek se trudimo okarakterizirati ih makar po onome što najviše vole od glazbe. Karakterizacija i labeliranje jako su često vrlo daleko od prave istine. U grupi mješanaca, to jest u grupi volim-sve-slušati ne može se naći baš previše osoba, no to je skupina kojoj pripada najviše nas. Mi smo ipak ljudi, iz sata u sat mijenjaju nam se raspoloženja, navike, čak i potrebe. Sve to rezultira i daljnjim promjenama u našem životu, uključujući i glazbu. Zašto ne bismo glazbu usporedili s odjećom? Mnogi vjeruju da su upravo boje najvjerodostojniji prikaz našeg trenutnog raspoloženja. A boje, kao što znate i sami, mijenjamo iz dana u dan, što u make-upu, što u odjeći, obući... Ipak, labeliranje s obzirom na glazbeni ukus ostaje prisutno bez obzira.
Labeliranje se najčešće pojavljuje u krugovima mladih ljudi koji su tek otkrili neki pravac glazbe čiji stil oni stariji istinski fanovi brižljivo njeguju. Pred novim se pobornicima, to jest sljedbenicima postavlja granica koju moraju dostići žele li biti „true“. Riječ true na engleskom jeziku znači istinit. Pa što bi zapravo značio pojam biti istinit u glazbi?
Krećem se u krugovima mladih ljudi kojima je doista stalo do nekakvog svog ugleda s obzirom na glazbu koju vole i slušaju. Sve je to u redu dokle god u nekakvim društvenim ograničenjima ne ograničimo i same sebe. Zbog mogućeg izopćenja iz svoje „zajednice“, najčešće prihvaćamo nametnuta „pravila“. Ovdje prestajemo biti svoji i, najčešće podsvjesno, sami sebi postavljamo nekakve ciljeve zanemarujući svoje potrebe i ono čemu glazba doista služi – uživanju.
Oni koji su naučili da nije nikako bitan tuđi ukus, danas uživaju. Ipak, još se uvijek nađu dovoljno infantilni „true“ ljudi koji nerijetko popljuju vaš izbor uopće ili pak nekakvo odstupanje od uobičajenog ukusa.
Često se isprepliću pojmovi komercijalne glazbe i takozvanog „smeća“. Komercijalna glazba? U nekakvom neformalnom prijevodu: glazba namijenjena prodaji. Tu se pojavljuje prvi problem. Da li bi mi svi danas bili ponosni vlasnici mnogih albuma i ostalih uradaka najdražih nam izvođača da isti nisu bili u prodaji? Ipak, pojam komercijala u ovim je slučajevima krivo upotrebljen. Zapravo se misli na uratke izvođača kojima je JEDINI cilj unovčiti svoj rad. Stvaraju se albumi koji lako ulaze u uho i koje će sretno prigrliti masa teenagera. Unatoč svemu, nitko nije zadužen da bi posprdno komentirao i ocjenjivao izbor te iste mase. Glazba kao smeće, vjerujem, postoji. Ali mi nikada nećemo znati koja je to. A znate zašto? Zato što nitko, ama baš nitko nije adekvatan iznositi takve konstatacije.
Uz određenu vrstu glazbe nameće se i stil odijevanja, da ne kažem življenja. U tome se možda i najbolje očituje sva besmislenost zamaranja oko tuđih komentara. Često sam se susrela s pitanjima tipa: „Pa zašto nisi onda u crnom?“ ili pak: „Pa zašto nosiš ovo kad ne slušaš ono?“. Držim da se glazbeni ukus može odvojiti od onog kojeg imamo za odjeću. Najveća je besmislica ograničiti se čak i u odjeći, to jest bojama. A način života? Nevjerojatno je koliko puta možemo naići na gotovo smiješne konstatacije onih manje upućenih. Zašto se uz punk vežu alkohol i neurednost, uz popularno nazvane cajke razbijanje čaša i plesanje po stolovima, uz metal nepranje i droga, uz techno „bomboni“...? Svaki komentar na ovo je suvišan. Priznajem, koji put uhavtim i samu sebe kako se u nekim svojim zaključcima držim upravo ovih, umjetno stvorenih i neistinitih izjava. Nažalost, one su u nama, to jest u društvu, i nesvesno ih kupimo. Umjesto da se u skupinama borimo jedni protiv drugih uvjeravajući okolinu kako je upravo naš izbor (čitaj: ukus) ispravan, trebali bi se boriti protiv ovakvih sličnih ukorijenjenih konstatacija koje nas ometaju u objektivnom prosuđivanju i, na kraju, u uživanju jedne od najljepših čovjekovih tvorevina – umjetnosti, u ovom slučaju glazbe. .
Na kraju balade... Što znači true? True znači istinit. A što znači biti true? Biti true znači biti istinski svoj.
- 11:44 -
Komentari (12) - Isprintaj - #