Dobrovanje
| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
03.12.2005., subota
ZLOĆUDNI VUK
|
Volio sam život u šumi. Bio je to moj dom i brinuo sam se o njemu. Nastojao sam držati ga urednim i čistim. Jednog divnog sunčanog dana, dok sam čistio nekakvo smeće koje su ostavili izletnici, čuo sam koračanje. Provirivši iza drveta, vidio sam djevojčicu s košarom kako ide niz stazu. Odmah mi je bila sumnjiva, jer je bila vrlo čudno obučena - sva u crvenom, pokrivena kosom, kao da nije htjela da je prepoznaju. Sada znam da ne bismo trebali osuđivati ljude po onom što odijevaju, ali bila je u mojoj šumi i osjetio sam da bih trebao saznati nešto više o njoj. Pitao sam ju tko je, odakle dolazi - nekoliko stvari. Isprva je rekla da ne razgovara sa strancima. Bio sam uznemiren. Stranac? – Istina. Poslije se malo smirila i rekla mi kako ide bolesnoj baki odnijeti ručak u košari. Mislio sam da bi trebala razmisliti kako dolazi u nečiju kuću, onako sumnjiva i čudno obučena. Pustio sam je da ide svojim putem, a ja sam otrčao kući njezine bake. Kada sam vidio tu dobru staricu, objasnio sam joj situaciju, a ona se složila da bi njezina unuka trebala naučiti više razmišljati i uzeti sve u obzir prije nego da konačni sud. Izračunali smo da bi djevojčica trebala stići prije sumraka i smislili plan; starica će je pozvati unutra, odnosno ja, dok će se baka skriti pod krevet. Kad je djevojčica stigla, pozvao sam je u sobu u kojoj sam ležao. Došla je crvenih obraza i primijetila da imam velike uši. Uvrijedio sam se i rekao da uši služe da je bolje čujem. Bila mi je draga, ali sam htio da pripazi što govori. No, napravila je još jednu opasku - da imam velike, buljave oči. Sada vidite što sam počeo osjećati prema toj, naoko slatkoj, ali zapravo vrlo neugodnoj djevojčici. Ipak, pokazao sam joj i drugi obraz i rekao da imam velike oči da je bolje vidim. Njena sljedeća uvreda me zbilja pogodila. Djevojčica je primijetila moje velike zube. Znam da ono što sam slijedeće učinio ne priliči ponašanju vuka, naime, skočio sam iz kreveta vičući: « Da te bolje pojedem! », ne misleći uistinu tako. Napomenimo: ne postoji vuk koji bi ikada pojeo malu djevojčicu. Svi to znaju. Ali, ipak, to je glupo dijete počelo trčkarati i vrištati oko kuće. Slijedio sam je, nastojeći je smiriti. Skinuo sam bakinu odjeću, ali činilo se da sam samo pogoršao situaciju. Iznenada su se vrata razvalila i lovac je stajao pred njima sa sjekirom u ruci. Pogledao sam ga i bilo je očito da sam u nevolji. Iza mene je bio otvoren prozor, iskočio sam van i potrčao. To je bio kraj. Volio bih spomenuti da baka nikad nije ispričala pravi dio priče. Prije ove priče, bio sam strašno nepovjerljivo stvorenje. Ne znam za onu malu, čudno obučenu djevojčicu, ali ja sigurno nisam živio sretnije nakon toga. |