| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moon phases |
|
03.03.2006., petak pokushaccu da oborim rekord i napishem najmanje trinaest postova danas Dakle, Jov i njegovo beskrajno stradanje ... U jednom momentu čoveka oblije hladan znoj zbog spoznaje: tragedija Jova nije tako strašna, kako izgleda na prvi pogled; ona je mnogo više čudesna i užasna. nije strashna, vecc je chudesna i uzzasna. zaista sasvim drugachije! Obično se smisao knjige svodi na jedno od ova dva tumačenja. Prvo od njih pribegava terminu «iskušenje». Bog je želeo da se uveri koliko je Jov istinski predan Njemu i dozvolio je da se sve nevolje i bede obruše na pravednikovu glavu. Jov se u početku zbunio, a potom kada je Sam Bog počeo da razgovara s njim, uplašio se i priznao svoju krivicu. Na kraju je Bog darežljivo vratio Jovu sve što mu je oduzeo: novu kuću, nova stada, novu decu ... fala, o veliki. tempt me. Ovakvo objašnjenje često izaziva neprijatnost: veoma je lako u sličnoj situaciji uvideti veliku moralnu grešku. Kao što je na jednom hrišćanskom internet-forumu napisala jedna mlada žena: «Ispada da Bog sedi na Nebu i posmatra ljude ...ja Mu se naprimer molim, zahvaljujem Mu, a On misli: «O, kako dobra devojka, da je Ja malo ispitam...» - i šalje mi veliki broj stradanja kako bi Mu se još više obraćala. I istovremeno proverava neću li ja prestati da Mu verujem...» U stvari mučenje nedužnog, kako bi se uverili u njegovu predanost je postupak, koji je nespojiv sa tvrdjenjem o Božijoj dobroti; to je NEDOSTOJAN postupak; i predanost koju on proverava je – predanost SLUGE. Da li je moguće tako jednostavno utešiti čoveka: u čemu je nevolja – sva deca su poginula?..evo, rodilo se toliko novih, - i nema mesta tuzi!.. Ateisti se često pozivaju upravo na takvu raspravu o Knjizi o Jovu, kao na uzrok svoje ubedjenosti u nemoralnost hrišćanske vere. Šta im odgovoriti? Možemo se pozvati na to, da je takvo starozavetno shvatanje odnosa Boga prema ljudima. Možemo (s punim pravom) tvrditi da se Božija ljubav ne može svesti na naše shvatanje ljubavi, i Njegova mera se razlikuje od svih naših mera. Možemo se ipak zamisliti: da li je ta biblijska knjiga zaista napisana o ispitivanju pravednika? cynical twist. jov je greshio. Drugo objašnjenje priče o Jovu je sledeće. Živeo je jednom jedan čovek koji je sve radio prema Božijem Zakonu, ali je sam sebe smatrao «samodovoljnim», i pripisivao je sebi a ne Gospodu sva svoja dostignuća i zasluge. sram ga bilo. A kada su se na njega obrušile sve nevolje, kada je izgubio sve što je mogao da izgubi, počeo je drsko da zahteva odgovor od Boga. Ali njemu su i bila potrebna sva ta stradanja i nesreće, kako bi se njegovo srce otvorilo. ko je josh uchio sreccan? ja kad imam ispite sva se unezverim. Bog se javio tom čoveku, i on je kroz stradanje shvatio da nije bio u pravu, videvši izvore svoje pravednosti u sebi samom; pokajao se i bio je bogato nagradjen od Gospoda. Oba ova tumačenja su bez sumnje poučna na svoj način. Ali ona uopšte ne primećuju paradoks, koji predstavlja samu suštinu te knjige. Ako je ono što se dešavalo sa Jovom zaista predstavljalo ispitivanje vernosti Bogu – da li on uspeva da ga izdrži? ...Jer glavni tekst knjige govori o tome kako Jov svodi račune sa Bogom, izaziva Ga, zove Ga na sud; a trojica njegovih prijatelja i Eliluj – kakve god da su bile njihove unutrašnje pobude – brane pred Jovom Božiju pravednost, podsećajući na ljudsku grehovnost i urazumljujući ... Ukoliko Bog teži da urazumi Jova u njegovoj nepravičnosti, zbog čega se On na kraju obraća trojici njegovih prijatelja: «...ne govoriste o Meni PRAVO, kao sluga moj Jov» (42:7)??!! Kako to razumeti? ...Gde je ispitivanje, ukoliko ga Jov nije izdržao? I gde je urazumljenje, ukoliko su bunt Jova PRAVE REČI, i Bog Sam to priznaje?! ..U čemu se ogleda vernost Jovovih reči o Gospodu?.. Jov nije poznavao Pismo jer je živeo pre Mojseja. Zato mu je bio poznat Sam Bog. Jov, kao i svaki čovek nije sam sebi dovoljan, ali on sebe i nije smatrao takvim. On se uvek i u svemu uzdao u Boga, što se vidi i iz prve glave, da i svoje sinove preporučuje Gospodu, prinoseći za njih žrtve. Jov se u potpunosti predao Bogu, pritom ne znajući ni za smisao stradanja, ni za predstojeću Krsnu Žrtvu. Mi znamo više, čak i iz te same knjige. Znamo da Jovova stradanja uopšte NE ZAVISE ni od kakvog greha, niti od bilo kakve nepravilnosti njegovog života. I više od toga – ona predstavljaju direktnu posledicu njegove pravednosti! Nastupio je sudbonosni trenutak priče. Nastupio je kritičan momenat u nevidljivoj borbi Gospoda sa satanom. Neprijatelj je postavio zahteve i pokušava da probije odbranu – i samo je Jov sposoban da stane u odbrambeni zid, i upravo on mora svojim telom da zatvara puškarnicu. Ali on za to ne zna. Setite se samo kako je satana lukavo formulisao svoju optužbu?..U tom i jeste suština stvari, da je težnja za moralnošću istinska samo onda ukoliko nije potkrepljena nikakvim dobrima i ukoliko se ne zasniva ni na kakvim objašnjenjima i obećanjima. Neprijatelj upravo to negira: sposobnost ljudi da slede za dobrim bez ikakvog interesa, samo iz ljubavi. To jest, to što se desilo sa Jovom je ipak iskušenje. Ali se ne iskušava Jov u njemu, već sama LJUBAV. Da li postoji ona, da li je moguća ljubav koja ne zavisi ni od čega, koja ništa ne traži, sve je spremna da primi i pokrije, - ljubav UPRKOS SVEMU?.. Suština svih saveta trojice Jovovih prijatelja je jednostavna, uobičajena, i na odredjen nacin pravedna: Bog je Svemoguć, a nama nije dato da znamo Njegove puteve. Svi mi smo krivi pred Njim. Treba se potčiniti i smirenjem ZASLUŽITI oproštaj i nagradu. Čovek je nemoćan protiv Boga. Veoma poznata rasudjivanja. Ja sam nekako juče razgovarao sa svojim neverujućim prijateljem i objašnjavao mu te postulate ...avaj… Suština Jovovog traganja ka Bogu počinje sa «više tačke» u odnosu na rasudjivanja njegovih prijatelja. Da, čovek je nemoćan protiv Boga, - ali to nije povod za poklonjenje i ljubav! Jov je saglasan da se pokloni samo Onome, Ko je istinski toga dostojan. Jov nije verovao U BOGA – on je verovao BOGU. A Bog ga je uterao u klopku, ne rekavši ni reči, ništa ne objasnivši! I strašnije od svega Jov ne preživljava stradanje, već ono što smatra izdajom od strane Onoga, Kome je bezrezervno verovao. Kada Jov tuguje zbog procvata nepoštenih – on se ne smućuje što je uvredjen. On je potresen strašnom, do nepodnošljivosti surovom pretpostavkom: Bog, Kome je on ceo život služio, poklanjao se, Koji je uvek bio pored njega, - taj Bog ...je nepravedan?.. Jov ne zahteva od Boga da mu vrati sve što mu je oduzeto, zbog toga što je on, tobože to sve zaslužio svojom pravednošću. On zahteva samo jedno – najsmelije i najneverovatnije: da Bog dodje i razgovara s njim! Posle toga neka bude i sud, i osuda i stradanje! Jov već ne može da živi a da ne shvata ko je Bog?.. To mi, 2000 godina posle Hrista, znamo za smisao stradanja, za sa-raspinjanje, za grehovnost sveta, ...JOV pokušava PRVI PUT da otkrije te surove odgovore na ne manje strašna pitanja. Ali odgovora – nema. Nije bilo vreme za njih ... Jovu se desilo nešto najstrašnije što je moglo da mu se desi: on je počeo da podozreva da Bog nije Ljubav. Ali takvog boga on odbacuje! Bez obzira na svaki sledeći ukor, na svako stradanje!!! Jov odustaje od mogućnosti da «zasluži» oproštaj od Boga i povraćaj zemaljskog bogatstva (jer on ne zna za drugo bogatstvo, zagrobni život). Ili je Bog – Prijatelj, Vernost, Istina, Ljubav; ili Jov ne želi da zna za boga koji to nije! Ali Bog jeste Ljubav. I On prima Jovovu hulu na «boga koji ne voli», prima je kao rušenje idola, koji u ljudskoj svesti nosi ime «Bog»; prima to kao proslavljanje Onoga, Koji je zaista – Ljubav. I nije slučajno da upravo Jov, a ne njegovi prijatelji u svemu tome prozreva potresne stvari, do otkrića kojih će Božijem narodu trebati još vekovi i hiljade vekova: o vaskrsenju mrtvih, o tome da je «Živ je Iskupitelj moj, i on će naposletku stati nad prahom...» (19:25; primetiću da ovaj stih ima nekoliko varijanti čitanja i sam po sebi predstavlja povod za duga i duboka razmišljanja). Mi smo srećni ljudi. Naš Bog, istiniti Bog je Ljubav. I tu Blagu Vest Jov je otkrio hiljade godina pre Bogoovaploćenja. ne znam. ovo je delimichan esej nekog rusa. ostao mi ukus cigara i vina od sinocc, pa me sramota i od jova i od siorana. - 16:04 - lepe rechi (1) - printaj svakodnevno - # aojao šta je ovo. my brain hurts. (siboney 03.03.2006. 20:38) |