KTP

Ajd sad malo o robotima. Nisu ono što smo se nadali. Teško je proizvesti humanoida. Današnji roboti su daleko od Fritz Langove Marie iz Metropolisa. Ali japanci ne odustaju. Još od 1997. pričaju o PaPeRo-u, druželjubivom robotu "koji može biti prijatelj svakoj obitelji".
Za sada sve o prototipu možete saznati kod domaće blogerice-obožavateljice Fabi od koje i preuzimam ideju:i na PaPeRo-ovim stranicama.

Ukratko:
1997. je u japanskoj firmi NEC izumljen prvi prototip, robot R100 (44 cm) koji je u 2001. dobio ime PaPeRo (Partner-type Personal Robot).
PaPeRo je izumljen i istraživan da bi bio prijatelj ljudima i da bi mogao živjeti s njima.
PaPeRo može prepoznavati indentifcirati lica i pamtiti do 10 lica. PaPeRo mijenja svoj odnos prema ljudima ovisno o tome kako mu prilaze. Voli plesati i izražuje svoje osjećaje plesanjem ali ako njegov vlasnik ne sudjeluje u plesanju, on će postati lijen i neće ništa htjeti raditi.
Kada PaPeRo ne priča s ljudima počne automatski hodati po sobi, pjevati, uključivati se na internet ili plesati sam.
PaPeRo je robot za pomoć i igranje. Kada ga netko pita pitanje u stilu "Je li danas dobar dan za vožnju?" ili "Je li danas dobar dan za spojeve?", on će se priključiti na internet i provjeriti vrijeme ili informacije o vlasnikovoj sudbini pa će ga izvijestiti je li taj dan dobar za te poslove.

Pomoć:
- može izvijestiti o vremenu
- čitati vijesti
- upaliti TV i mijenjati programe
- ima sat
- može konzultirati ljude
- reći kakav je danas dan
- koji je datum i vrijeme
- izvoditi psihološke testove
- provjeravati zdravlje
- proučiti današnji dan, sutra itd. (sudbina, posao, ljubav, upoznavanje ljudi)

Zabava i igre:
- ples
- imitiranje (usisavač, lonac, japansko jelo s rezancima, motor, bicikl, izvanzemaljac, itd.)
- zagonetke
- kvizovi
- pogađanje poezije
- igra bombe
- govorenje sudbine
- rulet