nedjelja, 20.12.2009.

Nakon sto godina...

Vidim, posljednje što sam podijelila s vama bio je susret sa simpatičnim vanzemaljcem koji nam je mahao sa zvonika obližnje crkve dok smo bili na ljetovanju (a nismo konzumirali nikakve ilegalne supstance, časna riječ!).

Već me mužić pitao zašto se nisam dugo javila na blog... A što da vam kažem? Otkako smo se vratili s mora, jesen je bila prepuna raznih događaja, velikih promjena, a sve je to za sobom povuklo i ogromnu količinu posla i obveza.

Najprije, početkom listopada na poslu sam uzela jednogodišnju pauzu i došla s djecom u Beč, gdje mi mužić već godinu dana radi. Prošlu smo godinu proveli odvojeni, viđavši se vikendima (uglavnom je mužić dolazio k nama u Zg, ali često smo i nas tri išle k njemu, pa sam i ponosna što bez problema sama odvozim rutu Zg-Beč s dvoje male djece u autu) i takav aranžman odvojenog života je nasljednicama pao prilično teško, pa smo odlučili ovu godinu provesti zajedno. No, budući da mi temperament ne dozvoljava da budem cijele dane kod kuće, dječica idu u vrtić, a ja sam od svog bivšeg mentora dobila poziv koji sam prihvatila i sad predajem na Sveučilištu. Imam svoje kolegije, svoje studente (pametne i dobre, zar ste sumnjali?) i sve ostalo svoje što mi je potrebno.

Negdje na proljeće javila mi se na mail urednica iz jedne njemačke izdavačke kuće s pitanjem je li moj doktorat već objavljen. Hm, pa je, na hrvatskom, ali daaaavno odgovorih joj. A biste li ga željeli objaviti i na njemačkom, pitala me je. Pa... Iskreno, nisam imala u planu, ali ako već nudite...

Gospođa me zamolila da joj pošaljem rukopis kako bi vidjela uklapa li se u njihov izdavački program te me zamolila za strpljenje, rekavši da se obično javljaju autorima za šest tjedana. I tako, poslah i zaboravih... Kadli se gospođa javi za tri dana (!) uz oduševljenu napomenu da ju je rukopis toliko očarao da ga nije mogla ispustiti iz ruke te me moli da potpišem ugovor i sredim ostale formalnosti koje još stoje na mom putu do međunarodne slave i nevjerojatnog bogatstva.

I tako sam u cijeloj toj gužvi oko ljetovanja, a zatim i preseljenja te novog posla dobar dio vremena posvetila i uređivanju rukopisa za tisak. I knjiga je prije otprilike mjesec dana objavljena, može se nabaviti na njemačkom Amazonu, a vi upravo čitate međunarodno objavljenu autoricu.

Naravno, od znanosti se malo tko proslavio, a još manje obogatio, znam da nisam ni prva ni posljednja hrvatska znanstvenica koja je objavila knjigu u inozemstvu, ali većina za koju znam da je to uspjela, obično je oblijetala urednike i slala svoje rukopise na brojne adrese, pa mi dozvolite da budem sretna i zadovoljna zbog toga što je u mom slučaju proces išao obrnutim pravcem.

I tako smo vam mi sad u Beču... Starija nasljednica s tugom je napustila svoje zagrebačke probe "Klinaca s Ribnjaka", koje je doslovce obožavala i s kojima je dvaput nastupila u Lisinskom, a za utjehu je odabrala klasični balet, kojeg s mnogo entuzijazma trenira. Ide još i na klizanje i gimnastiku, u vrtiću ih jedna mlada Njujorčanka uči engleski i tak, lijepo joj je. Mlađa pak ide samo na gimnastiku, prati veliku seku na balet i priča kako će i ona tako plesati.

Zadnjih tjedana obilazimo poznate bečke adventske sajmove, idemo na čitanja priča i razne druge kreativne aktivnosti za djecu, posjećujemo kina i kazališta, u Vijećnici smo ispekli nekoliko kila božićnih keksića i nikad nam nije dosadno.

I to je u biti to. Špota me mužić jer nisam na sva zvona objavila vijest o knjizi... A ja (još?) nisam spremna na potpuni gubitak anonimnosti. Ne tajim tko sam i mnogi me blogeri znaju, isto kao što i 99% ljudi iz moje okoline zna za ovaj blog i redovno ga čita (iako ima i onih koji bi radije dali pet godina života i lijevi bubreg, nego priznali da to rade, pa evo poseban pozdrav njima , bit će im drago), ali nisam baš sigurna bih li stavila ime i prezime na blog. Ne kažem da neću, sve je to stvar trenutnog feelinga, a ne nekog krajnje odlučnog stava.


Da ne duljim, završit ću u duhu nadolazećih blagdana - od srca želim vama i vašim najbližima sretan i blagoslovljen Božić te da vam nova 2010. godina donese puno zdravlja, sreće, osobnih i poslovnih uspjeha, ljubavi, seksa i, budimo realni, love.

Živjeli!