| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moon phases |
|
3131.12.2005., subota bolesna sam, malaksala i imam bubuljice na chelu, usni i nosu. kako li ccu sad biti kraljica ng proslave? nadam se da deadly kombinacija upsarina, antidepresiva, ksalola, pelina, smeha i shminke mogu da uchine chudo. to bi bash bilo fer. ljudi vole mene. videla sam ga u narandzzastom pre oko mesec dana. vuche to svoje improvizovano pomagalo za prenoshenje tereta. tu u centru. kod krompija. mentalna zableseshka: uneti to u svoj virtualni zzivot. ali zaboravila. noccas me je strana 92. dnevnika druge zime potsetila na tu mentalnu zableshku a month ago. dve godine ranije, minus pet, shest dana: na zzeleznichkoj stanici sam i chekam prijatelje iz norveshke. dug put za njih. avion trondhajm-oslo, oslo- neki grad u nemachkoj, neki grad u nemachkoj- budimpeshta. voz budimpeshta- novi sad. kako li su samo uspeli da sidju bash u novom sadu, svaka im chast. to je izazov. dolazili su viktor i elen. viktora sam upoznala pre chetiri godine dok sam radila na kipru. krasno dvomesechno iskustvo. kako li sam samo lepa kad pocrnim. i had a little crush on him, buducci da je imao taj neki zashtitnichki odnos prema meni. a ja sam tada bila u zashtiti me modeu. sve je bilo look, but dont touch, jer viktor je vecc tada imao fiancee- elen. i to je bilo oke. zimska oprema na meni: bunda, kapa, shal, suknja, chizme. na klupi sam i chekiccam. nisam bash presretna shto dolaze. ipak me je depresija drmala, i to jako. lekove sam josh odbijala da uzimam regulare, u stilu ma nije mi nishta. kurac nije, a treba ih gostiti 24/7 narednih deset dana. sedim na klupi. chekam pomenuti voz. prilazi chicha u narandzzastom. raznosach prtljaga. prvi put, i poslednji, da sam videla taj profil radnika na novosadskoj zz. stanici. krene spika. standardna. red komplimenata, jer znate, ja imam taj shiroki, topli osmeh koji osvaja. vodicce me on na chenej, tamo ima plac. zzenicce me. ja ccu da zalivam tujice, a on je zapravo kraljevicc koji se pretvara da je prosjak. i tako chaprimo. meni je oke, jer se vidi da nije sirovina, i da ima prichu iza lica. mada malo ima sajko pogled, ali onaj dobroccudni. a lice mu je izbrazdano, ali simpa. krecce omiljeno pitanje: a shta studirash? pored pitanja shta radish u zzivotu, shta studirash i nabroj mi omiljene filmove, knjige, i grupe, def. najgore je i koji su ti planovi za buduccnost. da pijem lekove i da se smejem shto vishe. jel to oke? a studenti su najzaludnija stvorenja na planeti. tako mu to dodje. iz ove perspektive. gradjevinu. i krene on. i kazze: prof. taj i taj. a predmet taj i taj. i dokle si stigla. shta je sa tim i tim. da, on je arhitekturu studirao u kapitol sitiju, doshao do diplomskog. kazze temu, kazze sve. i znash da ne lazze. jer zna toliko, da nema shanse da je to pokupio sa strane. i nije da je meni tada sazzaljenje prolazilo kroz glavu, tipa pa otkud vi ovakvi sada. i otkud da ste u narandzzastom? i otkuda da chekate prtljag tudjih ljudi, a da vi sami ne putujete? mislim, otkud ja znam da on nije sreccan dok sedi tu i pricha samnom. moja merila nisu i njegova. ispricham to ccaletu kad sam uhvatila priliku. on to razume. prilichno samo slichni. je li mu se desilo neshto shto je on sam birao, ili pitanje odsustva srecce na trokrakoj raskrsnici. kad skrenesh levo, a trebao si desno. ili ga je alkohol uhvatio pod svoje. ili. ne znam. mene je to sebichno potreslo, jer sam se tad ja oseccala da sam na toj trokrakoj rasksnici. ne toliko dramatichnoj, dodushe. ali mi se chini da josh uvek stojim na njoj. i mislim da je bolje krenuti u ma kom smeru, jer ne vredi trazziti izgovore. i bilo mi je drago kad sam ga videla. pre mesec dana. str. 92: JEDAN SAT GLEDANJA VOZOVA I SPREMANJE ZA PUT Tachno je 13:00 i sedim na metalnoj stolici, na peronu zzeleznichke stanice, hladno je, suvo i bez vetra, ali jako hladno, ima mnogo policajaca, smrzavaju se i oni, stoje i cupkaju, chuje se zzenski glas preko razglasa: "Eskpresni voz broj 418 za Vinkovce i Minhen, polazi sa drugog koloseka u 13:35"' sedim i pishem ovo, prsti mi se smrzavaju, stizze mi poruka od nasmejane prijateljice iz Italije koja me pita kako sam, brine se, i ja joj napishem shta trenutno radim, i ona me moli da se ne smrzavam i da odem odatle, sa te odvratne stanice, brine se, rekoh, ali poruchujem joj da ne mogu sada da odem, da mi se sada bash ovo radi, da moram bash ovo da uradim, a zzeleznichka stanica jeste odvratna, prekidam pisanje i ... U 14:45 ulazim u stan. Smrzao sam se. Pushtam muziku. Neka tako bude zauvek. Nigde i nikad bez muzike. popila upsarin. popila flunisan i 1mg ksalola. napravila plazma-banana-jabuka-orasi-margarin-zzuti sheccer tortu. oprala sudove. pojela pola banane. sada ccu i kivi. kafa. chaj od bokvice. chaj od africhkog crvenog grma. pustila natali dizdar. tipkam. merim telesnu temperaturu. normala. 36 sa neshto. to je oke. nije jebena angina. a sinocc, od 86. do 122. stranice, valjarevicc je uspeo da me rasplache tri puta. jebiga. - 11:27 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - # |