krv, znoj, suze i ostalo

21.04.2007., subota

Mrtvaci oko mene...

Negdje u bibliji se spominje da će prije kraja svijeta mrtvaci hodati zemljom… i svakim danom mi se čini da je kraj sve bliže jer je sve više «mrtvaca» oko mene. Pod mrtvacima mislim na ljude koji su izgubili sjaj u očima kad pogledaju svijet po kojem hodaju, čiji osmijeh je na licu uglavnom zbog previše alkohola ili nečeg sličnog. Čiji se život sveo na predaju i prepuštanje, te bezuvjetno prihvaćanje nametnutoga. I mrtvi su, duša im je umrla. Najtužnije je što postoji masa mladih ljudi koji su već dostigli slično stanje i ukoliko ih nešto ne iščupa ostat će u tom stanju cijeli svoj život… Samo škola i preživljavanje od danas do sutra, samo posao i preživljavanje od danas do sutra… Hrpa ljudi zabrazdila je u prikupljanje novca kao cilja u životu, a ne razumiju da je novac sredstvo za ostvarivanje ciljeva. I onda im se život svede na štednju, računanje svake lipe i stalne kalkulacije kako i gdje uštedjeti i zgrnuti novac za «crne dane». Ali ne vide da su crni dani već možda ovdje, u mislima i pritišću ih sa svih strana ograničavajući im pogled na ovaj prekrasan svijet i uživanje u životu. Često kažu da netko uživa u štednji kao drugi u trošenju, a ja pitam dali je to doista tako? Ili ih treba posjetiti duh prošlih (sadašnjih i budućih) Božića kao u onom krasnom filmu. Dali je netko sretan jer ima xxxxxxx kn? dali to grije čovjeka po noći? Dali može zamijeniti prijatelje? Ljubav? Zdravlje? S druge su strane ljudi kojima je sve teško, nemaju poleta ni motivacije, i jedva naprave ono osnovno da prežive? Dali je to život? Život koji prolazi u sjedenju pred televizorom, spavanju i jedenju? Premda sam rođen u obitelji koja nije nikad imala previše novca, češće ga je bilo premalo nego previše. Obitelji koja je prošla nekoliko stvarno teških bolesti i hodanja po bolnicama. Premda imam kroničnu bolest pluća i alergije na milijun stvari još uvijek se budim s osmijehom na licu i sretni dani su mi češći nego tužni. I sretan sam što primjećujem male stvari i što me one pune veseljem i radošću. Što sam najsretniji kad nešto dobro zasvira, kad pogledam neki film, kad pročitam neku dobru knjigu ili kad se u knjižnici pojavi knjiga koju iščekujem mjesecima. Uživam napraviti dobar trening, pojesti nešto fino. Uživam u životu kakav je da je. Volim svoju obitelj, curu, prijatelje, pa čak i mačka koji me stalno gnjavi.. jer oni svojom srećom čine mene još sretnijim. Ali sve više vidim da nema previše takvih ljudi. Ljudi se više razljute radi beznačajne sitnice nego što se razvesele za nešto veliko lijepo što im se desilo. I onda su ogorčeni na sebe, pa na ljude oko sebe, pa na kraju i na cijeli svijet. I za kraj nekoliko nadahnjujućih rečenica za poticanje vatre u ugaslim srcima...

- 15:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.04.2007., nedjelja

O dijetama...

Počelo je vrijeme skidanja kilograma, popravljanja izgleda, vračanja u formu i sl. Vrijeme je idealno, točno 3 mjeseca do ljeta, mora, full kratke odječe i kupaćih kostima… Pravo je pitanje što se za 3 mjeseca može napraviti? Pa ja ću vam reći da se može napraviti sve! Naravno pod ovo sve ne mislim na promjenu u body buildera ili izgled tijela vrhunskog sportaša, nego prvenstveno na vidljivu preobliku vlastitog tijela u vidu gubljenja masnog tkiva ili dobivanja (mišićne) mase. Važno je naglasiti da je za takvu dramatičnu promjenu potrebno promijeniti prehranu i tu nastupaju dijete. Što za nekoga znači biti na dijeti? Biti na dijeti znači pridržavati se točno određenih principa prehrane. No to nam ne garantira uspješnost u skidanju ili dobivanju kilograma. Za pojašnjavanje sustava manipulacije kilogramima i izgledom potrebno se je vratiti mnogo mnogo godina u nazad. U vrijeme prapovijesti i trenutak kad je čovjek uvidio da može koristiti kamenje i toljage za lov. Tada počinje dijeta čovječanstva u trajanju najmanje 100 000 godina (i duže). Ta dijeta je funkcionirala tako da je čovjek krenuo u lov za svoje pleme i lovio i po nekoliko dana nekakvu divlju svinju, mamuta, jelena ili sl. Za vrijeme tih nekoliko dana jeo je uglavnom bobice, korijenje i sličnu vegetaciju i možda nešto sitno mesa ako bi ulovio kakvu ptičicu po putu, a onda bi se desio pravi ulov i cijelo pleme bi se veselilo i jelo velike količine mesa i kratkom vremenu. I onda se taj ciklus ponavljao u nedogled, s time da je dodatno bio podijeljen i na makrocikluse u vidu godišnjih doba, nalijetanja na krda životinja i sl. Takav režim prehrane trajao je tisućljećima i s vremenom je ostao zapisan u našem genetskom kodu. S druge strane imamo modernog čovjeka i potrošačko društvo, velike količine kalorija postale su dostupne svakome jednostavnim odlaskom u dućan, ali ovakvo društvo postoji nešto više od 100 godina. Istina čovjek u zadnjih 2000 god ne lovi previše ali teško ga možemo nazvati pravim potrošačem. Znači čovjek današnjice izložen je jednoličnoj (u smislu da je konstantni unos kalorija) visokokaloričnoj prehrani. A osim toga upada i u vlastitu zamku jednoličnosti, svaki dan se jede više-manje isto, najjednostavnije, najfinije, najpristupačnije… ovo ovisi o pojedincu ali režim prehrane je više-manje jednoličan bio to jedan obrok, dva tri ili više.. Vratimo se na dijete, ima ih mnogo, neke su zdrave neke nisu ali sve imaju zajednički temelj a to je ŠOK. Šokirati naviklo tijelo i metabolizam dramatičnom promjenom unosa kalorija i vrste namirnica. Primjer je i vrlo popularna UNDIJETA, koja se temelji na raspodjeli vrsta namirnica po danima, zapravo se jede sve ali odvojeno pa sa prapovijesnog gledišta imamo. Proteinski dan (ulovili smo zeca ili fazana donesemo ga kući i jedemo ga cijeli dan) Škrobni dan (u podrumu imamo zalihu krumpira i jedemo kad se vratimo iz lova a potrošili smo meso) Ugljikohidratni dan (jedemo rižu, pripravke od pšenice, raži ili zobi prije odlaska u lov) Vitaminski dan (u danu lova jedemo voće i bobice s drveća za vrijeme ganjanja plijena) Vodeni dan ( vrijeme gladovanja, možda i molitve) Ovo je naravno samo karikirano ali donekle objašnjava njenu učinkovitost. Postoje naravno i druge vrste dijeta sa različitim ciljevima Warrior dijeta, reducirajuća dijeta, proteinska dijeta, i razno razne varijacije koje se sve temelje na šokiranju organizma uskraćivanjem kalorija, ili razbijanjem monotonije unosa kalorija. Problem predstavlja što se nakon većine dijeta kilogrami vrate u istom ili čak većem broju od skinutih. Taj povratak kilograma se može ublažiti povećanjem aktivnosti nakon dijete, ali zadržavanja postignute kilaže nema bez uravnotežene prehrane… Ta uravnotežena prehrana čak i ako je kvalitetna i niskog sadržaja masti i šećera nakon nekog vremena dovodi do usporavanja metabolizma. Zato konstantno smanjivanje unosa kalorija rijetko daje željene rezultate u pogledu skidanja masnog tkiva. Desi se da se osoba smanji za određenu kilažu ali omjer masti i mišića ostane isti ili čak gori, a prisutan je i stalni nedostatak energije. Zato se često uzima cheat dan u kojem jedemo sve živo i služi ne samo za udovoljavanje apetitima nego i za očuvanje brzine metabolizma, punjenje mišićnih glikogenski rezervi i regeneraciji ne utječe previše na konačan ishod dijete. (1 dan pojačane prehrane nakon 6 ili 9 dana smanjene prehrane donosi korist a ne štetu). Prehranu kombinirajte ovisno o željenim ciljevima i kratkotrajni nedostatak vitamina, minerala i bilo čega vas neće ubiti, već ćete postići da kasnije uneseni materijal bude bolje iskorišten… Moguće kombinacije su bezbrojne, i warrior dijeta se zasniva na jednom obroku na dan, ali ima i fazu nadoknade. I nije predviđena da traje unedogled već jednostavno da naruši monotoniju prehrane. Za zdravu prehranu temelj je uvijek isti minimum 4 obroka na dan, što manje nezdravih masti, i šećera, ali drastični ciljevi se postižu samo drastičnim promjenama.

- 14:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.04.2007., subota

BITI SPORTAŠ...

Što zapravo znači biti sportaš danas? Osim osobe koja redovito prakticira neku tjelesnu aktivnost kakvo bi težinu i značenje mogla imati riječ sportaš? Po meni, u sportskom duhu preživjeli su vitezovi srednjeg vijeka, japanski samuraji i svi oni ratnički rodovi čiji je glavni moto bila čast. A s njom je u paketu išlo poštovanje protivnika, maksimalna srčanost, hrabrost, sklonost pomicanju vlastitih granica i načelni «fair play». Često se bilo na borilištima ili terenima čuje izraz «ima srca» (može i muda), to je ona unutarnja vatra koja tjera čovjeka da se pomakne do krajnjih granica izdržljivosti i onda još samo malo dalje… U različitim sportovima i od osobe do osobe je različito izražena. Za primjer navest ću sebe, u samoj borbi borim se previše proračunato, hladno i bez neke doze agresivnosti koja je za judo potrebna… svoju srčanost izražavam na način da ja ne propuštam treninge, i mogu se pohvaliti da me još nitko nikad nije toliko istukao ili izmučio na treningu (može i isforsirao do upale mišića recimo u teretani) da nisam došao na sljedeći trening, bilo u boksu ili judu. Naravno, pri tom mislim bez trajnijih posljedica, jer u slučaju prijeloma ili sl. ipak bi morao malo odmirovati, ali i nakon takve ozljede vratio bi se u najkraćem mogućem roku. Često i prerano, a sjećam se i mlađih dana i treninga sa 38+ temperaturom, upalom svega i svačega, prehladom, alergijom… Moto mi je bio «dokle god mogu hodati, mogu i trenirati!» Druga vrsta sportaša tu i tamo propusti trening, malo i zabušava, ali na terenu (borilištu) pretvara se u divlje stvorenje s ubilačkim instinktom. Odnos prema protivniku s poštovanjem se vjerojatno ući u svakom sportskom klubu (inače ne zavrjeđuje ono sportski), a protivnika treba poštovati jer: trenirao je podjednako kao i ti a ti onda dobro znaš što to znači. Izašao je pred tebe na borilište ili teren s namjerom da da sve od sebe za pobjedu, i zbog spoznaje da ukoliko izgubiš nisi izgubio da se ne možeš ustati, sagledati greške i udariti na njihovo ispravljanje. Sportski duh očituje se i u ljudima koji se nikad nisu bavili sportom, u naizgled bezizlaznim situacijama oni umjesto da pokleknu i pomire se sa sudbinom, započinju borbu i bore se do kraja kakav god on bio. I sve to još i s osmjehom na licu! Sjećam se jednog dokumentarca koji je govorio o nečemu takvom, o ljudima koji su preživjeli strašne nesreće (ne otvaranje padobrana i sl.) i preživjeli zahvaljujući optimističnom duhu koji im ni na tren nije dopusti da misle na poraz. Od te vrste u pamćenje mi se za cijeli život urezao jedno svjedočenje «preživjelog» i njegove rodbine i prijatelja. Čovjeku su u nekakvoj nesreći (ne sjećam se točno) bile odsječene obje noge (šok i obilno krvarenje su vjerojatno nezamislivi) i što je on uspio napraviti? Podvezao je nekako remenom i majicom noge, i vukao se nekih 2-3 km do kuče i telefona i najbolje od svega ušao je u kuću kroz prozor od kupaonice!! Kao razlog je kasnije naveo da je u razmišljao jedino o tome da ne zaprlja tepih ulazeći na vrata! I niti u jednom trenutku nije razmišljao da neće uspjeti! Ako to nije sportski duh onda ja ne znam šta je... vjerojatno leži u svakome ali je teško pronaći način da izađe van i pokaže svima od čega su zapravo napravljeni ljudi! Malo vode, zemlje, zraka i vatre ali duh je ono što čovjeka čini čovjekom! p.s. Ne bih htio plagirati koncept postova Kinkykolumnistice pa je ovo jedinstveni ovakav post sa glazbenom podrškom, ali ako netko želi glazbeni ugođaj neka si pusti: Queen - We are the champions (We will rock yu) Ive paid my dues - Time after time - Ive done my sentence But committed no crime - And bad mistakes Ive made a few Ive had my share of sand kicked in my face - But Ive come through We are the champions - my friends And well keep on fighting - till the end - We are the champions - We are the champions No time for losers cause we are the champions - of the world - Ive taken my bows And my curtain calls - You brought me fame and fortuen and everything that goes with it - I thank you all - But its been no bed of roses No pleasure cruise - I consider it a challenge before the whole human race - And I aint gonna lose - We are the champions - my friends And well keep on fighting - till the end - We are the champions - We are the champions No time for losers cause we are the champions - of the world - p.p.s. SRETAN USKRS svim starim i novim čitateljima

- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.04.2007., utorak

Izvještaj bolnog vikenda

Bilo je lijepo subotnje jutro kada sam počeo osjećati bolove u uhu… prva ideja je bila da sam ga malo napuhao i da će proći, odradio sam trening a bol se pojačala. Doma sam hodao vrlo sporo, vukući se s noge na nogu, osjećajući jaku bol. Nakon voltarena protiv bolova uspio sam zaspati i kad sam se probudio bilo je bolje… i tada, oko 2 sata nakon buđenja, pucanje, micanje u uhu i bol da sam skoro pao sa stolice pred kompjuterom, odlučio sam popiti još jedan voltaren i dalje u krevet, ovaj put ništa spavanja, bol, micanje i gotovo potpuni gubitak sluha na lijevo uho. Tijekom noći palo mi je na pamet da mi se u uho možda uvukao kakav kukac i da bi bilo korisno otići doktoru. Možda bi se još i dvoumio ali kad sam izvadio vaticu iz uha primijetio sam da je natopljena krvlju. I premda nisam osoba koja gubi svijest kad pogleda krv, nije mi bilo svejedno. Odmah sam se sjetio svih onih krasnih filmova di ljudi umiru kad im počne teći krv iz otvora na glavi, bilo zbog virusa Ebole, bojnog otrova ili sl. Ideja o kukcu dobila i temelje, zbog osjećaja začepljenosti uha, micanja u njemu i krvarenja. U 6h budim cijelu kuću i voze me na hitnu službu, gdje specijalist otorinolaringologije za jednu dvije minute rješava zagonetku. U uhu nemam kukca, samo je puno krvi zbog puknuća površinskog sloja bubnjića a sve to zbog sinusa? Nisam ga odmah shvatio, a bogami ni čuo pa mi je lijepo ponovio i objasnio. Svaka čast čovjeku, doktoru hitne službe koji je nakon cijele noći u 7 ujutro imao živaca 2x objasniti dijagnozu, takvih nam treba više, a s druge strane možda je i kuverta od 200 € s bocom žestice tu pomogla.. tu se samo šalim, ja nikad ne nosim doktorima ništa Dijagnoza: OTITIS MEDIA HAEMORRHAGICA lat. SIN. Lijek: Antibiotici, Ceporex, kapi za nos, i analgetici po potrebi. Danas je treći dan nakon pregleda i uho više uopće ne boli, ne krvari i ponešto i čujem na njega. Sve u svemu morao sam propustiti 2 treninga ali od srijede sam opet na judu.

- 13:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.