Azra & Johnny Štulić
28.07.2005., četvrtak
Iran
|
Rasap ludosti Sjedeći na jastuku Imam pretvara u moru Teheran Labirint Procesije Iznad svega egzaltiranost Bog vrednuje prestiž ludošću Stanice očaja Dovedeni na stadion Umiru prije nego što čuju plotun Stanice očaja Prizivajući alaha Gledali su jedni u druge. |
I nikom nije lepše
|
E moj frajeru ti si naivan ako misliš da to pali kod nas imaš dobar dribling a praviš se lud tebe treba na sud zar nisi sretan što si tu nije bolje ni u snu i nikom nije lepše neg je nam samo da je tako svaki dan nogomet je prava stvar mi smo savršeni par stari ti i ja mi smo srca dva tebe oče volim ja abada abada izvini treneru nisam bio budan nisam znao da je teren tvrd izgubio sam loptu fulao sam šut nemoj mene na sud ja sam sretan što sam tu nije mi bolje ni u snu i nikom nije lepše neg je nam.. |
Iggy Pop
|
Dobio sam majicu, u tri boje bojenu stigla mi je iz Amerike Iz njujorske drzave A na njoj pise joj sto volim Iggy Pop A na njoj pise Iggy Pop Ja imadem tetkicu stare loze kmeticu ona zivi u Bruklinu tamo igra kosarku I ona kaze Joj sto volim Iggy Pop I ona kaze Iggy Pop Da ja imam djevojcicu dao bih joj majicu dao bih joj pusicu Ali ja nemam djevojcicu A da je imam mislila bi sto i ja Rekla bi mi Iggy Pop. |
25.07.2005., ponedjeljak
4. dio
|
Iako se nogomet i u staro doba igrao Po ovim pravilima se naganja stočetrdeset Godina dok mu pojedinci dolaze u žižu tek Zadnjih pedeset točnije od petog svjetskog prvenstva U Švicarskoj pošto znamo ono što znamo otuda Desetoricu obično biramo i svaki je od tę Desetorice nešto fudbalu u miraz donio A osmoricu sam čak vlastitim očima gledao Prvi je Puškaš njegov doprinos upravo to što je Prva zvijezda bio drugi je di Stefano (il je To moguće kasnije Sivori vrag bi znao) dakle Njegova osobina sve živo i volej iz zraka Sa dvadesetpet metara čuvar ne bi ni trepnuo Očima treći i četvrti su Pele i Garinča Prethodni je dokazao kako se može prijeći U protivničkom šesnaestercu svih deset igrača I pogodak zabiti a potonji da i ljudi sa Iks nogama mogu ne samo driblati već i brzo Trčati (što znači dvije lijeve noge imati) Peti je Šekularac do njega ni jedan fudbaler Nije cipele novčanicama brisao unatoč Činjenici da je za najvećeg driblera međ svima Njima važio šesti je Džordž Best on je pak toliko Na Bitlse ličio da mu nitko iz obrane ne Bi odoljeti mogao sedmi je Krojf on bi loptu Ustavljao i nogom iza noge prebacivao Osmi je Maradona živi dokaz što dobijate Kad nekom loptu umjesto cucle date ktome mali Sa jakim nogama bolid pravi taj je mogao sâm Igrati znači čeka loptu na dvadeset metara Od svog gola onda je pedeset metara u punom Trku vuče i pritom svakog ko mu se ispriječi Pređe da bi sve to okončao rezanim udarcem Sa trideset metara deveti je Marko van Basten On je volio glavom sa šesnaest metara šajbe Davati al u padu i tjemenom znači natraške Deseti je Erik Kantona poslije njega su svi Dizali kragne na majicama uspravno do neba Meni osobno je najdraži Jari Litmanen bio Dok je centarfora igrao on bi posle pobjede Reda radi zastavicom mahao isto ko Fidel Kastro premda se ovaj inače košarkom bavio |
24.07.2005., nedjelja
3. dio
|
KRATKA POVIJEST MEĐUNARODNOG STANJA OTPRIJE Možda ne bi zgorega bilo predočiti grube Natuknice svjetske povijesti dakako posle Zadnjeg potopa budući ih se više desilo Ono prije zadnjeg potopa bijaše također Svakako samo ne jednostavno dakle prvi val Sa istoka je Ham val bio koji je već oko Pethiljadite prije naše ere sve do međa Afričkih prašuma znači Sjeverne Afrike i Etiopije dospio najveći predstavnik tog Vala bješe Nimrod moćni lovac pred dragim bogom Moguće je to kod Homera Orion premda je Priča drukčija to bi oko četiri hiljade I tristopedesete bilo u to je vrijeme Drugi Šem val u Evropi oko Vinče čučao Da bi oko tri hiljade petstote u porječje Mezopotamsko došao prvo u Kiš moguće Sa Etanom a onda južnije u Ereh i Ur Jer mu je za vratom treći Jafetov val duvao Prvi i drugi val bi turski bili ako nam je Po lubanjama suditi treći indoevropski Iako su obje jezične skupine već i za Moćnog lovca Nimroda imale okrugloglave I tę dugoglave mimo pobrkanih govora AHATATA ALATI AVIENTA VILUŠATI Kad sa strme dođoše Viluše luvijska pjesma O Viluši odnosno Iliju pošto Heleni Izbaciše v i š Ilij je uvijek grad a Troja zemlja ispravno Tauriša otuda i Tauri za Trojance izgleda da su Luvijci Naginjali petnaestercu a šesnaestercu Heleni taj je stih pronađen na pločicama u Hatuši prijestolnici Hetita il Nešita Luvijski bi srpski bio a nešitski hrvatski Ako samo zbog toga što su kola i svatove Trobojkom ukrašavali crven bijeli plavi Dok su lica i držanje dvojice egipatskih Hetskih zarobljenika čisti Zrinski-Frankopani Nešiti su propali ali su još pet stoljeća Potom luvijski govorili no kod Helena o Njima ni pomena nema moguće stoga što ih Nešiti odande potjeraše a i sami se Takozvani Heleni luviziraše budući Ranije Pelazgi biše znači Šumeranima Najbliže dođoše kad vrag tamo odnese šalu Naime propašću Treće urimske porodice A pošto i Abraham u isto vrijeme prema Egiptu krene to razlog bude da skoro petsto Godina potom Danaja u otadžbinu prime POVIJEST HRVATA I SRBA OD NAJSTARIJEG DOBA Hrvati su Sauromate odnosno Sarmaćani Dokaz priehali su na Balkan kao konjanici A pošto su im mame bile Amazonke otuda Ne govore otadžbina već domovina oni su U četvrtom stoljeću prije naše ere prošli kroz Skićane i produžili do Evrope i Baltika Gdje sretnu Gote i kasnije oni iz Ukrajine Kao Crveni Hrvati priehaše s njima na Balkan tek Bijeli su Hrvati došli iz današnje Bjelorusije u sedmom stoljeću tukli Avare I naselili Donju Dalmaciju tu smo već na Povijesnom tlu možda bi samo trebalo dodati Kao Goti Crveni su Amali Bijeli Balti Crveni su došli otprilike sto trideset ljeta Prije Bijelih neki od njih naseliše Heladu Srbi su pak Dahe il Daje rubno iransko pleme Koje je četiri stotine godina kasnije za Sarmaćanima krenulo prema zapadu i tu se Smješalo sa Keltima i Suebima u od tih Ispražnjenoj Bohemiji pa njihovim tragom došlo U Srbiju gdje već i drugi Kelti biše stigli su Otprilike dvadeset godina poslije Bijelih Hrvata i tu smo već na povijesnom zemljištu u Oba slučaja dakako Konstantin Porfirogenet Bog mu dušu prostio časnom književnom predšasniku Ali zašto govore isti jezik to je doista Veliko čudo pošto strogo govoreći jedini Sloveni među Slovenima su Slovenci i bliski Slovaci drugi to nisu jer Rus je staroslovenska Riječ za Vikinga a Bugari su već tursko pleme Ostalo se nalazi kod popa Dukljanina premda Zbrčkano povijesno je nepogrešivo znači posle Sama i prvog krštenja u sedmom stoljeću dva se Vijeka pronalaze da bi se sredinom devetog Stoljeća konačno našli i ponovo krstili i Odmah zatim raspali onda dva naraštaja potom Bugarski car Boris razbuca Srbiju što poluči Da Bijela Hrvatska pod Tomislavom glavna sila Na tome području sto sedamdeset godina bude A Bosance ijekavštini prizove međutim oko Zvonimira se koplja i dan danas lome a onda Jošte i više jer zbog građanskog rata i raskola Spadne Bijela Hrvatska na četrdesetak posto Pređašnje snage još vijek prije kraja dvanaestog Stoljeća poslije toga još tri stotine godina Do Krbavske bitke prebivaše ostaci Hrvata U Hrvatskoj a onda se na put do Slovačke daše Crvena pak Hrvatska šaptom pade skoro pa tristo Godina prije Bosne što se poklapa sa jačanjem Srbije pod svetim Savom ostalo znate bezmalo |
22.07.2005., petak
2. dio
|
JA POD STOLOM A POD KIM SI TI VEDRA PJESMA VELI Kako si mogao agi obećati da ćeš mu Naučiti magarca za deset ljeta pričati Seljani će Nasrudin Hodži a on će ma neću Ga ja naučiti ali morti će prije aga Odapeti tako početkom osamdeset treće U Beogradu ušuškam se u društvo tica sve Ljepotica službenih manekenki ne znaš koja Je ljepša na svojim sijelima u strogo ženskom Društvu mene su snosile kao kurve siroče Tek bude među njima jedna najviša koja je Zbilja božanstvena bila mene je podsjećala Usporedimo li malo s velikim na onog Košarkaša traktoristu Tasića koji je u To vrijeme igrao samo zato što je najviši Bio pretpostavljam negdje dva i deset moj prijo Ali ga u podhodniku čestitog uhvatiše Gdje viski krade mislim osim visine ničega Drugog imao nije pa se ni ova vještinom Nije isticala ampak je vanjštinom blistala Par godina potom upitam što je s njom pusti Bre napravio joj neki taksista dvoje djece I otišao divnu je ucvilivši jebote To me podsjeća da sam moguće sedamdeset i Pete gledao u zagrebačkom Domu sportova Ćosića gdje sa vrha reketa koš zakucava Svega je osim sreće Jugoslavija imala Premda dugo je takova dična i potrajala A kako i ne bi kad su mi na straži a toplo Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo Tisuću devetsto sedamdesetčetvrte alo Kad su mi u vojski kažem snenom pušku ukrali Šest godina poslije toga sjedimo u travi Kraj piste sarajevske zračne luke negdje rujna Mjeseca u trojci čekamo na zrakoplov kući Nigdje žive duše rano popodne nedjelja je Vruće u džuboksu na aerodromu imaju Balkan i Šta da radim a ja grickam travku gledam Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu Korov i bumbare odnekuda zvuci dopiru I baš sam svoj na svome kao desetka na kecu ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne A odaja krcata obližnjim šljakerima sa Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro Računa i pitam ima li šta ovaj reče na Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga Crtu u bankama povukao i da zlo bude Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tę šolde Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka Trudnica pridržavajući laktovima skute A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam Dana prestao o novcima voditi računa Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga Najveći porez u gradu Zagrebu imao već Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i Srastanje recimo pedeset hiljada maraka Jugoton mi je to platio ali par mjeseci Potom to je iznosilo četrdeset ne samo Poradi obezvrijeđivanja dinara već i Zato što nisam računao putne troškove i Slično elem to sam bio primoran učiniti Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve Preko moga žiro računa išlo mimo toga Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali Nisu mi to na tri godine razdijelili na Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili Zašto to velim zato što sam osamdeset osme Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca Pet boravišta promijenio seleći se ka Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz Stana potjerao a milioni su nitkova I onda i sada imali barem gdje spavati Da ne spominjemo aute i kućerine a Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći TELEMAŠE POŠTO TI JE PONOS VEĆ NABUBRIO Osamdeset i pete zaželim knjigu Big bang u Tristo primjeraka izdati tako neki spomen O sebi ostaviti a i uljudbenu ravan Podići no budući sam bio u Holandiji Nisam to osobno mogao učiniti te sam Lajnerovoj ženi prepustio sve priređeno Obaviti jer kao što Telemah reče nikog Dokonog smislit ne mogu tko mi sljedovanje Jede međutim otkako sam ja to plaćao a Trebalo je novce iz Jugotona dići morao Sam punomoć načiniti koju mi je odvjetnik Iz Zagreba sastavio a ja kod bilježnika I u poslanstvu dužno ovjerio to sređeno Ja po dogovorenom punomoć natrag zatražim I dobijem ali u žurbi i ofrlje znači Neovjereno kao nisam imala vremena Pomislili su da je sve njihovo ako umrem I premda je toga i ranije bilo otada Su mi doista o glavi radili i ne samo Oni mislim takvi su to pozemljari moj prijo Osamdesetsedme se Janković koji je kao Ćata negdje radio zdušno ponudi nastupe Po selima urediti te uzme svu lovu i Na svoj račun prebaci a da stvar bude još gora Počeo se ko pijani grof ponašati jerbo Mu je sjekira u med pala držeći se točke Usmenog dogovora kako će mu peti dio Pripasti ako sve bude u redu ali pošto Očito nije ćopi sve novce kao zalog i Na sud me stavi elem probudi me jednog jutra Pađen u svome stanu gdje smo spavali i snenog Na sud odvede pošto je htio svoje dobiti I tako smjeste me za govornicu i tu ja u Zid piljeći rečem nikoga ne imenujući I skoro bezvoljno kako je bilo što poluči Da Janković spor u ime naroda dobije a Da je poznati menedžer neki mu glazbenici Posvjedoče iako dinara poreza dotle Platio nije a i kako bi kad je ka pisar Ili računovođa smjerno platu dobijao I tako sam ja koji je sve novce zaradio Bez kinte ostao pucam od smijeha naravno ZAŠTO JE PRESTAO TAKO MU JE DOBRO STAJALO Čim sam primijetio da i sa naočalama Pjevam sklopljenih očiju namah sam ih skinuo NIT MI JE POVJEROVALA NITI SE NASMIJALA Tek osamdeset i treće misleći posjetiti Ameriku odem u američki konzulat u Zagrebu vizu zatražiti kad me konzulica Upita gospodine Štuliću kako možemo Znati da ćete se vratiti a ja velim moram Porez platiti vizu nisam dobio boga ti Živi dokaz kako se sa ženom nije šaliti Pošto smisla za humor nikada neće imati A to je upravo ono što nas od drugih bića Razlikuje il bar si tako volimo laskati A TKO BOljE SVIRA GITARU HENDRIKS ILI STIV REJ VON Jednom zgodom osamdeset pete u Frankfurtu vidim Sebe u glazbenom dućanu gdje se rasprava tko je Bolji Hendriks il Stiv Rej Von zapodjela ja sam bio Za prethodnoga a momak u prodavaonici za Potonjega tek primi on to izdanje toliko k Srcu da skroz zapjenjen potegne zadnji dokaz kako Stiv ima crnu dušu našto ja ladno primjetim da I Hendriks isto nato čujem gazdino kikotanje A trinaest godina prije toga na beogradskoj Željezničkoj stanici s gitarom u presvlaci od Platna u cik zore šećkam čekajući bus za Zagreb Po redu vožnje kad mi pristupe kći i mati vele Oprostite gospodine je l to vaša gitara Na moje začuđeno da one će a koja je to Vrsta kontrabasa toga sam se sjetio pet ili šest Godina potom kad je Dražen Vrdoljak preveo Rok Enciklopediju i svaki dabl bejs ka dupli bas Poslije ne samo da je Plavu travu zaborava Napravio već je i javno rođendane slavio ZAŠTO TRULI NOSI KACIGU NA GLAVI KAD IZLAZI Sveduša je zbilja u svemu prisutna evo jednog Primjera krajem pedesetih Truli je svirao bas Gitaru ali je nije imao stoga riješi Dotičnu napraviti pošto je bio u posjedu Slike jednog sastava sa gitarama i njihovim Mjerama članova sastava mislim uzme šiber te Izračuna promjer gitare spram tijela pa dade Gitaru sačiniti međutim pošto je sjena na Slici bila zaključio je da bas ima pet žica I takav je svirao sve dok par godina izatog Nije pravi Fender vidio i grozno se snuždio Ne zbog četiri žice već što mu je bas i veći Bio i bolji zvuk imao dva desetljeća posle Toga Fender stvarno izbaci bas s pet žica alo NE SAMO DA SI SE ODMETNUO NEGO I VRIJEĐAŠ Izvrsni živi album Filma iz Kulušića ima Publiku i pljesak iz Studentskog Centra sa uzvratnog Gostovanja beogradskih sastava u Zagreb gradu Točnije rečeno sa Riblje čorbe dodatno tome Nadosnimavanje glasova i gitara a što se Lako ustanoviti može usporedbom dotičnog Sa mojim Ravno do dna gdje je osamsto ljudi duplo Manje nego u Studentskom Centru Piko Stančić ktome TA KMETOVI NAVEK VOLE NEKAJ DOMA PONIJETI Drugom zgodom krajem osamdeset treće povedem ja Lajnera prvi put sa sobom u inozemstvo da bi Ploču snimili dođemo kod Cetinića i započnem Sa Klinčekom i ritam mašinom stoga ode Lajner Kad za dva sata zazvoni telefon iz policije Uhvatili Lajnera kako u šopu knjigu krade Cetinić ga izvuče a ja preko toga prijeđem ZAŠTO SU MIKENJANI KORISTILI IJEKAVICU Zamislite lijeno popodne na rivi pod zidom Od klesanog kamena svakih pol sata mine koji Umirovljenik s rukama na leđima a dolje S remorkera udarac čekića zvekne odjekne Zamirući u ljeskanju mora fjakaste bonace Pedeset metara poviše na izlazu za cestu Velikim slovima AZRA piše do odlaska dalje Na svirku još ura vrimena imade ostala je Džoja i boca nepopijenog gemišta od juče To ljeto pred rat imadoh stvarno najbolje nastupe Od četristo ljudi pa naviše bilo bi ih manje Da nijesam otvarao gažu riječima dobro Veče mi smo HARI MATA HARI i sviraćemo vam Naše najveće uspjehe mislite da su kužili A kad smo jednom zgodom stvarno kao Bitlsi divlje U hotel uletili nekom ženskom praćeni jerbo Zbilja smo ludo odsvirali pa smo pred njima je da Bilo je i takvih morali giljati reče nama Recepcionar znate kako se to radi vi olfa Kao otključavate a zapravo zaključavate I ne zaboravite vašeg portira i tu migne A drugom zgodom došavši u Đakovo zabavljam ja Namjernike čekajući momke koji se nekuda Izgubiše kad eto njih sa cekerima a sve za Njima leprša od perja ka za okupatorima I u takvom raspoloženju prilegnemo na svirku OKUPAJ ME I NA GRUDI PRIMI SVOJE PA ME SPALI Huovci prvi na pozornicama lomiše gitare Zatim Hendriks i Jardbrdsi ja petnaest godina Potom a Riblja čorba dvadeset tri poslije mene AL ŠTO BIH SE PONAVLJA MENI JE MRSKO IZNOVA GOVORIT ONO ŠTO VEĆ RAZGOVJETNO KAZAH VALA U redu zašto sam u živo puno bolji nego Na snimkama zato što se oni koji nošahu Daske za pozornicu zvahu scenski radnici ti Koji duže studio snimatelji a ostali Koji su bananu okusili sladokusci da I ne spominjem ine koji auto vidješe Pa da su automehaničari pomisliše Ukratko lezilebovići se uzoholiše To je upravo i prvi razlog zašto se zemlja Raspala drugi je što je Tito predobar bio A treći je strani čimbenik što se babi htilo To joj se i snilo il već tome slično viđeno Razlika između akustične i električne Gitare je kao između malog i velikog Nogometa pardon glasovira i orgulja u Svakom slučaju glazbenike možemo staviti U tri razreda kod gitare to su oni koji Trzaju žice s više ili manje uspjeha To je prvi razred oni koji sviraju blanju To je drugi razred a oni pak koji sviraju Muziku to je treći razred ono što podjelu Uslovljava je odnos prema sredstvu znači prvi I drugi razred pristupaju tamburi ka pukom Oruđu dok je treći razred za oružje drži I sukladno utoliko manje slobodu ćuti Njime da se kurči iako bi i on da ruži Ampak po Tinu Ujeviću proza je jebanje A poezija drkanje pjesnika opet dvije Vrste ima oni koji su svjesni sebe ali Baš ništa im se pod milim bogom ne događa i Oni koji takoreć nesvjesno prate zbivanja Uostalom najbolji nogometni sudija je Onaj koji se najmanje vidi na igralištu To je primjereno i mnogom drugom stanovištu Budući sam na Fazanima i Krivom srastanju Premda to nije važno odsvirao bas gitaru Koliko para toliko i muzike k vragu Cetinić je tri pjesme odsvirao na Srastanju Mislim bas gitaru ali to ne igra ulogu ČA NAD STRAŠNIM NJEDRIMA UZVALJANOG MORA RIBE HVATAJUĆI GUSTA KRILA U SLANOJ PJENI KVASI Devedesetpete izdajem ja knjigu Božanska Ilijada u Beogradu dođem u vrijeme Kad se to il uvezivalo il umnožilo A to je u nekom podrumu bilo gledam i sve Ne vjerujem u knjigovežnici svojim očima Kad me gazda pogleda i drekne šta čekaš tamo Nosi to a ja iz okreta ka struna zapeta Skočim kad on jekne ama ne ti okrenem se a Iza mene stvarno neki koga nisam vidio Tko ne bi guzicu samo da bude Homer dao Četiri godine prije toga penjem se uz Baš Čaršiju u Sarajevu za sutona a dugu Kosu sam imao kad mi jedan iz mraka sjedeć Pred vratima dobaci što ti je to odozada A ja velim ono što mi fali sprijeda našto On zarže od smijeha i kane i meni ba Vlado Kalember je među prvima od sredine Osamdesetih godina živio od plej beka Po diskotekama te bi obično pred nastupe Posjećivao mjesne radio postaje gdje bi Redovno pustili Klinček stoji pod oblokom a Onda rekli dragi slušaoci kao što već i Sami pogađate Vlado Kalember to mi je on Sâm kazao a ja uzeo zdravo za gotovo Kako sam se samo razočarao kada mi je Bora Čorba zaprisegnuo da najbolji stihek Srpskog rokenrola naime rado ide Srbin U vojnike nije njegov već da ga je od nekog Drugog uzeo a tako mu je dobro stajao Kao i primjedba Crnjanskog Krleži znači i Tebe su kupili našto se Krle razbjesnio KAD TREBAŠ NIGDJE NIKOG NEMA ČA TU NOVOG IMA Čuvenost i smiješnih strana imade na primjer Osamdeset i prve se govorilo da ako Uzmeš praznu kutiju šibica na kojoj piše Azra i baciš je na Terazije za ciglih Petnaest minuta se zakrči sav promet zbilja Devedesetpete kad god sam ulicom išao Autobus bi se gradskog prevoza nakrivio Prema onoj strani gdje bih se zatekao mislim Dok bi na zeleno svjetlo čekao a jednom sam U kolima sjedeći pored busa čekajući Na crvenom ugledao o staklo priljubljene Noseve kao krumpire bilo mi neugodno DRIBLATI ZNAČI SLINAVITI EJ NE BUDI BALAV Tek nogomet je najbliži šahu po tome što su Beskonačne mogućnosti veličajnih poteza Ja ću navesti dva koja samo jednom viđeh i To oba iz šezdesetih na Svjetskom prvenstvu u Čileu šezdesetdruge a gledao sam ga na TV jedan tuče škaricama sa polovice Igrališta ali iskosa bezmalo sa crte Vratar krajnjim naporom bacivši se izbacuje Loptu preko prečke drugi u Zagrebu moguće Šezdesetosme u proljeće gostuje Partizan Na Maksimiru e sad desni bek skoro iz svoga Kuta na kraju igrališta izbija dugu baš Napucanu žogu ravno po crti a Galić je Centarfor u punom trku sa pola igrališta Petom preko glave prebacuje i stiže tik na Samoj ivici pokraj rubne zastavice i tu Divno zavrne na šesterac a suigraču mu Lopta kosu okrzne ne gremo na utakmice Samo zbog pogodaka i pobjeda razumete Uostalom par godina prije toga bio sam Na Plinari starom Hajdukovom placu OFK Beograd je gostovao pratio sam rođaka Po nekom drugom poslu pa smo slučajno svratili Zašto to kažem zato što sam jedini za goste Među petnaest tisuća ljutih Dalmatinaca Glasno navijao rođak se usrao i sveđ me Kišobranom ubadao da umuknem ništa mi Nije bilo prođoh lišo nisam môra popio Opet nogomet se premda lov i rat oličava U jednom od života razlikuje grubostima Naime i prljavštinom ništa se ne postiže A Binić pak dvije hiljadite izjavi da bi Stojković mogao u reprezentaciju i s Jednom nogom igrati sušta istina pošto ni S dvije to zasigurno bolje uspio ne bi Branimir Štulić 2004. |
18.07.2005., ponedjeljak
Smijurija u mjerama
|
Glavni junak aktuelnog dokumentarca Sretno dijete Igora Mirkovića, posvećenog muzičkom novom talasu s početka osamdesetih, je Branimir Džoni Štulić, kontroverzni frontmen nekadašnje kultne novotalasne grupe Azra. S tim što u filmu Štulić zapravo nije prisutan. Odbio je da se pojavi pred kamerama, tako da, umesto njegovog svedočenja, savremenici pričaju o njemu i Azri. Sudeći po filmu, ispalo je da se priča o jednom popkulturnom fenomenu koji je odredio odrastanje čitavih generacija u socijalističkoj Jugoslaviji, zapravo vrti oko njegovog odsustva, zanimljivijeg i uzbudljivijeg od prisustva ostalih aktera tadašnje muzičke scene. Danas, tačno trideset godina pošto je napisao Balkan i dvadeset godina pošto je prvi put napustio Balkan i nastanio se u Holandiji, o odsustvu Džonija Štulića i njegovom "potpunom koncentrisanju na odbijanje", ispleten je čitav mit. Manje ili više prisustvovali smo izdaji načela zbog kojih je navodno krenula u rokenrol avanturu većina novotalasnih prvoboraca, ali Džoni je odbio da nam priušti to zadovoljstvo. To je i razlog što Mirković njegov slučaj naziva "posljednjom nedovršenom pričom novog vala". Na stranu obožavatelji, ali dok je bio prisutan, Štulić je nekako bio manje zanimljiv. Sem s početka karijere, nikad nije bio sasvim prihvaćen od medija. Što je snimao bolje ploče, zaključno sa fenomenalnim Krivim srastanjem, dobijao je sve gore kritike. Nekako je previše pesama napravio, previše je albuma snimio, previše pričao o politici, psovao, previše filozofirao, previše mu je bilo stalo do toga što je radio, previše je bio težak, prgav, tvrdoglav i nestrpljiv. U prvom naletu 1980–1983. snimio je i objavio ukupno čak sedam albuma, od kojih jedan trostruki i dva dvostruka. Boks set od sedam CD-ova Azre, uglavnom iz ovog perioda, bez njegova učešća upravo je objavio Siti rekords Željka Mitrovića, srpskog pinkoidnog medijskog mogula i verovatno budućeg vlasnika Kroacije rekordsa. Danas pesme zabeležene na njima zvuče kao sa druge galaksije. Nekonfekcijske i neprepričljive. Retko ih možete naći u etru. Nakon erupcije energije i talenta s početka osamdesetih, Štulić je opsovao, okrenuo se i otišao u Holandiju. Apokrifna priča kazuje da je nakon šetnje po zagrebačkom Gornjem gradu seo u taksi i rekao taksisti: "Vozi me u Amsterdam, ja ovde više ne mogu…" Posle par godina, zadržavajući stalnu adresu u Beneluksu, vratio se i snimio još nekoliko albuma. Pesme su ovoga puta bile u sasvim novom registru, bez "energije pobune". "Iscurio je virus boje neba", priznao je, a ploče su sada nosile višak razočarenja i melanholije. Sevdaha, ako hoćete. Nad njima kao da je stajao koenovski moto: "Svaki čovek ima način da izda revoluciju – ovo je moj". Ali, kad se podvuče crta, ono što je jedino važno u svemu tome, i nije bila pobuna – i u "revolucionarnom" i u "antirevolucionarnom" periodu, Štulić je napravio neke od najlepših pesama domaće popularne muzike. A onda se sve raspalo. U raspadu Jugoslavije, u kojoj je prodao milion ploča i u kojoj je odsvirao minimum dva sata u svakom mestu do koga je bilo asfalta, Štulić je odbio da odabere stranu. Izuzev jedne tihe posete Beogradu 1995, kojom prilikom je Komuna objavila par CD-ova nalik na Anthology Bitlsa – nije se više vraćao. Poslednje njegove fotografije dostupne medijima stare su skoro deset godina. U ovdašnjim i hrvatskim medijima tek povremeno se pojavljuje. Kada se oglasi, to je uglavnom kada ga novinari pozovu telefonom, a on im kaže da ga više ostave na miru, da ga interesuje samo fudbal, i još iskoristi priliku da otera u kurac ko mu se namesti. Ali ništa zato – novine s vremena na vreme objavljuju intervjue s njegovim bivšim devojkama, bivšim prijateljima, bivšim kolegama. Pre nedelju dana najtiražniji časopis na Balkanu, novosadski tabloid "Svet", preneo je iz hrvatske "Arene" povelik tekst o njemu i naslovio ga "Genijalni seronja". Poenta i zaključak većine novinskih napisa o Štuliću su u stilu "ludilo gospodina Štulića se nastavlja". Pa u čemu je ludilo gospodina Džonija? Najpre u tome što je besramno odbio da profitabilno evoluira u ustašu ili četnika, ali i da danas bude nostalgičan za počivšom Jugoslavijom. Dalje, što je ostario bez grotesknog "Petar Pan sindroma", pa ne glumata okolo ocvalog pankera pokušavajući nešto na sitno da ušićari. I što usred glamuroznog kapitalizma kojem prisustvujemo tvrdoglavo odbija ogromnu lovu koja se meri desetinama hiljada evra za samo jedan nastup. A ko danas odbija lovu (bez koje se ne može)? I ima li u ovom ludilu sistema? Kako za koga. Za onoga ko voli stih "kad kiša potjera narod sa ulice nekako joj se ljudskiji pričinja grad" – ima. Međutim, kao najzanimljiviji i najintrigantniji aktuelni detalj, najčešće se uzima to što u svom holandskom "egzilu" prevodi, prepevava, ponovo ispisuje – kako god – prethrišćanske klasike, od Homera nadalje. Istina, gledano sa strane, ima u tome nečeg što podseća na bartlbijevsko "Ne", na Učelov slučaj perspektive, na Hauarda Hjuza, na slučaj Borhesovog Pjera Menara (u Institutu Pjer Menar Roberta Moretija uči se da se kaže "ne" na više od hiljadu predloga, do onih najbizarnijih do onih najtežih za odbijanje). U Beogradu je u izdanju Komune 1995. objavio svoj "prepev" Ilijade, koji je većina ocenila kao "genijalnu budalaštinu". Džoni je ipak, sledeći svoj kompas, nastavio dalje. Nije samo preveo Ilijadu i Odiseju. Preveo je i celog Tukidida i celog Herodota i Ksenofonta i Empedokla i Apolonija Rođanina. I nije samo prevodio stare Grke. Preveo je i Bhagavad Gitu i Lao Ceovu Knjigu o Taou, i još toga. I nije samo prevodio i prepevavao, nego je i "rapsodirao" – povest o Aleksandru Makedonskom i istoriju Balkana. Štulićev "Zbornik" je neobična balkanska Kalevala u kojoj su se, pored ostalog, našli Konstantin Porfirogenit, Ljetopis popa Dukljanina, Vasilije II Bugaroubica, narodne epske pesme, Krležine Balade, sećanja o Crnjanskom, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovića, Smrt Marka Kraljevića... Kaže da bi njegov holandski prevodilačko-prepevačko-rapsodsko-istorijsko-književni opus stao u nekih jedanaest brojeva – "kao nogometna momčad". Osim toga, Štulić je u petnaestercu ispisao i neku vrstu svog amarkorda – stihovanu zbirku autobiografskih zapisa i uspomena. Ne bez zadovoljstva, Džonijeva Sećanja "Vreme" će ekskluzivno objaviti u par nastavaka. Prijatno. Džoni Štulić: Sećanja (1) KUŠATI SVAKOG OD VAS ŠTO VIŠE ZADOVOLJITI Na jesen početkom školske godine sedamdeset Sedme imadosmo kao četvorka prvi nastup U Dubravi zavjesa se otvori i mi prvu Stvar krenemo žica mi puče zastor se zatvori A mi u znoju lica svog žicu promijenimo I drugu stvar počnemo kad drugoj gitari struna Prsne opet se zastor navuče i jošte više Znoja prolije i po treći put nova popjevka Grune i opet meni žica pukne i ponovo Zavjesa i tako desetak puta sve do kraja A početkom juna sedamdesetosme odemo U Vinkovce i stignemo popodne čekajući Da se pojačala i pozornica postave tek Dođu neka dvojica i zažele naše blanje Vidjeti mi im pokažemo a sve su jeftine Trećerazredne bile oni se odmah lijepo Uozbilje i pokupe i da znate nijesu Bili u krivu bar ako danas mene pitate Mjesec dana poslije toga dođosmo u Požegu Gdje nas društvo za doček od samih mladih pankera Dočeka i muških i ženskih izbodenih svima Rinčicama kroz uši i noseve desetak njih Istog časa kad nas ugledaše onako zdrave Neizbodene i svakodnevne počeše se na Mah topiti i ne znajući kamo oči svrnuti Niti kako nelagodu sakriti jerbo su se Grozno u nama prevarili i razočarali Doduše mi smo tu zadano odsvirali ali Nismo dojam nimalo popravili ta kako bi A sedamdesetdevete hladne zime s bog te Pita kojom postavom odsviram Ljubljanu i tad Čekam zadnji vlak za Zagreb u pola dva izjutra Koji stiže iz Trsta uđem premda jedva jerbo Krcat je bio tako da sam kao sardina na Hodniku s gitarom četiri sata do belog Zagreba proveo ono što me je ponajviše Izluđivalo bile su dvije babe koje su Cijelo vrijeme kraj mene stajale onako U crno zabrađene noseći veliku lutku Sa sobom iz Trsta a išle su negdje tamo u Slavoniju rista znači još par sati dulje od Mene u sedamdesetima stare žene sve od Trsta na nogama pa do onamo što su samo Italijani mislili o nama bog te mazo A kad smo već kod Talijana par godina prije Ovih događanja krene zagrebačka družina Studenata u Italiju proslaviti netom Završene studije na povratku dođu busom Na granicu pošto se duga povorka stvorila A tadašnji busevi nisu imali zahoda Pošalju cure naprijed momke a jedna kojoj Je bila sila uzme konzervu od koka kole Spusti je na stepenicu kod zadnjih vrata i nad Njom čučne na to potpuno slučajno vozač pošto Je vruće bilo otvori vrata a svi Italijani Carinici i ostali tamo složnu nadignu Graju i zdušno navijati stanu bravo bravo Sedamdesetdevete s proljeća probam ja s Parnim valjkom u Husovom stanu dva tjedna stvarno Svirali smo šest mojih i šest njegovih pjesama Kad na jednoj od zadnjih proba prije odlaska u Studio demo snimke puknuti uhvati mene Hus a upravo smo njegovu pjesmu svirali gdje Prevrćem očima te i njemu i meni smjesta Postade jasno da se i za tisuću godina Nećemo složiti naravno snimke pokažu da Nisam dovoljno čvrst ali molim vas pokušajte Samo zamisliti moje su pjesme tada dvije I po minute trajale a pedeset obrata Akorada su imale i to ne durova i Molova već pošto sam došao sa akustične Gitare dimova majeva suseva pluseva I pripadajućih minusa dok su te njegove Trajale pet minuta sa puke četiri harme A mol G dur F dur E dur i kao za inat baš Smo neki bluz svirali znači svakih po minute Udariš jednu dobu tad sam mlad bio kalio Sam se pa sam i toliko izdržao no danas Mi i na samu pomisao žuč proradi alo Nazaj na Azru osamdesete krajem oktobra Svirka u Ivanić Gradu kino sa sjedalima Prvih par redova popunjeno ostalo prazno Budući sam ja već tad imao scensku obleku Tu koju možete vidjeti na omotu prve Ploče znači konobarske crne hlače od nekog Polimera koje su imale porub jer tako Su napravljene da se ne trebaju peglati čim Sam na pozornicu stupio diže se prvi red Jednodušno i napusti dvoranu u znak surog Prezira i prosvjeda protiv toga mislim ruba Na hlačama jer ne samo da to nije novi val Nego i muljam a da ni ton odsvirao nisam Par tjedana prije toga evo nas u prestolnom Beogradu na živom snimanju Nedjeljnog oko dva Sata popodneva ktome Parafi i Prljavo Kazalište te neka mjesna skupina Krvava Meri mi nikad bolje nije zvučala cijela Jugoslavija je uostalom to gledala tek Neposredno prije toga uvrijede se prljavci Otvoreno gađenje i mržnju glede tih Srba Iskazujući a ja čim ugrabim tren uđem u Svlačionicu i velim Houri kako možeš Tako a on se izdere na me i pošalje me U pizdu materinu te se ja povučem a on Ene ga frajeru sušta snošljivost čistih ruku Sedam godina potom sjedimo u Makarskoj u Društvu Galije oni su tu dvomjesečnu gažu Imali a mi na turneji svirku opičili Tek s njima je tada jedan rasta svirao bas Gitaru i ja onako nevezano po naški Kažem Neši ovaj je najbolji među vama a Neša me krvnički pogleda i veli mater ti Jebem a zbilja je čovjek u redu bio jer je Par tjedana potom videći Azru u Splitu na Gripama procijedio da je Azra avion Diže se diže i ode a baš tako je bilo Devedeset i pete u Košutnjaku igram ja Nogomet u dvorani i pošto sam uvijek žicar Bio ostanem poslije svoje momčadi da bi Jednoj koja nije imala dovoljno igrača Pomogao tek vozi me jedan od njih kasnije U grad i pita me ko si ti zapravo a ja Velim Džoni Štulić a on će mislio sam da si Profesionalni fudbaler a meni premilo Branimir Štulić 2004. Copyright © 1998-2005 Vreme, Beograd Eunet |
Idi za svojom sudbinom
|
Uskracujem ti pravo da me i dalje zabavljas Odbacio sam tvoje okove Pune neuspjesnog Hladnog prezira Koga si zapravo voljela Covjeka Sa nemogucom dikcijom Ili ljubav gomile izabranih prosjaka Sto na prvi udarac Bjeze preko granice Uskracujem ti pravo da me i dalje zabavljas Moje lice zeli zaborav Moje lice zeli odmor od silnih putovanja Moje lice zeli svijest Istinu Pa ma kakva ona bila I zato bjezi od mene Ponesi svoje kofere pune gorkih spoznaja Idi za svojom sudbinom I ne vracaj se vise |
Hladni prsti
|
Baj baj Emilija, momci su na obali Hladni prsti naviru kroz san Njihovi korijeni, bijele krijeste valova Umiru pred tvojim ocima. Izdaleka dolaze razuzdani mocnici Ljubavnici godine Osjecas li stradanje milijuna glasova Upravo stojis iznad njih. |
I nikom nije lepše neg je nam
|
E moj frajeru ti si naivan Ako mislis da to pali kod nas Imas dobar dribling, a pravis se lud Tebe treba na sud Zar nisi sretan sto si tu Nije bolje ni u snu. I nikom nije lepse neg je nam, abada-abada Samo da je tako svaki dan, abada-abada Nogomet je prava stvar Mi smo savrseni par Stari, ti i ja, abada-abada Mi smo kmeta dva, abada-abada Tebe oce volim ja Abada-abada. Izvini treneru, nisam bio budan Nisam znao da je teren tvrd Proigr'o sam loptu, fulao sam sut Nemoj mene na sud Ja sam sretan sto sam tu Nije mi bolje ni u snu. I nikom nije lepse neg je nam, abada-abada Samo da je tako svaki dan, abada-abada Nogomet je prava stvar Mi smo savrseni par Stari, ti i ja, abada-abada Mi smo kmeta dva, abada-abada Tebe oce volim ja Abada-abada. |
Hladan kao led
|
Krenuo sam u Vienu da pronadem svoju djevu Nisam znao sta da radim, isao sam tamo prvi put. Hladan kao led, ubilo me beznade Hladan kao led, ubilo me beznade. Austrija zemlja teska za hodace sivih cesta Klasni mir i takve trice, ustajala zabokrecina. Hladan kao led, ubilo me beznade Hladan kao led, ubilo me beznade. Stara Viena dobro ime ima, lijepo ime koje znaju svi Al' djevojke na ulicama nicemu ne vrijede I kriplovi su cesta i svakodnevna stvar Rek'o spasi boze Oestereich. Hladan kao led, ubilo me beznade Hladan kao led, ubilo me beznade. |
Grad bez ljubavi
|
Grad bez ljubavi Sumrak ideja Lose vibracije U mojoj glavi Dolje na ulici Koraci u tami Mozgovne vijuge secu Svoje pse Stajao sam predugo Na tramvajskoj stanici Zagrljeni parovi U gomili snova Briga me frajeri Za vase reklame Ovuda su prolazili I drugi prije vas Hej, hej hej Pljunuo sam magazine, propagandu, zlatouste novine Hej, hej hej Pljunuo sam dupelisce preko cijele stranice |
14.07.2005., četvrtak
Stephen Kipp
|
Nešto me zanima: otkud je ispo i gdje je završio basist Stephen Kipp? pokušavao sam naći neke podatke na netu i kod nekih ljudi, ali kao da je propao u zemlju... |
13.07.2005., srijeda
Gracija
|
Tvoje ruke u neskladu Izmedju zbilje i sna Gledam grad u prolazu Neki ljudi oko nas Hajde uzmi me sa sobom Uradi mi sve sto znas Hajde uzmi me sa sobom Mmmmm Gracija Govoris mi da si slobodna Zelim vjerovati u to Ulica u odsjaju Zaludjujes me pogledom Hajde.... Jos uvijek te volim Da li to znas Jos uvijek te volim Da li to znas Da li to znas da li to znas Trazim ritam u koraku Usporavam ti hod Slusam kao zapitkujes Uzvracam ti osmijehom |
Gorki okus
|
Gorki okus nije prava rijec za dvije godine srama osudili su tvoga covjeka a sad nastavi sama Ljubav spaja laku noc ne budi tuzna Ljubav spaja laku noc sad dolaze drugi Gorki okus nije rijec za godine srama Gorki okus nije bol moraces sama |
10.07.2005., nedjelja
Gomila nesklada
|
Bolje pijan nego mrtav, govore vojnici Kakva vajda od vizije svirepe tisine Baci pogled na ulicu Ma nitko se ne smije kao ja, kao ja. Gomila nesklada Digli su te visoko u zrak Rijeci gospodaru, sijeku kao noz Za mene si srce, uvijek bio stranac Rijeci gospodaru, kvare tvoje snove Ne dam da uzivas. Sutradan isti dousnici traze moju glavu Njihov prst je na orozu, nisane svoju metu Zadnji korak pred odlazak Vidim kako padas kao ja, kao ja. Gomila ne prasta Digli su te visoko u zrak Rijeci gospodaru, sijeku kao noz Za mene si srce, uvijek bio stranac Rijeci gospodaru, kvare tvoje snove Ne dam da uzivas. |
Filigranski pločnici
|
Ja sam kralj Sudbina je metresa Sa zastakljenim ocima Upravo prelazi ulicu Ponekad je osjetim Na vrhovima prstiju Grobnica za Borisa Covjece Ako zelis da saznas Pristani na sve Ako zelis da mijenjas ljude Ne odmeci se Ja sam kralj Ti si zena pjesnika Zasto places gospodo Peludna groznica Covjece Ako zelis da saznas Pristani na sve Ako zelis da mijenjas ljude Ne odmeci se Filigranski plocnici Puni baruta Filigranski plocnici Usta puna baruta |
08.07.2005., petak
Johnnyjeva knjiga u prodaji, još malo pa nestalo!!!
|
BEOGRAD - Od četvrtka se u Beogradu u prodaji nalazi knjiga "Smijurija u mjerama", Branimira Johnnyja Štulića, nekadašnjeg frontmana "Azre", u izdanju beogradskog tjednika "Vreme". U knjizi su, na 457 stranica sabrani autobiografski zapisi jednog od najznačajnijih autora hrvatskog i jugoslavenskog rocka, u kojima se spominju brojne poznate zagrebačke i druge ličnosti, te njegove pjesme i prepjevi. "Ne sumnjam da će knjiga izazvati rasprave i najrazličitije ocjene, možda upravo zbog istrajnog odbijanja autora da bude bilo što osim onog što jest: usamljenik, individua, nepoznata i promjenjiva, čovjek koji se ne bori da izgori za svoju umjetnost", kaže se u recenziji profesora dr. Vladimira Tasića. Knjiga je tiskana u tiraži od 5000 primjeraka, a kupci iz inozemstva mogu je naručiti preko adrese www.vreme.com po cijeni od 15 američkih dolara. |
07.07.2005., četvrtak
Fa fa fa
|
Ti i ja,lutamo kroz noc Potmulo je stenjao moj grad Ispred nas put bez povratka Daleko se cula muzika La la lalalalalaa Fa fa la si mi ti fala ti La la lala la lala la lala Fa fa la si mi ti fala ti Ulica,haldna bescutna Nezgodno se voljeti na njoj Dat cu ti sve sto zazelis Potaknimo ponos zajedno Dodirni me samo jednom draga Dodirni me samo jednom draga Moja draga Dodirni me jednom Popusi mi ponos draga |
E pa što
|
Noc u gradu salonskih stremljenja Noc je navukla djevicanski veo Osjecas li oktane u svojoj krvi Osjecas li kako tutnji pritisak u glavi E pa sto. Cekas li na nesto snazno Doista vrijedno Cekas li na akciju koja pokrece stvar Razmisli dobro U svakom trenutku nagrnuce sa svih strana Pravovjerni Lesinari E pa sto Dovoljna je samo rijec Odjebi. Neman ima stotinu lica I dok pijes i hodas zagrljen u tami I dok te miluju hrapave ruke I dok lizes rasjecene usne E pa sto. A onda Bozje sirene zaustavljaju promet I semafori nastoje da svijetle sto manje Stranci Samo stranci koracaju ravno I zivot se smiruje kao mlijeko u casi E pa sto Dovoljna je jedna rijec Odjebi. |
06.07.2005., srijeda
Johnny be good
|
Ovo je dan kad sam ocajnicki slagao sve bicuze u niz Hodao ulicam poznam dobro taj film Plazio sam na nogama i to do kasno u noc Vidjeh se na drugoj strani hej Johnny boy Zaboravih vam reci da zovu me Johnny Pravo mi budi za to Oni sto me vole zovu me tako KAd sam kao mali doso u grad Morao sam samom sebi dati nadimak Hej hej Johnny Johnny 3x Budi dobar Johnny B. Good Ovo je dan kad sam ocajnicki trazio svog partnera za fuk lutao ulicama vrtio se u krug Pjevao sam svoje pjesme i to do kasno u noc Vidjeh se na drugoj strani hej Johnny boy Zaboravih vam reci da zovu me Johnny Pravo mi budi za to Oni sto me vole zovu me tako KAd sam kao mali doso u grad Morao sam samom sebi dati nadimak Hej hej Johnny Johnny 3x Budi dobar Johnny B. Good |
Daleko od istine
|
Kako si glup Kako si ohol, dragi moj Sudis o mojim osjecajima. Kako si ruzan U svojoj nezrelosti, dragi moj Izvjestacen Bijesan Neshvacen. Na tvome licu praznuje Veliko nista I da zivis tisucu godina Neces uspjeti. Hej, daleko od istine Daleko od istine Daleko si ti od istine. |
Duboko u tebi
|
Duboko u tebi Mozda sam ostavio trag svjetla U noci izmedu zidova Ni svi dobri ljudi Ni svi oni koje znas Ni bijeg od samoce u koju se povlacis (Kada provali ocaj) Jedva da su dovoljni Pred surovom snagom Krajnjom i konacnom Duboko u tebi strasti slamaju I ono sto je preostalo I ono sto ne postoji Ceznju za smrcu Zelju za opstankom Zudnju za slobodom I volju da se poklonis sudbini Kao na dlanu Duboko u tebi tisuce dobosara Fanfare iz daljine Zastave na pola koplja Koga oplakujes ljubavi moja Crno znamenje na licu svog dragog Sjetu u rijecima Jednom u zivotu dat cu da me zarobi Muskarac hladnog stiska i celicnog pogleda |
Čudne navike
|
Ona ljubi preko volje Ponekad mi popusta Da se igram njenim tijelom Zeli drugog kraj sebe. Ona ljubi preko volje Vjerujem da nije zla Ali ipak, ima cudne navike Ali ipak, ima cudne navike. Zaposlila se preko veze Tako bolje folira Nema respekt za moj novac Uvijek me provocira. Ona ljubi preko volje Vjerujem da nije zla Ali ipak, ima cudne navike Ali ipak, ima cudne navike. Dolazi mi iznenada Kada to ne ocekujem Trazi razlog da mi spusti Uvaljuje mi komplekse. Ona ljubi preko volje Vjerujem da nije zla Ali ipak, ima cudne navike Ali ipak, ima cudne navike Ali ipak, ima cudne navike. |
05.07.2005., utorak
Bankrot mama
|
Mama, znas li kako ljubi Znas li kako me guli Nije vazno. Mama, sta zaradim potrosim Sta dobijem izgubim Skroz sam bankrot mama. Ima dana kad sam sam Ima dana kada lutam Kad sam tuzan. Mama, trazim je na stanici Trazim je na ulici Ne uspijeva mama. Noci su dosadne Noci su narocito teske Noci su upravo kao i njeno lice Pune pozude. |
Balkan
|
Jednog dana nema me da nikada ne dodjem Prijatelje koje znam nepoznajem kad prodjem Kao da me nikada na svijetu nije bilo Kao da me njezino tijelo nije snilo Moja kita miruje a furala bi furke Lijepe dekle moderne ne padaju na furke Brijem bradu brkove da licim na Pankrte Jos da imam fendera vidio bi svirke Balkane,Balkane,Balkane moj Budi mi silan i dobro mi stoj Mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti Uvijek netko oko nas dodje pa nam prijeti Ni bendovi nisu vise kao sto su bili Moj se amaterski priprema da sviri Balkane,Balkane,Balkane moj Budi mi silan i dobro mi stoj |
04.07.2005., ponedjeljak
Anđeli
|
Slinavi kurvari,bijedni genitalci Nezgodno potezu ukrucenu vrijednost Razbice ti licnost slaniju od mora Ostupi korak zeno gledaj Nezajazni andjeli hej dolaze kao krv crveni Andjeli kao krv crveni Kao znoj opori Brutalni andjeli U kolima od plastike U djevojackim snovima U majmunovom vidjenju U raspaljenim nocima Tko zna,tko zna,tko zna Ne bu dobro,ne bu dobro svrsilo..... |
Ako znaš bilo što
|
Ne znam sta da radim sa sobom Na sto misli da bacim Stvaram polako pjesmu o tebi Gledam tvoje tijelo Ludujem za njim I ponavljam u sebi samo jedno Hej poljubi me Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me Hej poljubi me Pa se privij tik uz mene I zapjevaj Ako znas Ooooooo bilo sto Zelim da se stisnem uz tebe Da te miluje Da ti sapucem na uho bisere Da pricam o slobodi Da se glupiram Da ti kazem oh ti ludo jedina |
03.07.2005., nedjelja
A šta da radim
|
A šta da radim Kad odu prijatelji moji Kad ode djevojka na koju Bacam oči I tako redom dan za danom Na javnim mjestima s gitarom Naravno da uvijek netko dođe Da me čuje makar i kradom Ništa mi više nije važno Našao sam dobar bend Želim samo da sviram Da se otkačim i to je sve A šta da radim Kad odu prijatelji moji Kad ode djevojka na koju Bacam oči Ljudi samo govore Zašto si nervozan Ljudi samo pričaju Ne budi tako grozan Ljudske usne šapuću Šuljaj se ti gradom Izbjegavaj nevolje Skinut će ti glavu Ništa mi više nije važno Našao sam dobar bend Želim samo da sviram Da se otkačim i to je sve A šta da radim Kad odu prijatelji moji Kad ode djevojka na koju Bacam oči Inače zanimljivost: ova je pjesma nastala iz dvije pjesme: Ništa mi više nije važno i A šta da radim, primjetite da tema pripjeva i kitica nije baš ista |
68
|
Doktore, što se to događa sa mnom? Osjećam se čudno Imam 37 godina i vrijednu diplomu Uznemiruju me noćne polucije i boli me glava Profesor sam na srednjoj školi Tamo predajem neka lijeva prava Onanija mi je redovna Mjesečna plaća mizer Što da radim bez akcije čitavi dan? Dok sam bio student ružio sam često čitao praksis polemizirao vješto Anarhizam mi je bio u krvi Svi na barikade! Sanjao sam kako vodim proletere mlade A danas doktore pomozi mi Teško mi je vjeruj Što da radim bez akcije po čitavi dan? Moje društvo ordinira za šankom od 19-22 Ono niti eksa niti galami Žuri u prazno i truli Šljakeri spavaju po tramvajima A djeca se ljube na ulicama Noći su frajerske i uvijek na smetnji Noći su samo na smetnji Ja sada idem iz ovih stopa... Ja sada idem iz ovih stopa da se bacim ravno u Savu Šezdeset, osam šezdeset Vratit će se opet osam šezdeset |
3N
|
Zbog čega primatima nikada ne isključuju elektriku Oni u principu i onako rijetko čitaju A i to što čitaju, krive stvari čitaju Pa zašto im onda ne isključuju elektriku Želite li dobro svojoj djeci Zaslužni Želite li možda najbolje Ne Ja treniram da gađam Ne Ja treniram da mrzim Ne Ja treniram da slušam Ponekad sam usamljen A i plašim se Držim te na stolu Gospode Sanjao sam fini party Mnogo ljudi Nigdje žandara Sanjao sam sretna lica Dugo nisam takva gledao Znam za smijeh Zbog čega da se smijem Znam za ples Nikom se ne pleše Znam za noć Vidim Tu je oko mene Kao nesreća na putu Kao život Ili Smrt Ja se zovem Pola Horvat Ljubila sam mrtvog čovjeka Stigao je po zadatku Cijelo vrijeme sam ga čekala Proljeće ili možda jesen |
32-956
|
Običnim danom ona se pretvara U dio personala bez talenta Daje ono što mora, prvom prilikom Juri na telefon, ne zaboravlja. Tri-dva-devet-pet-šest To je broj koji odavno zna I tek mu tada kaže Nedostaješ mi sad. Tri-dva-devet-pet-šest Često zvoni kad opusti grad Ona voli da priča Da razgovara. Običnim danom ona odbija Da razmišlja o sebi, da se forsira Daje ono što mora, prvom prilikom Juri na telefon, ne zaboravlja. Tri-dva-devet-pet-šest To je broj koji odavno zna I tek mu tada kaže Nedostaješ mi sad. Tri-dva-devet-pet-šest Često zvoni kad opusti grad Ona voli da priča Da razgovara. |
02.07.2005., subota
041
|
Kada Zagreb izranja iz sna Čekaju ga konduktera dva Da ih povede na remizu Da razbiju lozom krizu. Kada Zagreb izranja iz sna Nigdje nema frikova Nema više frikova Kada Zagreb izranja iz sna Kada Zagreb izranja iz sna. |
