Dnevnik.hr
MOJ BIVSI RAZRED...SMRC... The best of AMY Vale Rossi The Doctor Break-dance Graffiti Amy`s blog Painkiller DRAGON BALL IN MEMORIAM TO FLOR KILLAH Ovaj tekst je napisao Jakov Labrovic, breaker i veliki prijatelj Gorana Kolareka (R.I.P.), fakat je tuzno, ja sam se skoro plakala kad sam to procitala. Jednom sam iz šale pričao s Goranom o pogrebima. Kad umre, rekao je, volio bi da mu na sprovodu svira funk i da se brejka. Smatram da bi to trebalo poštovati. Kad sam saznao za tragediju, ona još nije bila službena. Da provjerim je li istina, kupio sam Jutarnji list. Na kiosku su mi uz novine, ponudili knjigu s naslovom «Smrt u Veneciji». Gorana sam upoznao 1998. godine kad sam počeo trenirati break dance. U životu nisam upoznao osobu koja tako voli posao koji radi. Usmjerio je svu svoju energiju u break dance i živio je samo za njega. To dokazuju njegovi rezultati. Jednom je čak osvojio prvo mjesto na državnom prvenstvu Hrvatske s nogom u gipsu. Svima nam je on bio veliki poticaj. S Goranom sam provodio mnogo vremena, skupa smo putovali, trenirali i provodili se. Prije nekoliko godina, Goran i Vlado Smud pokušali su osnovati break dance klub u Splitu. Ali kako je u Splitu scena bila loše razvijena, uglavnom smo Goran i ja sami trenirali po čitave dane. Te godine uopće nisam išao u školu. Goran bi mi dolazio na informacije i pokušao mi opravdati izostanke. Jednom prilikom, došao je po mene za vrijeme nastave, da idemo na trening. Ušao je u učionicu, a profesorica je pitala di idemo. On je odgovorio da idemo na nastup. Kad ga je profesorica pitala da se predstavi, on je odgovorio: «Pa ja sam Flor Killah». Pokazao joj je i osobnu iskaznicu na kojoj je njegov potpis Flor Killah. Da bi uvjerio profesoricu da je uistinu plesač, morao je «ispeglat najti». Taj trening smo se umorili do te granice da su nam obadvojici popucale kapilare na licu i očima, te smo takvi izgledali mjesec dana. Goran mi je oduvijek bio veliko nadahnuće. Sve što sam novo naučio u break danceu, jedva bih čekao da dođem u Zagreb i to mu pokažem. Još uvijek ne mogu vjerovati da je sve to nestalo, njegovo vedro lice koje je bilo vječno veselo i nasmijano. Jednom smo čekali tramvaj. On, dva momka iz Splita i ja, svi smo ušli u tramvaj, osim jednoga kojem je vozač zatvorio vrata pred nosom. Goran se jako iznervirao, otišao je do vozača i s njim se svađao pet minuta. Na kraju mu je rekao: «ČOVJEČE, JESAM LI TI JA KRIV ŠTO NE VOLIŠ SVOJ POSAO, POČNI BREJKAT, BIT ĆE TI BOLJE!» Kao i svima koji su ga poznavali, teško mi je shvatiti da je otišao zauvijek. Njegovu veličinu ništa neće moći zamijeniti. Jednostavno, Hrvatska je izgubila velikog čovjeka i najvećeg i najboljeg brejkera. ZBOGOM, DRAGI PRIJATELJU. ZNAJ DA ĆE SVAKI MOJ DOLAZAK U ZAGREB BITI TUŽAN I DA ĆE MI GRAD BITI PRAZAN I PUST, BEZ OBZIRA KOLIKO LJUDI ŠETALO ULICAMA, PRAZNINU KOJA JE NASTALA U MOM SRCU, NE MOŽE NADOKNADITI NI MILIJARDA LJUDI. JOŠ JEDNOM ZBOGOM, DO SUSRETA U NEKOJ DRUGOJ DIMENZIJI… DANCE IS THE STRONGEST PASSION OF ALL, IT MOVES MIND, BODY AND SOUL OVO CU JA JEDNOG DANA IMAT NA SVOJIM LEDIMA (AKO BOG, MAMA I TATA DAJU...A ONDA NISTA)
HAHAHAHA, A KAKO JE SIMPATIČAN...
|