Kutak tete vrtićarke

Bokić!

Za kraj našeg indijanskog tjedna, upoznati ćemo se sa njihovom glazbom.

Kod Indijanaca, pjevači su većinom muškarci.
Tradicionalni instrumenti su bubnjevi, zvečke te pištaljke i flaute.
Jedan od svakako najpoznatijih i najkorištenijih njihovih instrumenata je panova frula.



Sada se udobno smjestite u svom šatoru, zatvorite oči i uživajte u njihovoj skladbi El condor pasa.

Oznake: odgoj, djeca, indijanci

Bok svima!

Pošto sad već imamo i šator i perjanicu, ali i pravo indijansko ime, vrijeme je da naučimo i pisati indijanski.

Njihova pisma kao i jezik se razlikuje od plemena do plemena.

Mi ćemo danas naučiti pisati pismo Cherokee Indijanaca.



Malo proučite slova i slogove i pokušajte napisati svoje indijansko ime :)

Oznake: odgoj, djeca, indijanci

Pozdrav svim malim Indijancima :)

Kako vam se sviđaju Indijanci?

Jeste li upamtili po čemu su sve poznati Indijanci?

Znate li što su to perjanice?

Perjanica je ukras od perja, najčešće gusčjeg koja se nosi na glavi.
Kod Indijanaca, perjanice nose poglavice te se na taj način može raspoznati.



Mi ćemo danas napraviti svoje perjanice.
Sve što nam je potrebno su škare, ljepilo i kolaž papir.

1. Izrežite traku dovoljno široku kako bi ju mogli staviti na glavu.

2. Od raznih boja kolaž papira izrežite oblik listova

3. Listove potom sa svake strane malo izreckajte

4. Listove zalijepite na traku i traku na samim vrhovima zalijepite međusobno

Perjanica je gotova :)



I sada je samo vrijeme za smisliti svoje indijansko ime kao što su Munja, Plavi jastreb, Ludi konj, Grom...

Oznake: odgoj, djeca, indijanci

Bok!

Novu vrtićku godinu, novi mjesec i novi tjedan započinjemo s aktivnošću - Indijanci.

Indijanci su ljudi koji su prvi živjeli u Sjevernoj i Južnoj Americi.
Oni su prastanovnici Amerike.
Indijanci žive u skladu s prirodom te su jako dobri lovci.
Indijanci žive u plemenima, a svako se pleme, ovisno gdje žive, razlikuje po svom jeziku.
Indijanci govore Indijanskim jezikom.
Poznati su po svojim šarenim perjanicama, stožastim šatorima, plesu oko vatre i dozivanju kiše.

Danas ima puno manje Indijanaca nego što ih je bilo prije te oni sada žive u svojim plemenima, u rezervatima.







Sjećate li se, negdje prije smo pravili indijanske šatore?

Za sve one koji nisu, evo kratkih uputa i fotografija kako bi to trebalo izgledati.

Ovaj ćemo napraviti za doslovno 5 minuta, a sve što će nam trebati je nekoliko bambus štapova, komad užeta, 10-ak kvačica i velika plahta.
Štapove najprije zabijemo u zemlju, formirajući krug.
Njihove vrhove skupimo i povežemo komadom užeta.
Preko konstrukcije prebacimo plahtu i njene krajeve učvrstimo kvačicama.



Sada kada svi imamo svoj indijanski šator, zavući ćemo se u njega, udobno smjestiti i pročitati jednu indijansku priču.
Zamolite roditelje, braću, sestre, baku, djedove, koga god želite, da vam pročita priču.

Bitka sa zmijama

Bio jednom jedan čovjek koji nije bio dobar prema životinjama. Jednog dana, dok je lovio, naišao je na zmiju zvečarku. Odlučio je mučiti je. Držao joj je glavu pritisnutu uza zemlju i prikovao je komadom kore. Kad je bila zarobljena, počeo ju je mučiti.
«Borit ćemo se», rekao je i palio je zmiju dok nije uginula. Mislio je da je to dobra šala pa je tako, kad god je našao zmiju, činio isto.

Jednog je dana neki drugi čovjek hodao šumom kad je začuo čudan zvuk. Bio je glasniji od šuštanja vjetra dok puše nad vrhovima borova. Došuljao se bliže kako bi mogao vidjeti. Tamo, na čistini, bilo je puno zmija. Sakupile su se radi ratnog vijećanja. Slušao je u velikom strahu kako govore:

«Sad ćemo se boriti s njima. Djisdaah nas je izazvao i mi ćemo otići u rat. Za četiri ćemo dana ići u njihovo selo i ratovati s njima.»

Čovjek je otpuzao i što je mogao brže otrčao u svoje selo kako bi rekao što je čuo i vidio. Poglavica je poslao ostale da vide je li izvješće bilo istinito. Svi su se vratili u veliku strahu.

«Ahhh», rekli su. «Sve se zmije skupljaju kako bi išle u rat.»

Poglavica sela vidio je da nemaju izbora. «Moramo se boriti», rekao je i naredio ljudima sela da se pripreme za bitku. Izrezali su brdo stabala i zabili ih kao balvane oko sela. Od kolaca su sagradili rovove jedne blizu drugima kako zmije ne bi mogle ući. Kad je osvanuo četvrti dan, poglavica je naredio da se balvani zapale. Čim su to učinili, začuli su strašnu buku, kao jak vjetar u krošnjama drveća. Bila je to buka zmija koje su dolazile sikćući do sela radi bitke.

Obično zmije neće prići vatri, ali ove su zmije bile odlučne u svojoj osveti. Išle se ravno u plamen. Mnoge su od njih uginule, ali preživjele su zmije prepuzale preko mrtvih tijela i nastavile napredovati sve dok nisu stigle do drugoga rova kolaca.

Još jednom, poglavica je naredio da se drveni rovovi obrane zapale. No zmije su puzale ravno u plamen, sikćući svoju ratnu pjesmu, a preživjele su prepuzale preko tijela uginulih. Bio je to zastrašujući prizor. Stigle su i do drugog rova kolaca i premda su se ljudi hrabro branili, nije bilo koristi. Zmija je bilo još više nego uginulih i nisu se mogle zaustaviti. Uskoro su probile svoj put i kroz zadnji rov kolaca, a ljudi iz sela borili su se za svoje živote. Prvi čovjek kojeg je trebalo ubiti bio je Djisdaah, onaj koji je izazvao zmije na borbu.

Bilo je jasno da nikada neće moći dobiti ovu borbu. Poglavica sela vikao je zmijama koje su stigle do samoga ruba sela: «Počujte me, braćo moja! Predajemo vam se.

Jako smo vam naudile. Imajte milosti prema nama.»

Zmije su se zaustavile ondje gdje su bile i nastala je velika tišina.

Iscrpljeni su ratnici gledali u veliku vojsku zmija, koje su zurile u njih. Tada se Zemlja potresla i razlomila pred ljudima. Velika zmija, zmija veća i od najvećeg bora, kojoj je glava bila veća od velike dugačke kuće, uspravila se iz rupe u zemlji.

«Slušajte me», rekla je. «Ja sam poglavica svih zmija. Otići ćemo i ostaviti vas u miru složite li se s dvjema stvarima.»

Poglavica je pogledao u veliku zmiju i kimnuo glavom. «Složit ćemo se, Veliki Poglavico», rekao je.

«Dogovoreno je», rekao je Poglavica Zmija. «Ovo su dvije stvari. Prvo, uvijek se morate s poštovanjem odnositi prema mom narodu. Drugo, sve dok je svijeta, ni jednog čovjeka više ne smijete nazvati imenom Djisdaah.»

Tako je to bilo dogovoreno tada, a i danas je još tako.

Oznake: odgoj, djeca, indijanci