ponedjeljak, 28.12.2009.
okvir
htjedoh napisati nešto ljepo o ovom divnom danu...jer bilo je toplo, toplo medju nama kao što bude često, pa još malo više, kao u posebnim danima kad osjetimo ekstreme naše ljubavi. i kad sam htio ugasiti tvoj blog, slučajno otvoren u skrolanju na mjesec 8. ove godine, začitah se u jedan tvoj post. post želje i nade, kakav će biti zima. ok, bilo je tu malo smotanosti, bilo je tu događaja, ali sve u svemu mislim da možeš biti zadovljna. ispalo je bas kako si željela. a kad si ti sretna znaš da ja cvatem :)...pa umjesto mojih riječi nek tvoje posluže...volim te pile!
24.08.2009.,
Još tjedan dana.
«Ne, Borja, nećeš!» rekla sam si, i onda se svejedno ulovila za datum
Tjedan dana! Tjedan dana… zvuči tako dobro… Samo tjedan. zujonjaminaughty
/Borja skače kao janje na steroidima, mlijeko joj pršti na usta i glava zrači kao Černobil '87.
«Budi sretan jer si mlad…»
I jesam. Još malo pa ću te držati u rukama, pune dlanove, kao izvorske vode, čak će mi caklina slično pucati kad te budem ljubila. Uvući ću se u tebe, ja – zeko, ti – grm borovnica, kroz svoj spektar boja tvojih udaraca, plavih, ljubičastih, žutih (mile ruke), i umrljane njuškice smijati prežderano.
Smijati… To volim s tobom:) Kad se počneš smijati, cijela se prostorija zatrese, poskoči, zaigra. I ja s njom, a unutra se sve zamrzne pred tom ljepotom svakodnevnice. Zrak ne stigne filtrirati boje, i ja mu se smijem, sa njim se smijem, smijem tebi jer me promatraš; tad znaš da te volim, a to najviše volim da znaš. To moraš znati!
Srce prodrhti u košuljici već kad me samo pogledaš, a tek kad vidim da nisam samo ja u stanju predinfarktnog likvidnog orgazma zaljubljenosti, svi uzvici koji rikošetom tutne u mojoj glavi implodiraju u sitnu…
Molitvu. Znam da ne vjeruješ u te stvari, pretežno ne vjerujem ni ja, ali kad me pogledaš toplo, onako kako samo ti to umiješ, nekako je sve moguće, pa čak i da je netko sklepao ovaj, ionako imperfektan, svijet u samo šest dana, pribio sam sebe na križ pa otresao halju i rekao – Ok, dečki i cure, sad je sve ok, sad možete ispočetka.
Manje bitno.
Još malo pa je gotov i ovaj izazov za jetru i živčani sustav. Sjećaš se, kako si me pitao «Oćemo izdržati i ovo ljeto?»
Pa eto, skoro dolazi tvoj odgovor. S obzirom da medalje za hrabrost i izdržljivost nećemo dobiti, možeš mi dati barem pobjedničku pusu:). Ja ću je shvatiti kao predigru.
/koja je, priznajem, u ovakvoj situaciji postala sasvim suvišna
Slijedi još jedna jesen i zima, toplo. Tlo će navlačiti slojeve, padalina, mrtvog lišća, pahulja ili sve zajedno, mi ćemo redati slojeve odjeće, vuneni mjeseci, a ja ću te, po potrebi, uljuljkivati u san ili u sebe, lizati ti oči, a možda se posreći pa ću se i probuditi pored tebe koji put.
/Od ljepote pojma ovog zadnjeg žmiri i prekriva usta i uši, da maštarija ne iskoči
Kao prokleti tajni agent, leteći Holandez, pokušavat ću ti uzurpirati vrijeme i deku, i brinuti se kad piješ kao da imaš četrnaest godina, nositi ti kolače i sve čega se sjetim, na zadnje pare, samo da vidim kako jedeš, halapljivo i nekako nespretno, kao dijete. Grijati ti ruke među nogama, disati ti izdahe i pore i, vrlo vjerojatno, smatrati duhovitim apsolutno bilo što što kažeš i ne biti u stanju sklepati nijednu rečenicu koja bi bila koncizna a ipak ne kao da sam je napisala.
Pisati je toliko puta lakše…
Ne mogu zamisliti život bez tebe. To nije fraza, ne mogu. Ako ćemo ikad zbilja biti skupa, onako pravo, natjerat ću te da nosiš kacigu i štitnike cijeli dan svaki dan, preselit ćemo se negdje gdje je klima optimalna, a hranu za tebe ću vlastoručno uzgajati, jer ne vjerujem ovim rako-cirozo-karijesoširiteljima ni koliko je crnog pod noktom. Ako te zbilja dobijem…
/slika – ti, pod božićnim drvcem, ležiš u grčko rimskom položaju sa crvenim mašlekom oko… hm… gležnja. Obrva gore dolje dva puta. Podsjeti me na ovo pred Božić.
… dat ću sve od sebe da, ako nam nešto i pofali, da to osjetiš kao izazov, a ne kao zadnji čavao na svom grobu:)
Ovo je zvučala kao prosidba… Uostalom, moje mišljenje o toj temi znaš:)
Sedam dana da se iz ova dva mjeseca koliko smo razdvojeni inkubira prvi poljubac nove sezone Krdaša i Borje.
/Gospel zbor se diže i tresući haljama i obilnim trbusima pjeva
ALELUJA!!!
ALELUJA!!!
