Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen na šank. Svako malo lizne svoj dupli pelinkovc. Po odjeći, nogama koje u ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, prosto po svemu, može se reći, stereotipni Eros-Bosančeros.
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena. Po vanjštini bi se reklo da su generacija. Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista godina proizvodnje, teško je reći, ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobro izgleda. Kako bi samo rado pričao s njom... Ali šta da joj kažem?? Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam samo gluposti.. Hm.. Znam!! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijaće me i izvaliti neki od ženskih fora na tu temu. Možda da joj pošaljem piće, a ostatak ce doci sam po sebi. Pih, baš sam smotan.
U tom trenutku žena ustaje i odlazi.
- Jebi ga.. Stvar se sama od sebe riješi. Baš sam smotan. Kako mi fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nešto mljeti. Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi može biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme ova lijepa žena donijela...
Par minuta poslije, žena se vraća i sjeda za isti stol.
- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo određeni jedno za drugo! Sad cu joj prići. Valjda ispričam nešto interesantno! Sad ili nikad!
Eksira svoj dupli pelinkovac da se okuraži, provuče ruku kroz kosu, uvuče trbušinu, ispravi leđa, lagano odšeta do stola za kojim lijepa žena sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita: "Jes’ ti to pišala?!"
|
