Dobrovanje

27.12.2006., srijeda

Žuto (na semaforu)

Vuk je nakon bake htio i nju pojesti, ali ona se na putu prema šumi zadržala na blagdanskoj rasprodaji - zaronila u svakodnevicu i zaboravila na vrijeme.
Dok je rastreseno kupujući izbjegavala istinu i iskakala iz bajke, jedna druga, što također nije vodila računa o vremenu, održavala je sindikalni sastanak s patuljcima – Istinom, Pravdom, Poštenjem, Solidarnošću, Milosrđem, Dostojanstvom i sa sedmim najmanjim – Plaćom.
I taman kad je nakon stotog pokušaja trebao biti donesen Kolektivni ugovor, dojurio je Pinokio s pričom o četrdesettrogodišnjoj učiteljici koja je u iznajmljenoj garsonijeri na zadnjem katu vaše sedmerokatnice vezla Vilerov goblen i sanjarila o tome kako i u kojem vremenskom periodu potrošiti povišenje na plaći od 2% ostvareno zadnjim štrajkom. Smela je, neživotna, s uma da bi još mogla biti u fertilnoj dobi i nepažljivo se ubola iglom u mali prst.
Tri su kapi krvi pale na itison. Nakon devet mjeseci i deset dana rodila je sina.
Don Baković i J. Kosor su u združenom obraćanju javnosti - urbi et orbi - izjavili kako je najnoviji porod dokaz da je narodu krenulo i da populacijsku politiku imaju u malom prstu.
Ona što su joj namijenili čvenk zvukom u šumi po izlasku iz megastora kupila je najnovije izdanje jednog od nezavisnih listova. Pročitala da je leta ovoga Narodu rođeno 41233, a umrlo 44727 osoba, brakova sklopljenih bilo 5628, a razvedenih 4932. U njoj se rodio nemir – jedini učitelj. Nazad u bajku? Ili ćeš si sama kupiti novi telefon? Sad je on (telefon) na redu. Pozanjim frižider pa...
- 21:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>