kuca duhova

evo mama prica s nanom na telefon...nana kaze da je sannjala dedu,da jjoj je on bacio sihire,sto mi nemozemo vjerovati...mogu misliti kako je mami...a kako je nani...
ja sam se juce(ovo je stranica iz dnevnika od srijede) nasla s D.,iako to nismo planirale,al morale smo...bile smo u bircu jedan sat,moja mam misli da sam bila na debati...i trebala sam,al je ovo bilo vaznije...dosle smo dolje u birc,a N. je sjedila tu...D. je odmah bila ljuta na nju,i nije se htjela pozdraviti...
D. ju je zvala prije da dodje po nju u skolu,a N. joj je rekla da nakon skole ide odmah kuci,da nemoze...uglavnom,kad je D. vidjela da ju je slagala,bila je ljuta uzasno...sjedile smo dolje,i meni se desavala da se jednostavno osjecam kao da nisam u svom tijelu...nekako se gubim iz tijela,i sve je u nekom irealnom obliku...a D. je bila nervozna i drhtala je svo vrijeme...citavo vrijeme smo ponavljale(sto mozda za nekog sa strane zvuci glupo,al nama je jedino normalno u svemu tome)da se najradije ne bi odvajale jedna od druge...jer stvarno,tako se osjecamo sigurnije,a kad smo razdvojene citavo vrijeme mislimo da ce se nesto loshe desiti...ali smo jednom momentu skontale da postoji treca osoba,koja mora biti sa nama...nemora imati isto sto i mi,al mora nam vjerovati...meni se ukazala slika:D.,ja i S. prelazimo ulicu...sve u crnom,samo S. ima nesto crveno oko struka,i crvene pramenove....i D. me pita,prije nego sam ista rekla da uopce mislim na to..."imala je nesto crveno ?" i ja joj kazem na koga sam pomislila..ali ja uvijek pomislim na S.,kad trebam da se sjetim nekoga,bilo koga...nekako navika postala...D.me je ponovo uzela za ruku,i ponovo pocela plakati,ali se ovaj put uzasno tresla...otisla je u WC,a meni su ruke krenule prema ocima(iako nisam plakala)i pravile takve pokrete kao da brishem suze...prvo desnom pa lijevom...kad je D.izasla iz kupatila rekla sam joj"radila si upravo ovo,pred ogledalom...tacno ovako,zar ne?"i pokazala joj...rekla je da jeste,al to vishe nije bilo iznenadjujuce,sad je to vishe normalno da se desava...trebala sam iz birca krenuti u pola sedam najkasnije,ali nisam mogla...nisam imala snage...krenule smo tek oko sedam,i ja sam je zamolila da ide s roditeljima gdje oni sad krenu...a oni su krenuli do komsinice...i ona je otisla s njima...kasnije dok sam bila u autobusu,zove me rodica od kuce da pita kad cu doci...ja govorim da nisam josh krenula,da sma ostala da veceram s njima s debate...D. mi tad salje poruku,da je otisla sa starcima kod komsinice,da ce sve biti ok,da se ne brinem.nakon toga me mama zove ponovo,i govori da sad gledam kako cu to objasniti ocu(sto toliko kasnim),D.odmah salje poruku:"neznam zasto al mi nesto govori da ti moram poslat poruku nemoj se brinuti i nervirati"
ja joj odgovorim na poruku i kazem sta je bilo a ona "sve ce biti ok molim te sta god da se desi ostani mirna misli na nesto lijepo budi smirena cuvaj se"
nakon toga ja dolazim kuci,i otac nije tu vec odavno,a mama je u kupatilu...izlazi iz kupatila i isprica mi za nanu...zove tetku i isprica mi da su mi rodjaka u subotu udarili u disku,da je bio sa djevojkom i nespreman,i da je za njega to sada blamaza...znam da jeste...i da mu zbog toga nista ne spominjem...necu!pricamo o josh nekim stvarima...i ja mami priznajem sta mi se desava,ispricam joj svasta i placem...ona isto place,i kaze da mi je nesto dobro baceno,da su to dzini oko mene...isprica mi da joj se dok je bila mala skroz javljalao da joj nesto navecer govori shhhhhhhhhhhhhhhhhhh...isto to se meni desilo nakon sto sam sinoc zavrsila s pisanjem dnevnika...
joj bilo je svasta nesto al ne da mi se sve pisati...
uglavnom mi je D. rekla da cu sanjat njenog sudjenog momka...sanjala sam vishe njih....al nekako mi je P. glavni u glavi,i V. moj kum...ne znam...i opet se u snu nesto radilo ili spominjalo vezano za marihuanu....
mama kaze da moram pod htino otici hodzi da mi to izbaci iz mene...da bi ona voljela a ja to nista ne osjetim...iako je i meni strasno,ja ipak mislim da treba da bude ovako bar josh neko vrijeme...sad ce ramazan,a ja non stop mislim o D.-inoj polusestri....pricala sam da se premicanjem slova u soljici dobije *...sto asocira na *(ime njene polusestre...)....njena polusestra koja je davno izgubljena zove se *,i ona ne zna nista o njoj,gdje je,dal je uopste ziva...ja imam osjecaj da znam nesto o tome...al ne znam josh sta je to...
jao!D. mi je rekla da je u mojoj sobi velika bol,da isto kao da je neka dusha tu zarobljena i pokusava mi nesto reci...pitala me je dal je iko ikad kod mene u sobi ubijen...nije,kolko znam...mi smo ovu kucu napravili i niko prije nas nije tu zivio...al sinula mi je sad misao...da ta neka dusha meni ne zeli reci nesto o njenoj polusestri...
"nikola sine,sta ti je?" ovu recenicu mi je rekao neki tip koji je bukvalno svoju glavu ubacio u moj,prodro u nju,onu noc kad sam napisala u dnevnik sta je bilo s danijelom,tj.kad sam legla da spavam(ponedjeljak,preksinoc)...kakav nikola???ko je nikola?!odkud meni to?!i ucinilo mi se da mi neko stoji iznad glave,a neeko je citavo vrijeme govorio shhhhhhhh...i cula sam cudnu melodiju...nekako finu,onako kako ja volim...gothic stil...al...bila je cudna ipak,a u isto vrijeme kad mi je onaj lik dosao,osjetila sam da mi cola pjeva na oba uha "ljubav to je mamurluk"...al bash pjeva,nisam to zamislajla,nisam ja to pjevala nego cola,realno...kao da mi je neko ubacio slusalice usi,odvrnuo preko maksimale,i pustio taj dio da mi cola odpjeva bez muzike...!!!
rekla sam mami da joj nisma htjela reci jer ce misliti da sam luda,al sad...rekla sam joj,i njoj je zao,i vjeruje mi,al zeli da idem hodzi zbog toga...a ja moram naci D.-inu polusestru...ne zelim ljudima buditi uspomene bolne,al...*...joj...a sto se N. tice...N. je vjestica...ona pati puno i zato zeli da i svi drugi pate...N. je vjestica!!!
Ne.(ona cura koju sam upoznala u petak s danijelom kad je sjedila)je isto bila u bircu,i kad je usla i ja i D. smo osjetile bol kod nje,i D. ju je pitala jel dobro,ona je rekla "ma dobro sam,malo prehladjena al dobro"...medjutim ja sam rekla D. kad je ona otisla"pitala si je zato sto si i ti osjetila da nije dobro?(D. je klimnula glavom smjeseci se)posvadjala se sa nekim,il je nesto saznala...to ju je puno povrijedilo...nije to ocekivala od te neke osobe...to je strasno boli,i ljuta je uzasno,ne zna sta da radi,al je obuzima zlo"...
jao,ova prica bi tako dobro prosla da se zapise kao knjiga,i doda se josh nekih stvari koje nam s desavaju,kao i svim ostalim "normalnim" osobama...
skontala sam da sam kad sam kupovala svoje nausnice,morala kupiti ove koje imaju slican znak kao one "charmed" vjestice...nesto...tri jedinstvo...

PETAK, 16.10.2004

nocas je D. dosla dolje kod mene,i prvo smo sjele u jedan kafic,medjutim,ona nije bila dobro citav dan,samo je spavala,i bilo joj je mucno,i samo je mogal piti vodu...to se i meni desavalo u pocetku,a ima dvije sedmice da mi se samo spava...onda je pitala imal neko mjesto gdje se moze shetati,i otishle smo do PARKA...tu ustvari u to doba noci hodaju samo narkomani,pijanice,i "zaljubljeni"parovi...mrak je uglavnom...medjutim nama nije smetalo sto su svi tamo mislili da smo skrenule s uma...morale smo tamo biti nekako...ne znam sto...ustvari znam,al polahko...
kad smo tek usli u prak,koji je pun svetiljki,i puteva koji uglavnom vode u potpuni mrak,ona je rekla"hej...vidi..."...nisam morala ni cuti kraj recenice,znala sam sta mi zeli reci.pogledala sam prema svetiljci,koja je stajala na raskrscu gdje je jedan put vodio ka centru parka,koji je bio totalno osvjetljen,a drugi je bio u potpunom mraku,ali je vodio ka jednoj kuci...tek sad kad ovo pishem kontam,d aje ona aksnije vidjela tu kucu iz drugog ugla,i rekla da ima osjecaj da su tamo svi odvogori na ansha pitanja,al kasnije o tome...nego da se vratimo na put...tj.taj put sam vidjela u viziji koju sam joj prosljedila u utroak,dok smo sjedile dolje,i kad sma joj gledala u soljicu,i vdiejla samo nas dvije i josh neku osobu...al to je bilo sve sto sam u soljici vidjela,nista drugo...uglavnom...znale smo da je to taj put...al nismo sada htjele ici tamo...jer u viziji nas je bilo tri...isle smo naprijed,i stigle do centra...desno ima jedan parking,zavucen i mracan...rekla je"sta je tamo?hajmo tamo...imam osjecaj da trebamo ici tamo...vjeruj mi"...malo sam se shalila govoreci"hajde...al nemoj da bude sad-vjeruj mi- i kasnije me ubijesh...heheh",al to je stvarno bila samo shala...uglavnom,meni se citavo vrijeme cinilod a je neko tu,gdje god se okrenem neko sjedi,stoji,il nas gleda,al kad trepnem,nema nigdje nikoga...nisam joj to govorila sve dok nismo skoro pa otisli u unutrasnjost parkinga...niej bilo nigdje nikoga,al ja sam oept imala osjecaj da je neko tu...i onda sam stala,i rekla da ne bismo trebali ici dalje...ona je stajala tu i odjednom rece
"jel ovdje neko ubijene...nedavno(jeste)...djevojka...u autu...(jeste...ubijena je iz pushke)...znala sam da moramo ovamo doci....ta je djevojka zbog svoje ljubavi ubijena...jel imala crnu kosu?(ne znam...jeste...ustvari,i ja sam je uvijek zamisljala nekako sa crnom kosom,ne znam da li sam je ikad vidjela...sliku mozda...)...on je ubio,jel tako...momak njen...rekao je prvo da dodje na to mjesto da joj ima nesto vazno i fino reci...ona je dosla,al kad je vidjla da on nesto vadi,pokusala je bjezati...on je pucao,ona se branila...prvo je u ruku pucao...pa je onda ubio...jel on u zatvoru?(nije.ubio se nakon toga odmah.)..." klimnula je glavom"hajmo...joj...evo sad se i meni ucinilo da neko tamo sjedi,kako sam se okrenula...(kazem ti ja...hajmo odavde...)..."...krenule smo nazad istim putem kojim smo doshle...medjutim...menis e opet desilo ono da mi se tjelo,kao odvaja od dushe...kao u nekom transu...manta mi se...sve je mutno...i suze idu na oci...loshe mi je...kako je ta cura samo dobra...ona stavlja svoju ruku meni iznad glave,i trazi da moj bol predje na nju...meni je(vjerovali ili ne)odmah lakse...ali,pogled mi je dalje odavde...jedno 200 metara ispred nas je jedno drvo..idem prema tom drvetu...nemogu se zaustaviti...i ona ide prema meni...kazem:"ovo drvo...vidi kakvo je ovo drvo...pogledaj...(ona:ovo je drvo mnogo patilo...)...da....vidi kako nice kao jedno,pa se razvdaja ali se oba djela obavijaju jedan oko drugog kao ljubavnici...(ovdje je dovje...)voljenih zakopano ili ubijeno...(mnogo su patili...nisu smjeli)da se vole...-doticem drvo-...puno je boli(sta osjecas)svasta...osjecam da moram plakati...ovdje(pod zemljom)su(kosti)kosti neko dvoje mladih...sigurno...osjecam da mroam plakati(ali nemoj)...necu..."
toliko sam puta bila u tom parku,sjedila pored tog drveta,prosla pored njega nikad nisma primjetila kakav oblik ima...nikad...do tad...
otisle smo iz parka,i nakon kratkog vremena se ponovo vratile...ovaj put smo isle prema drugom parkingu,na drugu stranu skroz....i tu je bio potpuni mrak...stale smo oept na pola puta...ona je bila tako slaba jedva je stajala na nogama...vidjela sam joj bol u ocima,iako je bio mrak...kazem"imam osjecaj kao da bi smos ad mogli nestati sa lica zemlje...tek tako...da nas nikad vishe ne nadju...(pa i mogli bi...postoji druga dimenzija....kao gledalo)da kao ogledalo(tu su neka bica,al ih ne vidish)...da isto kao da je ovaj svijet oslikan u ogledalu,i da su svi tu,zive tu kao i ovdje,samo sami...nigdje nikog...a svi su tu...samo ne vide jedni druge..."
kad smo se napokon vracale iz parka(istim putem kojim smo i dosli)...shvatile smo dvije par stvari.kada smo tek krenule ut aj park,tu noc,akd smos e nasle,prvi put smo se zapitale,kakva je u stvari svrha svega toga,zasto bash mi,ko je treca osoba,kako s ovim treba postupati...cak smo se i shalile govorei"hocemo se sad ko one tri sestre boriti protiv zla i demona,ili sta..."...jednostavno nakon sedmicu dana sto smo se "nasle",pocele smo shvatati da ustvari ne znamo zasto je sve to tako kako jeste...da ustvari ne znamo nista...samo znamo da vidimo samo loshe stvari...nevolje...ali kad smo se vracale,pricale smo o svemu,i shvatile da kolko god mi nekad bile ogorcene,uvijeks mo obje vejrovale u Boga(mozda ne i upraznjavale tu vjeru na isti nacin...ali ipak,vjerovale),i da ne smijemo izgubiti tu vjeru,jer akos e to dogodi,onda cemo propasti...isto tako smo dosle do zakljucka,to jest ja sam je upozorila,jer znam sta je sa mnom bilo prije par mjeseci kada me je obuzimao bjes,kao nju sada...jednostavno ne smije dopustiti da bjes pobjedi!ali smo i shvatile da moramo pronaci trecu osobu,i moramo poraditi an svemu tome,da to unaprijedimo u pozitivnom smjeru...jer,dobiti dar od Boga je ejdna stvar,ali odrzati ga u zivotu,i odrzati ga cistim,sasvim druga...