četvrtak, 16.08.2007.
pamet u glavu
Danas mi se dogodilo nešto što me užasno uplašilo i shvatila sam da se uništavam. Gledala sam tv, sve je bilo u redu, i odjednom mi se pred očima zamaglilo. Nikada u životu nisam osjetila nešto tako. Uvijek mi je vid bio doslovno savršen, u mojoj obitelji NITKO ne nosi naočale, čak ni baka koja ih nosi jedino kada čita (ali pretpostavljam da je to za njene godine opravdano). Nakon 'magle', odjednom mi je na sekundu-dvije mrak pao na oči i skoro sam se onesvijestila. I tek mi je sada došlo do glave da nije dobro ovo što si radim. Već sam 10-ak dana na ovoj dijeti, na kojoj jedem samo lizalo na dan. I iako sam izgubila podosta kilograma, uopće se ne osjećam dobro na njoj. Stalno me boli glava, a imam i problema sa želucem i stomakom. I sada sam skužila da ovo nije jedini način da smršavim.
Cure moje drage, nemojte misliti da vas više ne podržavam, moju podršku ćete imati uvijek, ali ja sam odlučila krenuti novim putem. Shvatila sam da ana nije jedini put, a odmah pored nje ni mia.
I dalje moja želja stoji, želja za time da budem mršava. Ali neću na ovaj način. Ne sviđa mi se, škodi mi. Svaka čast vama koji uspjevate, ali ja nisam toliko jaka. I dalje bih ja najradije nastavila sa svojom dijetom s lizalom, ali se jednostavno previše bojim. Nakon ovoga danas-promijenila sam stajalište prema svemu ovome.
Ako mislim trajno smršaviti, tj. da mi se kile ne vrate trebam promijeniti podosta stvari u svome životu. Izbaciti ono što ne valja i unijeti ono zdravo. Ipak, ne mogu cijeli život lizati lizalo... Hm... Tek sam sad shvatila... (!?!)
Dosta mi je toga da mi se život vrti oko toga da na dan ništa ne smijem pojesti, da smijem samo lizati lizalo. I dosta mi je laganja roditeljima koji me tako vole... A ono najvažnije, dosta mi je toga da uništavam sebe i svoje zdravlje.
Od sutra počinje moj normalni život, s novom prehranom i vježbanjem.
Heh, kako se mišljenje može promijeniti. I to sve zbog ovog danas... Vjerujem da je to znak... Tj. poziv... Poziv za ostanak u normalnom životu, bez ane i bez mie...
