četvrtak, 18.06.2009.

godine idu, lete ko minute....

sve je proletilo, onaj trenutka kad je udahnula prvu molekulu zraka, kojeg se nije sjećala, trenutak kad je prvi put stala na svoje tad malene i nestabilne noge, trnutak prvog koraka, toliki lijepi trenutci kojih se nije sjećala, proletio je i onaj trenutak kad je prvi put plakala zbog nekoga a sad je taj čovijek negdje daleko, tko zna di, proletio je i trenutak prvog poljubca i prve noći u nečijem zagrljaju, sve je doslovno proletilo...
a sad je bila noć i nije prolazila. sve kao da je stalo a ona je vraćala trenutke. oči su joj postale teške ali nije joj se spavalo, željela je negdje duboko u sebi pronaći jedan trenutak kad je bila presretna i željala ga je oživjeti, željela je oživjeti taj osjećaj neba.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

sjedila je tamo, na dobro poznatom mistu za šankom, bila je tužna, problemi doma, problemi na faksu, on je sjedio uz nju, u tišini, držao je za ruku i svaki put kad bi osjetio da joj suze počinju teći stisnuo je jače. u jednom trenu se ustao. pošto se već lagano spuštala noć na more on je jednim prekidačem osvjetilo obalu, drugim je smanjio sva ostala svijetla a trećim samo za nju upalio disko kuglu. stvorio se iza njenih leđa, zagrlio je i samo rekao - malena, samo za tebe, tvoje suze ne smiju teći, za tebe je osmijeh.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
on već dugo nije tu, već je postala navika da sama sebi napravim svoje zvijezdano nebo i zamisli njega negdi blizu....
i ne nije sama, nikad, ni sad, ni noćas, kad su minute sati, ona nije sama...
23:02 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.