Zamislite da idete na sahranu. Pokojnik vam je draga osoba. Parkirali ste auto daleko od groblja. Dugo pješačite prema mrtvačnici. Opažate ljude, vijence, vidite neka lica koja su vam poznata, koja kao i vi osjećaju žalost zbog gubitka pokojnika, ali isto tako radost što su tu osobu poznavali.
Dođete do lijesa i pogledate unutra. O, pa to ste vi! To je vaš pogreb ( tri godine nakon današnjeg dana). Svi ti ljudi došli su izraziti počast vama.
Izgleda da će biti četiri govornika. Prvo će govoriti netko iz vaše obitelji ( djeca, braća, sestre, nećakinje, tetke, rođaci iz daleka). Jedan od vaših prijatelja je drugi govornik. On bi trebao reći kakva ste bili osoba. Kolega s posla je treći govornik. Četvrti govornik je iz udruženja, crkve, neke organizacije u kojoj ste surađivali u slobodno vrijeme.
Što mislite šte će sadržavati ta četiri govora? Što će reći o vama? Što biste željeli da svaki od njih kaže o vama i vašem životu? Što biste voljeli da ste značili u njihovim životima?
Ovo je bila generalna proba; imate sada tri godine za doradu izvedbe.
|