< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pa ništa posebno ...




ANGINA PECTORIS


If half my heart is here, doctor,
the other half is in China
with the army flowing
toward the Yellow River.
And, every morning, doctor,
every morning at sunrise my heart
is shot in Greece.
And every night,c doctor,
when the prisoners are asleep and the infirmary is deserted,
my heart stops at a run-down old house
in Istanbul.
And then after ten years
all i have to offer my poor people
is this apple in my hand, doctor,
one read apple:
my heart.
And that, doctor, that is the reason
for this angina pectoris--
not nicotine, prison, or arteriosclerosis.
I look at the night through the bars,
and despite the weight on my chest
my heart still beats with the most distant stars.


NAZIM HIKMET



SJENE

Jer je jednog dana
Htjedoh učiniti dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisuću tajanstva
Ona je biljka ili ptica ili žena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopoč
Galeb il' ljubavnica

JEAN GUY PILON





VOLIM TE KAD PRIČAŠ

volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko

riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi

gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji

ŠTULIĆ




ODSUTNOST
Odlazim u naručje sjena, evo me podno sjena, sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu, ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.

Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine. O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći. Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?

Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči. Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena, i sjene me čekaju.

PAUL ELUARD





POEZIJU ĆE SVI PISATI


San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne ume da proveri
Sada tuđina peva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
Najbrže
Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
Bolesti
Cvet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje verna smrti
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.

Ali jednoga dana
Tamo gde je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih reči
Kojih će se pesma odreći

Poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim rečima
Na mestima gde je pesma najlepša
Onaj koji je prvi zapevao povući će se
Prepuštajući pesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
Ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju

Ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?


BRANKO MILJKOVIĆ









Elle est retrouvée.
Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.

Mon âme éternelle,
Observe ton voeu
Malgré la nuit seule
Et le jour en feu.

Donc tu te dégages
Des humains suffrages
Des communs élans
Et voles selon...

- Jamais d'espérance
Pas d'orietur.
Science et patience,
Le supplice est sűr.

Plus de lendemain,
Braises de satin,
Votre ardeur
Est le devoir.

Elle est retrouvée !
- Quoi ? - L'Éternité.
C'est la mer męlée
Au soleil.

ARTHUR RIMBAUD


ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.

Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

IZET SARAJLIĆ




KROJ

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

MIKA ANTIĆ





VOLIM TE

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.


Paul Eluard




ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.

Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.

Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Paul Eluard



SPALITI ZEMLJU

Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti

Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama

I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila

Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja

To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika

ARSEN DEDIĆ





Lucija
Ispričaću ti jednu priču, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploča snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kćer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje pleše pod mojim nogama
šta da se kaže – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu živi jos ujed anđela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojčice nude ljubav po trgovima
i žuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
šapćem u vetar što pustoši Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemogući noćni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrošenih hotela što se zavlače u kožu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dođi generacijo moja...
ljubavnice
još imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pričao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kažu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojačkih
žale mornare i ispijaju rum za Brela
obično neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispraćaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u očima i obećanjima
nikada, nikada više Maruška
ili kako se već zovu te čudne Niderlanđanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dođi generacijo moja
dođi da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama što kao crne ptice sleću
na našu kožu, na naše ruke, na naše oči
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je još videti Amsterdam
Maruškin i Brelov Amsterdam
pa neka bude što biti mora!

Rade Šerbedžija




UZALUD JE BUDIM

Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku

ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen

Branko Miljković




NE BUDIM TE TEK TAKO.....

Jutros je ulicama našega grada prolazila kočija bijela
i bijela mećava vije...
mutan dan.
Do utajene sobe naše stare ljubavi
trpim svoje, i tuđe... što me bije
i mrzlo mi je u srcu;
ne treba rakije - ne grije.

Za tebe, ljubavi, govorim ove riječi
Za tebe, koju nosim u mozgu ko užarenu kuglu djetinjstva,
ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu,
miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog sebe.

Predlažem da saberemo naše siromaštvo u dodir koji liječi naša srca
u koja je rđa pala s bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći,
ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna.
Oguli naranču,
operi lice.
Otvori se, utjeho.
Zagrli me jako i probudi se, dragana,
ne budim te tek tako.

Za tebe, ljubavi, govorim ovu pjesmu.
Za tebe koja si dio mene,
duboko ukopana školjka u kamenu.
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme
i prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe,
zbog tebe,
zbog Preverta.
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova i u prkos njima.
Ne budim te tek tako...

Otvori oči, ljubavi i pogledaj kroz prozor,
vani su zasijane gorčine,
tumaraju pomrčine i studen
i bijela mećava u gradu vije...
mutan dan.
A i srce je počelo šumjeti...
Divljak! - Ovdje je kvar.
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima - dobro nam je.
Gledaj, nemoj da ti tražim oči.
Primakni se bliže, još bliže...
Zagrli me ljubavi,
zagrli me jako.
I probudi se već jednom,
ne budim te tek tako.

Rade Šerbedžija





DRUGA BEZIMENA

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.

Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.

Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.



Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.

Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.

Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…

nikada ne uzimaš što bi trebalo.

RABINDRANAT TAGORE



LOVE WILL TEAR US APART
When routine bites hard, and ambitions are low
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --

Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - have our feelings run dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --

You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
JOY DIVISION




STO PUTA PREKO MENE

Ona sjedi
sto puta preko mene
i smiješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka s očima koje pripisujem toplini djetinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše ko junferica
a znam da nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se hihiće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomicu joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat cu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas moja utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto puta preko mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije



OLELOLE
Ole Lole, pišem ti pesmu devet dana,
brusim filigranske detalje,
nižem, al' ništa od đerdana - lepo neše dalje.

Ole Lole, nameću neki ritam marša,
lude se klanjaju k'o đeram.
Pevaju pesme s puno falša, ja po svome teram.

Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, imas li ikoga na svetu,
ili bi samnom na put mogla?
Hajde da menjamo planetu, sutra dajem oglas.

Ole Lole, pogledaj samo šta nam rade,
na karti neba mi smo tačka.
Stavi pred krevet barikade i mirna Bačka.

Lole, taman se ludilo raščisti, taman smo nadomak smisla,
evo ih sledeći fašisti dok si rek'o "piksla".
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu, ajde...

Ole Lole, cakli se mesec k'o medaljon,
al' nešto goropadno motri.
Postroji zvezdani bataljon, fališ na toj smotri.

Ole Lole, baš tebe briga, slušaš jastuk,
stiskaš tu svilu kao klešta,
misliš na neki bezobrazluk. O, Bože, bas koješta.

Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, valja mi tamburu spaliti, k'o one vikinške lađe,
pustiti rekom pa žaliti, nek je đavo nađe.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju dušu.

Lole, danas sam pun neke Španije, triput sam živeo tamo.
Sumnjaš u živote ranije? Ako, smej se samo.
Lole, daj mi da još jednu ispijem, opet sam sanjao sušu,
pa pusti ponovo Gypsy-je, za moju crnu dušu, Lole moj!

ĐOLE


SPANISH CARAVAN

Carry me Caravan take me away
Take me to Portugal, take me to Spain
Andalusia with fields full of grain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can

Trade winds find Galleons lost in the sea
I know where treasure is waiting for me
Silver and gold in the mountains of Spain
I have to see you again and again
Take me, Spanish Caravan
Yes, I know you can

THE DOORS



MOJI DRUGOVI

Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
I ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
Da l` je to sudbina, il ko zna šta li je
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Moji su drugovi žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca
gore, od Alaske do Australije
kad god se sretnemo, uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Da smo živi i zdravi još godina sto
da je pesme i vina i da nas čuva Bog
da su najbolje žene uvek pored nas,
jer ovaj život je kratak i prozuri za čas

Za moje drugove ja molim vetrove zu puna jedra
puteve sigurne, a noci zvezdane i jutra vedra
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama


Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu
i ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu
da l`je to sudbina il`ko zna šta li je
kad god se sretnemo uvek se zalije
uvek se završi, s nekom od naših pesama

Uvek se završi s nekom od naših pesama...

BAJAGA



3N
Zbog cega primatima nikad ne iskljucuju elektriku
oni u principu ionako rijetko citaju
a i to sto citaju krive stvari citaju
pa zasto im onda ne iskljucuju elektriku
zelite li dobro svojoj djeci
zasluzni
zelite li mozda najbolje
ne
ja treniram da gadjam
ne
ja treniram da mrzim
ne
ja treniram da slusam
ponekad sam usamljen
a i plasim se
drzim te na stolu
gospode
sanjao sam fini party
mnogo ljudi
nigdje zandara
sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao
znam za smijeh
zbog cega da se smijem
znam za ples
nikom se ne plese
znam za noc
vidim
tu je oko mene
kao nesreca na putu
kao zivot
ili
smrt
ja se zovem pola horvat
ljubila sam mrtvog covjeka
stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga cekala
proljece
ili mozda jesen
ne znam
sjecam se gorjele su svijece
a ruke njegove tako muske i prozracne
kao putokaz za nesto
za logor
ili
smrt
prisjecam se mnogih stvari ali pamtim jedan dozivljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka morao sam ici do kraja
bila je tako lijepa te veceri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobicno zabljesne
kao izvjestaj centrali
kao udar
sudbina

AZRA

USPOMENA

pogedaj
gasi se ljeto
rose su bose
u travi

vidim da
zaboravljas sve to
zriju ti dunje
u glavi

ides niz strme ulice
mame te pune trznice
oko tebe se roje pcele
slatka kao med
prolazis
m m m
i dugo slusas u se

a ja sam sada
samo uspomena

a ja sam sada samo uspomena

hej!

Darko Rundek


SJAJ U TAMI

Ulazim, i grad nestaje
Zaboravljam strah, usporavam korake
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Pogledaj nije jos dan
Padaju zvijezde
Oboji se sve, otvaraj vrata,
i vidi svijet, kraj nas
Gledaj moje ruke, gledaj san
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj
Sjaj u travi
Na mene, dolaze sjene i mirno stoje
Izmedu nas
Gledaj moje ruke, gledaj san,
Primakni svoje tijelo, toplo je
Gledaj moje oci, gledaj sjaj,
Sjaj u travi

Dorian Gray



The Ground Beneath Her Feet

All my life I worshipped her
Her golden voice, her beauty's beat
How she made us feel
How she made me real
And the ground beneath her feet
And the ground beneath her feet

And now I can't be sure of anything
Black is white and cold is heat
For what I worshipped stole my love away
It was the ground beneath her feet
It was the ground beneath her feet

Go lightly down your darkened way
Go lightly under ground
I'll be down there in another day
I won't rest until you're found

Let me love you, let me rescue you
Let me bring you where two roads meet
Oh, come back above where there is only love
Only love

My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my

Let me love you true
Let me rescue you
Let me bring to where two roads meet
Let me love you true
Let me rescue you
I want to bring you to where two roads meet

My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my
My oh my

U2 i Salman Rushdie


SVE TE VODILO K MENI

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
Sve te vodilo k meni
veĆod prvih koraka

Mada niŠta nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao
Sve te vodilo k meni,
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče
Kad te baci kao lađu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi morašbiti draga ...
Da mi moraš biti draga

Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja loša iskustva.

Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem,
sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni...


PAMTIM SAMO SRETNE DANE

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noći,
koje sam djelila s tobom
sanjajući i ljubeći.

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude naša tjela
zagrljena, kao mrtva.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nananananana

Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuće.
Gdje se naša ljubav krila
sama, kano i bespuce.

Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananana

Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.

Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih našu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.
nanananananannana



STRANGERS IN THE NIGHT

Strangers in the night exchanging glances
Wond’ring in the night
What were the chances we’d be sharing love
Before the night was through.

Something in your eyes was so inviting,
Something in you smile was so exciting,
Something in my heart,
Told me I must have you.

Strangers in the night, two lonely people
We were strangers in the night
Up to the momentWhen we said our first hello.
Little did we knowLove was just a glance away,
A warm embracing dance away and

-Ever since that night we’ve been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.

ČAKAJ ME/Čekaj me

Mojih pet minut je danes.
Brez kravate in vezalk.
In če mi še stopinje vzameš,
bom kot plesalec brez plesalk.

(Sad je mojih pet minuta
bez kravate raskopčan
a ako izbrišeš trag iz puta
plesač sam koji pleše sam)

Mojih pet minut je danes.
Stražarji puškam pojejo.
Ko sonce jutru zarjo vname,
jim bodo pesmi vračale.

(Sad je mojih pet minuta
puškama straže pjevaju
a zora kada noć proguta
one im pjesme vraćaju)

Mislim samo tiste misli,
ki jih seveda ne bi smel.
In ko se vrnem, bom še vedno isti,
ki na postaji prosi: čakaj me!

(Mislim samo takve misli
koje su zabranjene znam
i kad se vratim bit ću onaj isti
na stanici što moli: čekaj me)

Danes se mi zdijo zvezde...
Na prste stopim in so tu.
Polne žepe jih prinesem!
Verjame sreča vitezu?

(Danas su mi blizu zvijezde
stanem na prste već su tu
da u džepu ih ponese
sklona je sreća vitezu)

Potem bom samo tvoj heroj za večne čase.
Predprašnik, senca tvojega psa.
Potem bom obešalnik, kahla za otroke,
kava v postelji, ljubimec za oba.

(Zatim ću biti heroj tvoj za naše vječne sate
otirač, sjena tvoga psa
i bit ću vješalica, posuda za djecu
kava u postelji, ljubavnik sa dna)

Arsen Dedić, Zoran Predin


RAZBIJAČ ŠALTERA

Sinoć sam se napio,
Kao svinja, kaže se…
Od stubišta do kupaone
Polupao sam sve šaltere,
To mi je inače specijalnost.
To niko ne umije kao ja,
Razbijač šaltera…
Rekla mi je "da Bog da te struja ubila" ,
I još mi je rekla da sam zadnja vucibatina,
I da me takvog ne treba…
Mila je bila moja gospođa
Dok mi je to govorila,
I haljina se malo rastvorila,
K’o da me mami…
Laže da me ne voli pijana…
…tada razbijam najbolje…
Moja gospoža nikad ne pije,
Kaže da vino ubija.
Mene neće ni rakija, šapćem joj
Dok je dahom opijam…
Eh kad bi znala moja gospođa
Da ja to sve zbog Don Huana,

Ona mi je žene sve,
A struja,
Grom što ubija…

Rade Šerbedžija



Pesma ženi

Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Dučić


Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je nacin gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranca
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako me tko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Arsen Dedić



SLETJETI U DUBROVNIK

Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada stari grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina što su nas dvaput ostarile
doći kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog praštanja
i ruku duboko zakopanih u džepove
hrabro podnositi ravnodušnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice
koja se otkriva suncu
i kao široka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo oživi
buditi sjećanja
i nježno prelaziti pogledom po starim zidinama
čuvaju li toplinu tvojih dodira
sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate
duplu lozu za mene

Rade Šerbedžija


El poeta llega a la Habana
Son de negros en Cuba

Cuando llegue la luna llena
iré a Santiago de Cuba,
iré a Santiago,
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Cantarán los techos de palmera.
Iré a Santiago.
Cuando la palma quiere ser cigüeńa,
iré a Santiago.
Y cuando quiere ser medusa el plátano,
Iré a Santiago
con la rubia cabeza de Fonseca.
Iré a Santiago.
Y con la rosa de Romeo y Julieta
iré a Santiago.
Mar de papel y plata de monedas
Iré a Santiago.
ˇOh Cuba! ˇOh ritmo de semillas secas!
Iré a Santiago.
ˇOh cintura caliente y gota de madera!
Iré a Santiago.
ˇArpa de troncos vivos, caimán, flor de tabaco!
Iré a Santiago.
Siempre dije que yo iría a Santiago
en un coche de agua negra.
Iré a Santiago.
Brisa y alcohol en las ruedas,
iré a Santiago.
Mi coral en la tiniebla,
iré a Santiago.
El mar ahogado en la arena,
iré a Santiago,
calor blanco, fruta muerta,
iré a Santiago.
ˇOh bovino frescor de cańavera!
ˇOh Cuba! ˇOh curva de suspiro y barro!
Iré a Santiago.

Federico Garcia Lorca



ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević




ksenlen
28.02.2007., srijeda
Obavila Celebrities prezentaciju za Šabec (sic!). Bilo je sasvim dobro. S vremenom sam sve bolja.
U petak logika. headbang
Idem kući jesti.
Ne znam što ću sa Segolene. Uopće ne znam što želim s njom.
Uopće ne znam što želim.
- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.02.2007., ponedjeljak
"Nemojte se bojati Jean Pierre! Neću dopustiti da vrijeđaju boga!"

Kao moja pjesma o Maratu...
Super. Do sutra trebam pogledati i analizirati (??)"Run Lola run" kojeg nemam i ne mogu ga nabaviti. I semiotika nešo iz neke knjige. To mogu pročitat, ajde.
Sanjala sam Guccija. Nisam ručala. Danas je Mlađe je slađe (mrzim taj prijevod).
Žao mi je Babela. Kako je to super film! Kako su super Cate i Brad u Onoj sceni! I svi drugi su super. Ali njih dvoje!!!
Zanimljiva osoba u vlaku. Toliko da sam se okrenula.
Čekala me M na stanici, turneja po knjižnicama pa Companeros (remeber hun? moja prva tekila? tj. moje prve tekile yes )
Fax. Pa kući. Depresivno. Malo. Platila skoro 3 eura u knjižnici, mrzim to.
Dosadno.
Umorno.
Koliko ću ja još temeljiti svoje tzv. znanstvene radove na opisima tih žena? Mislim ipak da će ovo biti puno teže nego dobiti od Petera 10 za Shaz. Breda je ipak... sofisticiranija.
Europski ustav je jako lijep. Je dušo, je.
- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.02.2007., utorak
Ajvaru, ne mogu ostavljati komentare. Ne znam zašto.
Čemu opčinjenost? Kako da ja to znam? Mogu ti odgovoriti na više načina a ni jedan neće biti točan. Ili hoće. Mogu ti odgovoriti površno, mogu isfilozofirati, mogu biti ironična, mogu biti patetična, mogu se izpsihoanalizirati. Svodi se na ne znam. Zato što mi je dosadno. Zato što mi se sviđa. Zato što mi ju je mama uzgred spomenula a ja kasnije naišla na veliki članak u NL, sjela u fotelju i pročitala ga i pala, odmah. Ne znam. Zato što ima nešto. Zato što "Without you what's left to believe in?" Zato što je ženi teže. Zato što kad pogleda u kameru i smiješi se ja joj vjerujem. Zato što sam naivna i zanosim se stvarima kojima ne bih trebala jer se ne mogu zanijeti stvarima kojima bih trebala. Zato što mi daje izgovor da ludujem. Zato što je zabavno. zato što iz svake svoje opsesije dobijem nešto dobro. Zato što mi daje izgovor da ne primjećujem pojave u stvarnom svijetu. Zato što se radi o ozbiljnim stvarima. Zato da izluđujem svoje prijatelje. Zato što je sexy. Zato što volim žutu štampu. Zato što moram misliti o nečemu. Zato što sam se navikla. Zato što volim third way. Zato što mislim da egalite dolazi na prvom mjestu.
Što ja znam?
- 22:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
Evo tipičan blesavi tekst u pseudo ozbiljnim novinama (Wall Street Journal!! od kvazi filoofa BHL-a) koji piše -šta - o sjaju u očima, o blushing, kako je girlish i o bedastoćama.

Dinner With Ségolene

BY BERNARD-HENRI LEVY

PARIS--Of course she knew before we met that I am not--in fact, I am far from being--a strong supporter of her candidacy for the presidency of France. But it didn't seem to bother Ségolčne Royal. And if I did see, in those first moments, in that hotel dining room--the nearly empty and perhaps too solemn space chosen for our meeting--a slight reticence, a hint of distrust, what struck me immediately was her astonishing freshness, her candor, her easy grace.

We begin with her gaffes, her famous blunders, the talk of Paris, ranging from her comments on Québec (for which she said she wanted "sovereignty and liberty") to her uncertainty about exactly how many nuclear submarines the French Navy has. She laughs out loud, like a young girl.

"Well, it wasn't me, to my knowledge, who spoke of razing Tehran; that was the Président de la République, Jacques Chirac."

The maître d' steps in to take our order: salad, filets of sole, a dry white wine. She continues, "Isn't it amusing? When someone else misspeaks, we call it a lapsus, a slip, but when it's me it's a giant misstep, a mistake. Maybe it's a double standard."


Then, more seriously, with a cold gleam in her eyes, the faint circles under them wrinkling a little: "In any case, they are stalking me, my colleagues, my children, myself and my supposed gaffes: Nothing stops them, I'm fair game, they're hassling me."

I point out that we are not speaking of mere gaffes. When she was in Beijing, for example, she said something about the marvelous speed of Chinese justice--"That was taken entirely out of context, I was speaking of commercial, not criminal, justice."

Fine, I say. But what was troublesome was that she was already backpedaling on the question of human rights while Nicolas Sarkozy--the conservative rival to her Socialist bid for the Elysée Palace--is now taking strong positions on Darfur, Chechnya and the world's dictatorships.

"Oh, Sarkozy and the dictatorships!" She roars with laughter again, like a young girl. "The right--and the dictatorships, that I've got to see. . . . But, concerning my trip to China, you must understand that I really did speak very strongly, I repeated my concerns about their not respecting human rights."

Aha, I say. And why do you call them "human rights" and not "les droits de l'homme"--the Rights of Man--the way the rest of France does? I get the impression it would scorch her tongue to say "the Rights of Man."

And we launch into a strange, somewhat surrealistic dialogue of the deaf in which I explain that for the antitotalitarian left which is now steering itself away from her, the Rights of Man is not just a phrase but a concept, one that is filled with memories of suffering, of Resistance, manifestly not to be played with--and she, argumentative, inflexible, a sharpness suddenly visible in her face, her forehead, asserting that it's exactly the opposite, that when one says "Rights of Man" she cannot overlook the literal sense of the words, the rights of the Male as opposed to the Female, the rights of her father versus the rights of her mother--and that is why she prefers to say "human rights."

"One day," she continues, "I was talking with a woman from a village in Mali. For her it was exactly that simple: If you say 'the Rights of Man' she understands they are the rights of the male population laying down the law there for centuries. So I choose her point of view, which is also, by the way, the same as that of any child you find in the street. And that is why I choose those words."

Sensing that we are now approaching a new level of misunderstanding, that in five minutes she is going to bring up the American feminist hardliners' demand for "herstory" instead of "history"--that she doesn't understand why in her Catholic catechism classes they didn't say, "God our Father-Mother" instead of the more macho "God our Father"--I change the subject.

So how do things stand with her rivals? What is going on in the Socialist Party? It is unclear whether it is she who doesn't want its support, or if it is the party, facing recent catastrophic polls, that has gone to ground.

"I did offer Dominique Strauss-Kahn"--the former finance minister whom she defeated for the Socialist presidential nomination--"a mission [as part of my campaign]," she says, as if to justify herself. "Dealing with fiscal questions." And Lionel Jospin? I ask--of another Socialist eminence, who was her party's candidate last time around, in 2002. The sommelier pours more wine. I observe she eats and drinks with real gusto, like Mitterrand did before he became ill; and that she has a little of Chirac's hearty appetite--is this a sign?

"As for Jospin, I called to invite him for the 11th"--today, when she unveils her grand policy platform--"telling him his place was with me, next to me." She dramatizes her invitation by pointing to a chair placed slightly behind us, which the maître d' had moved for our arrival. "But no, he said no. He has something else to do that day." A man at a neighboring table comes over to tell her he admires her. She stands, oddly moved, blushing a deeper pink than her suit, happy, her long, pretty neck rippling with pleasure.

As she sits back down, she says, "I understand Jospin. That a woman like me, a bécassine [girl from the provinces], was chosen as the party's candidate, succeeding in things that he never even got close to, I can understand how that might make him angry."

What sorts of things? "Chevčnement," she says, referring to another heavyweight on the left. "Jospin still doesn't see how I got him, when he thinks that it is the fact that he didn't--that Chevčnement was against him, is why he lost." I am about to retort that it is not necessarily such a great thing to have the anti-European, populist Jean-Pierre Chevčnement in her camp, but she continues, thoughtfully, "Why do you think he lost? Do you have an explanation for Jospin losing against Chirac and even Le Pen?"

Then, as I answer that it might have had to do with a form of political elitism which was punished by the electorate, she says, "That's it, yes. And what bothers them is my will to break away from that elitism, that arrogance. What we call participative democracy, I have never claimed it is the panacea, or that one must govern with an eye to public opinion, but to listen to them, to hear what they have in their heads, since for so many years they have been force-fed their truths--it was necessary to do it and I am proud of doing it."

We talk about her vision of Europe, of Iran--subjects where she certainly seems less incompetent than others have described her to be. And will she not have a significant advantage over her rivals, rallying a certain percentage of the voters not merely to her panache and her white suits, but especially those who two years ago voted "no" on the European constitutional referendum?

She tells me she is probably no longer going to wear the famous white suits that have been her trademark, and which have been written about so much--the white of waiting, of the blank page awaiting the inscription of France's grievances as well as hopes for the future. She says the people have spoken, and that on Sunday she will in fact be translating what she has received from them. On that day, I picture her speaking in front of a wall plastered with the photos of the many men and women she has met over these past weeks, for whom she will no longer wear white.

She is sure of winning, she says, although she is a little nervous about today, her big policy day. So much is expected from her, that it is possible she will disappoint. But like Hillary Clinton, whom she admires, she is sure she will win over the conservative camp, frozen in its certainties, incapable of facing the challenges, "the suburbs, the banlieues--in the face of these burning tenements how can the only policy be repression, where demonstrators are no better than savages, barbarians at the gates of the city? Like the ancient Greeks do we not call those with less access barbarians? This attitude is madness, it is suicide."

I tell her again why the role of the intellectual is not to join in, rather it is to ask the tough questions, to lay out the issues, to--at the end, as late as possible--finally articulate his opinion. And she listens to me with a humility which belies her image, that of a strict, distant schoolteacher.

It is after midnight.

The restaurant is empty.

A last question about her choice of books: a book about women by Dominique Méda (she is surprised I don't know her), and Victor Hugo's "Contemplations," which she has had with her for some time.

I take my leave, still somewhat puzzled, but with the feeling that people may have been unfair to this woman--myself included, and that she does not really resemble the slightly gauche statue into which she has sculpted herself.


Eto. Pa ti L smisli nešto pametno i lijepo jer zaslužujemo pametno i lijepo...
Hvala A na mejlu.
Ne da mi se s mamom razgovarati. Zapravo je ne želim gnjavit. Danas popodne su me njih dvoje tako lijepo uspavali nekim pravničkim boring razgovorom.
Čitala bakin dnevnik. Sweet, da. Kad sam došla do zapisa o smrti dede Joce sam stala. Toliko o izbjegavanju. Znam ja sve to negdje...
- 20:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.02.2007., petak
Laryngitis

Treatment of Laryngitis

If laryngitis is caused by a bacterial infection, antibiotics will be prescribed.

Some palliative measures that can be taken include:

Avoid public speaking during recovery

Be aware that whispering puts greater strain on the vocal cords than normal speaking

Inhale steam from a bowl of hot water or from a warm shower

Drink warm, soothing liquids (but do not drink alcoholic beverages)

Try a cool-mist humidifier; avoid air conditioning

Use non pain relievers and throat lozenges to ease the discomfort

Avoid cigarettes until the symptoms have subsided

Above all, make sure that the underlying cause of chronic laryngitis has been diagnosed and treated.

To je od govorenja danas na zraku, sto posto. Znala sam da se ne treba žestiti na javnom mjestu.
Nisam trebala...
- 20:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
RUŽICA SI BILA SADA VIŠE NISI

Ružica si bila jedna u mom srcu.
Ružica si bila moja,
Al' nije za tebe divlja kupina,
Ni čovjek kao ja.

Bog mi daje,
Bog mi odnosi.
Ružica si bila,
Sada više nisi.

S vremena na vrijeme
Kao da čujem stope,
K'o da ideš preko mog praga.
S vremena na vrijeme,
A znam da nemam prava
Ti nisi više moja draga.

Letjele su noćas iznad moga krova.
Letjele su ptice selice,
A ja sam sanjao tvoja koljena
I tvoje poljupce.

Bog mi daje,
Bog mi odnosi.
Ružica si bila,
Sada više nisi.

S vremena na vrijeme
Kao da čujem stope,
K'o da ideš preko mog praga.
S vremena na vrijeme,
A znam da nemam prava
Ti nisi više moja draga.


I dalje bolesna iako drugačije. Osjećam se malo bolje u tijelu ali me puno više boli grlo. Jučer kao da me netko prebio. Navodno nisam imala temperaturu, iako ne znam koliko je to točno jer moj toplomjer svaki put pokazuje da imam 36 sa 7.
Sanjala u bunilu:
1. da se Segolene rasplakala na nekom stranačkom skupu
2. da sam ja na ljetovanju i šizim jer sam već 2 tjedna na moru a nisam dobila ništa boje
Počela u polusnu razmišljati o seminaru, baš mi je dobro išlo, onda me probudila prokleta poruka.
Bole me leđa. I ruke u ramenima. Ali manje. Pojela 3 lekadola, 2 aspirina 1 daleron i 1 i pol čaj od jučer do danas. Izgubila svaku volju za bilo kojim od tih pripravaka.
Išla bih u Kineski ali Mi neće da ide sa mnom. A ljutina bi tako spržila moje bacile...
Možda se sutra ujutro dovučem u Ri.

____________

Ugl. već se cijeli dan uspješno pravim da sam zdrava (osim par ekscesa) i ide mi. Moć pozitivnog mišljenja. Moć kolektivnog nesvjesnog. Jedem čips. Kao da jedem žilete. Ali dobro sam. Dobro sma.

- 16:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.02.2007., nedjelja
Le discours de Hollande enflamme les militants......
EN DIRECT DE VILLEPINTE. Le premier secrétaire du PS a consacré l’essentiel de son discours ŕ une attaque en regle de Nicolas Sarkozy.
... En direct de Villepinte : les militants PS attendent le ''tournant'' de la campagne ... Oral de Royal : les premieres mises en bouche ... Royal joue quitte ou double sur son projet ... Lire aussi : la synthese des débats participatifs sur Désirs d'avenir


Bla bla.
I neće biti ni sto hiljada dana dovoljno...
Ajde. Ale ale.
A ja odlazim. Sinoć mi se baš čitalo i učilo ali bila sam post pre sub pijana i preumorna za takvo što.
Klimax je kod mene.
Počinje semestar. 2. odnosno 8. odnosno zadnji.
Ne znam da li sam mirna ili panična. Zašto ja ne znam najosnovnije stvari o sebi?
Sutra kolokvij pa internet i novine pa s M na medije - zadnji put. Pa sve po starom i poznato.
Mislim da mi to odgovara u mom trenutnom stanju.
Ali već sutra neće, oh kako neće!
Umorna sam i gladna sam. I osjećam se glupavo. Nemam ništa pametno za jest.
SMSala se s Hanom. Ići na kavu s Hanom.
Veličanstveni pozdrav mah
Ja.
- 13:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #
08.02.2007., četvrtak
46% prošli tjedan pa 48 ovaj tjedan a ja :) pa intervju (navodno vrlo dobar, svakako vrlo pozitivan - konačno, idiot jedan - s BHL koji je "puzzled" oh yeah a ona ga je "struck" s "astonishing freshness, her candor, her easy grace") a ja :)) ... Onda glupavi tzv intelektualci ljevičari koji se priklanjaju Sarkozyu a ja grrr :(( ... uglavnom ... emotivno sam nestabilna zujo divljaju mi hormoni i skroz sam svladana.
I onda slušam još All Good Things (zašto??).
I neka je cold i selfish baš me briga kakva je cerek ali imaju tu divnu ženu i onda glasaju kreteni francuski za onog rasističkog homofoba prepotentnog. headbang
A kod nas... Mi nemamo čak nikog tako divnog kao što je elle a ni ona nije divna i ja to znam.
Kod nas Nevenka Tuđman je oslobeđena, ubojice obitelji Zec osuđene na 2 godine a na snazi je Komuna.
Sad me zvala DM i popravila mi raspoloženje ničim.
Mrzim Wall Street Journal.
Volim topografiju.
Volim Giddensa.
Mrzim Tomšiča.
Volim ovaj tjedan.
Mrzim sljedeći tjedan.

Volim te.
kiss
- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.02.2007., subota
Ako prestanem misliti na njega
prestanem imati tu sliku pred očima
vratim se Prevertu
zaboravim sve činjenice
ove noći u kojoj znam premalo o sebi
jer znam previše o tebi
Ako zaboravim potpuno naivno gdje sam u svemu tome je
možda uspijem osjetiti opet koje su ti boje oči
možda uspijem čuti
možda uspijem iskreno vjerovati u način na koji se krećeš
konačno možda uspijem uhvatiti tvoj pogled
dotaknuti jagodicama
izgubiti se u jasnoći lica


- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>