U tvojoj sobi
Plavi jastuci.
Smeđe rolete.
Par praznih boca na ormaru.
Ugašeno svjetlo.
Dim light cigarete.
Zvuk kompjuterskog ventilatora.
Krigla puna vode na stolu.
Moje ruke spavaju na tebi.
Glavom mi prolaze Šulićeve riječi, ali nijedna nije dovoljno dobra da je zapjevušim.
Što god da rekla nije važno.
Znam da ti se neće svidjeti.
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
