Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
my little world...
odraz misli jednog običnog djeteta koje je na neobičan način posebno...
music...pictures...
o običnom djetetu koje je na neobičan način posebno...
zovem se Tonka.
rođena 18.4.1994.
prvi razred SŠ Ivan Švear.
Ivanić Grad.
Volim:
glazbu
prijatelje
crvenu i crnu
sanjariti
biti vani
smijati se
voljeti
svoje starke
Ne volim/podnosim:
svašta i ništa
msn: tonkicatortica@hotmail.com
rođena 18.4.1994.
prvi razred SŠ Ivan Švear.
Ivanić Grad.
Volim:
glazbu
prijatelje
crvenu i crnu
sanjariti
biti vani
smijati se
voljeti
svoje starke
Ne volim/podnosim:
svašta i ništa
msn: tonkicatortica@hotmail.com
ispuna praznine...
JA
Ja sam toliko ista, toliko obična milijunima djevojaka-ni djevojčica-ni djevojka. Izlizane traperice. Cipele do gležnja, kosa smeđa, ošišana na repove - JA – na prvi pogled dijete, u duši čovjek. Uzaludno čekaju haljine, suknje i košulje i tužno gledaju svečane cipele. Potpuno sam ista danas, kao i jučer, kao i sutra. A imam punih 14 godina…14 godina haljinama, u stranicama dnevnika. Spokojno čekajući da izađem iz izlizanih traperica, iz dubokih cipela, da začešljam razbarušenu kosu i prvi put nanesem šminku na oči. Tako, ne više dijete, dobivam
želju da razbijem ogledalo, da ispreturam ormare i da nađem traperice, da razbarušim kosu, da trčim, da lutam, da pišem pjesme, da mrzim kišu, tu kišu i samo nju…ali godine su tu. Ozbiljno šećem parkom, pričam samo o ozbiljnim stvarima. Tek kad negdje ugledam staro društvo, poletim…pronađem svoje - JA – nađem sebe!
I ponovno igram stare igre i ponovno guram druge na tjelesnom i zaklinjem se da nikada neću odrasti!!!
Crossfade - So Far Away
I've been changin' but you'll never see me now
(I've been changin' but you'll never see me now)
Now I'm blaming you for everything
No more holding it in
How many years can I pretend
Nothing never goes the way it should
No more sitting in this place
Hoping you might see it my way
Cause I don't think you ever understood
That what I'm looking for are the answers
To why these questions never go away
[Chorus]
I'm so far away
I've been changin' but you'll never see me now
I'm so far away
Now I'm blaming you for everything
No more waiting for the end
Of every day that I will spend
Wishing that I only had a choice
No more pushing you away
Cause I will be busy watching things going my way
Never looking back on this anymore
Because what I'm looking for are the answers
To why these questions never go away
[Chorus]
I've been changin' but you'll never see me now
Now I'm blaming you for everything
I'm so far away
Hey hey watch me wave
Goodbye to yesterday
Nothing left in my way
Hey hey I've been saved
With sun shining on my pain
Getting me through this day
Hey hey watch me wave
Goodbye to yesterday
Nothing left in my way
Feels so good to say
[Chorus]
Now I'm blaming you
I'm so far away
Ja sam toliko ista, toliko obična milijunima djevojaka-ni djevojčica-ni djevojka. Izlizane traperice. Cipele do gležnja, kosa smeđa, ošišana na repove - JA – na prvi pogled dijete, u duši čovjek. Uzaludno čekaju haljine, suknje i košulje i tužno gledaju svečane cipele. Potpuno sam ista danas, kao i jučer, kao i sutra. A imam punih 14 godina…14 godina haljinama, u stranicama dnevnika. Spokojno čekajući da izađem iz izlizanih traperica, iz dubokih cipela, da začešljam razbarušenu kosu i prvi put nanesem šminku na oči. Tako, ne više dijete, dobivam
želju da razbijem ogledalo, da ispreturam ormare i da nađem traperice, da razbarušim kosu, da trčim, da lutam, da pišem pjesme, da mrzim kišu, tu kišu i samo nju…ali godine su tu. Ozbiljno šećem parkom, pričam samo o ozbiljnim stvarima. Tek kad negdje ugledam staro društvo, poletim…pronađem svoje - JA – nađem sebe!
I ponovno igram stare igre i ponovno guram druge na tjelesnom i zaklinjem se da nikada neću odrasti!!!
Crossfade - So Far Away
I've been changin' but you'll never see me now
(I've been changin' but you'll never see me now)
Now I'm blaming you for everything
No more holding it in
How many years can I pretend
Nothing never goes the way it should
No more sitting in this place
Hoping you might see it my way
Cause I don't think you ever understood
That what I'm looking for are the answers
To why these questions never go away
[Chorus]
I'm so far away
I've been changin' but you'll never see me now
I'm so far away
Now I'm blaming you for everything
No more waiting for the end
Of every day that I will spend
Wishing that I only had a choice
No more pushing you away
Cause I will be busy watching things going my way
Never looking back on this anymore
Because what I'm looking for are the answers
To why these questions never go away
[Chorus]
I've been changin' but you'll never see me now
Now I'm blaming you for everything
I'm so far away
Hey hey watch me wave
Goodbye to yesterday
Nothing left in my way
Hey hey I've been saved
With sun shining on my pain
Getting me through this day
Hey hey watch me wave
Goodbye to yesterday
Nothing left in my way
Feels so good to say
[Chorus]
Now I'm blaming you
I'm so far away
18.02.2008.
Valentinovo...malo kasnim, ali nije mi se dalo.
Ugl. neću pisati o tome kak ja ne kužim Valentinovo.
Pisat ću o tome kak je meni bilo taj dan.
Hm...evo počinjem.
Taj dan smo imali iz hrvatskog neku "večer" ljubavne poezije. Ja sam naravno jedva naučila svoju pjesmicu. E sad ide onaj grozan dio dana...
Taj dan sam morala na neki susret s nekom književnicom u 11.45h.
Probudila sam se oko 9h, onda sam išla pisati matematiku i raditi neki tam zadatak za povijest. Onda sam se malo odmorila i vidjela da je 11h, a ja još u piđami. Spremila sam se i u 11.45h krenula, a onda sam skužila da sam već zakasnila. Vratim se ja tako sva u strahu (
) i kažem mami da sam zakasnila (mama je naravno bila živčana cijeli dan). Onda se mama derala na mene iz sve snage...jupi...mad:
Tak da sam se pokupila i dovršila to iz povijesti kod mame na poslu.
Onda sam krenula u školu i rasplakala se...
...nije bitno zakaj...ali sam se smirila do škole. Onda sam vidla da sam zakasnila i na nulti...weee
Onda sam bila s Bogdom i skužila da nisam naučila pjesmicu...weee
Onda je došla i Tijana i okupilo se društvo. I tak se meni popravila volja...ALI...hehe evo ALI je došao...ALI je naravno prošla jedna osoba kraj nas...hehe...savršeno...
I tako sam se ja htjela ubiti u školi, ali sam pod tom "večeri" ljubavne poezije sjela s Tajanom...
...ona mi je popravila raspoložnje...hehe...
Onda sam cijeli dan bila s njom, a na kraju sam se ja i smijala.
I to je bilo moje Valentinovo...
Ostatak tjedna sam provela mučeći ljude s Tajanom...hehe...a posebno mučeći Anju...hehe
I danas sam skoro umrla od smijeha...
Pod glazbenim je učiteljica pustila neki tam "Can-can" i naravno Tajana i ja smo "plesale" na to mašući glavama ko neke glupače dok nas je cijeli razred gledao ko da smo poludile...
I sad ja pišem ovaj vrlo čudan post i dopisujem se s Anjinim bratom...mučimo Anju...ili ona muči nas? Hm...a nema veze!!
Ja bi još pisala al neznam kaj da pišem pa ću objaviti ovaj post.
Vidimo se, a ako se ne vidimo onda se čujemo!!
Ugl. neću pisati o tome kak ja ne kužim Valentinovo.
Pisat ću o tome kak je meni bilo taj dan.
Hm...evo počinjem.
Taj dan smo imali iz hrvatskog neku "večer" ljubavne poezije. Ja sam naravno jedva naučila svoju pjesmicu. E sad ide onaj grozan dio dana...
Taj dan sam morala na neki susret s nekom književnicom u 11.45h.
Probudila sam se oko 9h, onda sam išla pisati matematiku i raditi neki tam zadatak za povijest. Onda sam se malo odmorila i vidjela da je 11h, a ja još u piđami. Spremila sam se i u 11.45h krenula, a onda sam skužila da sam već zakasnila. Vratim se ja tako sva u strahu (
) i kažem mami da sam zakasnila (mama je naravno bila živčana cijeli dan). Onda se mama derala na mene iz sve snage...jupi...mad:Tak da sam se pokupila i dovršila to iz povijesti kod mame na poslu.
Onda sam krenula u školu i rasplakala se...
...nije bitno zakaj...ali sam se smirila do škole. Onda sam vidla da sam zakasnila i na nulti...weeeOnda sam bila s Bogdom i skužila da nisam naučila pjesmicu...weee
Onda je došla i Tijana i okupilo se društvo. I tak se meni popravila volja...ALI...hehe evo ALI je došao...ALI je naravno prošla jedna osoba kraj nas...hehe...savršeno...
I tako sam se ja htjela ubiti u školi, ali sam pod tom "večeri" ljubavne poezije sjela s Tajanom...
...ona mi je popravila raspoložnje...hehe...Onda sam cijeli dan bila s njom, a na kraju sam se ja i smijala.
I to je bilo moje Valentinovo...
Ostatak tjedna sam provela mučeći ljude s Tajanom...hehe...a posebno mučeći Anju...hehe
I danas sam skoro umrla od smijeha...
Pod glazbenim je učiteljica pustila neki tam "Can-can" i naravno Tajana i ja smo "plesale" na to mašući glavama ko neke glupače dok nas je cijeli razred gledao ko da smo poludile...
I sad ja pišem ovaj vrlo čudan post i dopisujem se s Anjinim bratom...mučimo Anju...ili ona muči nas? Hm...a nema veze!!
Ja bi još pisala al neznam kaj da pišem pa ću objaviti ovaj post.
Vidimo se, a ako se ne vidimo onda se čujemo!!
