Povratak ratnika

Evo me!!

Nije me dugo bilo, gotovo mjesec dana..

Update od zadnjeg posta:
Razoèarana ne djelovanjem UN dijete, proklela sam sve dijete koje postoje na ovom svijetu, i mjeseèevu, i UN, i Atkinsovu, i Zonu i sve ostale koje postoje, a za koje ne znam.
Pojela sam strašno puno èokolade.
Nakon toga sam pojela jako puno svega.
I tako sam radila nekoliko dana za redom.
Nakon što mi je bilo slabo u nekoliko navrata nakon jela, otišla sam i kupila si cipele.
Uplatila sam odlazak u Francusku u svibnju.
Ponovno pala isti ispit i posvaðala se s asistenticom.
Našla deèka. :)

To destruktivno ponašanje trajalo je dva tjedna.
Nakon toga, uzela sam tenisice, i krenula trèati. Trèala sam dok nisam umrla (figurativno, naravno). Danas trèim 4 kilometra na dan, izuzev subote i nedjelje, i tri puta tjedno idem na aerobic (ništa novo).
Jedem doruèak, obavezno. Za ruèak jedem jako malo, a za veèeru voæe.

Postala sam ljuta.
Shvatila sam da mi je tako lakše nositi se s neuspjehom. Ili tugom ili razoèaranjem.
Sad iz èiste ljutnje prema glupoj UN dijeti koja baš neæe funkcionirat na meni, trèim. E to ne može ne uspjeti, jednostavno ne može.
Jesti jako malo i jako puno trèati. I hodati, a ne voziti se.

Ne može ne uspjeti.
Inaèe svi zakoni biologije, kemije i fizike padaju u vodu..
A to sumnjam da æu uspjeti vlastoruèno uèiniti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.