Odlazak legende...

"Još su ti usne umorne i sve što kažeš znam da nije, još su ti suve cipele, napolju znam da kiša lije, još su ti vreli obrazi u oku sjaj ne prolazi, još ti na licu piše ČIJA SI..."
Vjerujem da ste ove stihove svi bar jedanput u životu čuli. Vjerujem da nema osobe koja nije čula za glasovitog TOŠU PROESKOG, mladog makedonskog umjetnika, rođenog 21.siječnja 1981. godine. U svojih 26 godina života tako je mnogo postigao. Znate li da je taj čovjek završio kompletnu pjevačku obuku u Americi u samo tjedan dana, a predviđena je za 6 mjeseci?? Nema te pjesme niti tog glasa kojeg on nije mogao otpjevati. Njegovi stihovi su toliko nabijeni emocijama, njegove su pjesme stvarane za sve ljude. U svakoj njegovoj pjesmi možete prepoznati barem mali dio sebe. Stvarao je hitove, pjevao je iz duše. Njegovi stihovi tjerali su moje oči da plaču, njegova melodija stezala je moje srce dok mi je bilo teško, njegove pjesme krasile su svaki moj dan... Nije bilo dana da barem jedanput nisam otpjevala barem jednu njegovu pjesmu. I evo, dok vam pišem ovaj post, uživam u predivnim stihovima njegove pjesme "Bože brani je od zla". Za kraj samo želim napisati : Ljudi umiru, ali njihova djela ostaju... Toše hvala ti što si nam u tako malo vremena toliko puno ostavio. Tvoga lika više nema, ali tvoje pjesme će vječno živjeti u nama!!!!
Veliki pozdrav svim fanovima, ali poseban pozdrav najvećem Tošinom fanu na cijelom svijetu : PERI...

SAMO ZA PERU...
Bože, brani je od zla

Ona ima oči
Koje znaju moje tajne sve,
Moje tuge sve i moje nemire.
Ona ima ruke
I u njima svijet čitavi,
U tom zagrljaju mogu umrijeti.

Bože meni tako malo treba
Ispod ovog svetog neba,
Topla postelja
I njena oka dva.
Šalji anđele čuvare svoje
Jer je duša duše moje,
Brani je od zla,
Bože, kad ne mogu ja,
Kad ne mogu ja,
Bože, brani je od zla.

Ona ima usne
I na njima okus trešanja
Koje nitko ne zna ljubit kao ja.


Bože meni tako malo treba
Ispod ovog svetog neba,
Topla postelja
I njena oka dva.
Šalji anđele čuvare svoje
Jer je duša duše moje,
Brani je od zla,
Bože, kad ne mogu ja,
Kad ne mogu ja,
Bože, brani je od zla.

16.10.2007. u 11:02 | Broj komentara 16 | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Ponešto o meni...

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Evo vam i moja slikica:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

IME: IVANA
NADIMAK:KRZNA
ŠKOLA:EKONOMSKA VG
HOBI:ODBOJKA
DATUM ROĐENJA:14.03.1991.
HOROSKOP:RIBE
OMILJENA BOJA:ROZA I SMEĐA
MJUZA:NARODNJACI, obožavam ih pjevat :-), TOŠE PROESKI - sve moguće pjesme, ENRIQUE IGLESIAS, SVE MOGUĆE BALADE, katkada me ulovi i želja za technom i danceom... u biti,slušam sve osim metala, rocka, punka i jazza....
NAJ FRENDICA:VALENTINA, znamo se od 5. razreda i s njom dijelim sve svoje tajne... Jako je volim, poput sestre mi je...
VOLIM:SMIJEH, PJEVATI, PLESATI, JESTI, ODBOJKU, NOGOMETAŠE, CRNE I SMEĐE DEČKE, VOĆE, SLADOLED, NAKIT, ISKRENE LJUDE, VALENTINU, SVOJU OBITELJ, SVOJU MACU, MORE, IZLASKE...
NE VOLM:PLAVE DEČKE, CRVENU BOJU, KIŠU, IĆI UJUTRO U ŠKOLU, DARK, METAL,JAZZ, GMAZOVE, LJUDE S KOJIM NEMAM O ČEMU PRIČATI, PORILUK
MOJ MOTO:MALE STVARI ŽIVOT ZNAČE


*Blog svijet*

Anela

M@r&j@

Natalija

Sanja

IVAnčica

BARBARA i blizanke

Brigita i frendice

IvAnA

Šika

Martina

Ornela

Glorija

loode curke

O PETRI I DIJANI
OVDJE OBAVEZNO SVRATI I SAZNAJ NAJNOVIJE VIJESTI O CURKAMA, BUDITE UZ NJIH!!!!


besplatni dizajn

*Moje pjesme*

some new songs...


PRIČA BEZ KRAJA

Postoji li priča
Koja nema kraj?
Postoji li biser
Koji nema sjaj?
Postoji li na ovome svijetu
I moja srodna duša
Ili to samo sreća
Ponekad moje želje posluša?
Katkad u životu imam sve,
Ali ono što mi uvijek nedostaje
Krije se kod tebe.
Što li to tvoje oči
U tom pogledu kriju,
Da li mi se tvoje usne
Doista iskreno smiju?
Hoćeš li mi više ikada
Onako nježno prići
Ili ovoj priči
Kraj nikad neće stići...

( nastavlja se... možda... )


Posvećeno nikome...

I nije ova bol tako mala
Da bi mogla stati u jednu suzu,
Jer previše sam te voljela.
I ovo vrijeme nije lijek
Jer rane ostaju u meni,
A ti nisi svjestan da
Sam bila ludo zaljubljena.
Sanjali smo često
Ispod plavog zvjezdanog neba
I sve je bilo kao u bajci.
Uvijek si mi govorio da je
Ovaj život kratak,
Ali da će naša ljubav trajati vječno.
Rekao si da nas ni smrt
Rastaviti neće,
Jer naše duše će se spojiti u jednu.
Ja sam bila mlada, naivna
I puna života.
Vjerovala sam svakoj tvojoj riječi,
Svakom tvojem dahu,
Osjećala sam se kao da
Živim na vrhu planine, visoko iznad svih.
Ali sudbina mi je drugu stranu pokazala
I pogledaj me gdje sam sada.
Na mome licu osmijeha nema,
U mome srcu beskrajna tuga vlada,
U mojoj suzi bol se skriva,
A moja duša vječno na dnu mora spava.



Ponekad je tako teško naći prave riječi,
Pronaći put što vodi ka izgubljenoj sreći.
Ponekad je tako teško pogledati te u oči,
Al pogled mi jednostavno na tvoje lice skoči.
Puno puta se pitam što se to u tvom srcu krije
I da li se i tvoje srce mome srcu zaljubljeno smije.
Da li u tvom srcu i za mene mjesta ima
ili me samo gledaš prijateljskim očima.



Ovih dana moja duša je prazna.
U očima nemam sjaja,u srcu nemam topline.
Moje tijelo nema snage da trpi bol,
Da zavoli neku drugu dušu.
Ono još uvijek čeka tebe i tvoje dodire,
Želi te priviti uza sebe.
Srce čeka da ga ponovo ugriješ i zavoliš,
Oči željno iščekuju da ih tvoj pogled dotakne,
A usne strasno čeznu za tvojim poljupcima.
Zašto, zašto te nema više kraj mene,
Zašto je tvoje srce otvorilo svoja vrata drugoj.
Koji je razlog tvome odlasku?
Reci mi molim te, reci mi da znam,
Da li je to doista bila ljubav
Ili još samo jedna bezazlena laž.

Ljubav je sreća za kojom svi tragamo,
Milijun staza punih trnja i kamenja
na kojima uvijek stradamo.
Ona je samo beskrajna patnja
U kojoj uživamo.
Ljubav je životni cilj do kojeg
Svim svojim silama dolazimo.
Ako je ljubav sreća,
Zašto onda patimo,
Ako je ljubav naš životni cilj,
Zašto onda stradamo?



Nije mi jasno zbog čega me razdvajaš od sebe
kada znaš da sam se zaljubila u tebe.
I nije mi jasno zašto između nas tolika udaljenost postoji
I zašto dozvoljavaš sudbini da nas razdvoji.
Ne mogu shvatiti te tvoje riječi
jer tvoj pogled ne govori tako.
On je tako snažan i iskren
da bi ga poželio svatko.
I dok ove tužne stihove pišem
u srcu me steže, jedva dišem.
I još mi uvijek nije jasno
zašto me razdvajaš od sebe
kada znaš da volim samo tebe

MY BEST FRIEND

Valentina


Free Image Hosting at www.ImageShack.us











Male stvari život znače.....

Prijatelji su polovica duše

Tek kad nekog izgubiš shvatiš koliko ti puno znači

Živi i ne misli na krizu, jer samo život nema reprizu!!!!!!

Suzama ćeš ganuti kameno srce........

Čovjek najviše misli na onoga koga želi zaboraviti....

Nikad ne traži nekog savršenog da ga zavoliš, bit ćeš u opasnosti da umreš bez ljubavi. Zavoli nekog tko nije savršen i učini ga savršenim svojom ljubavlju!

Ljubav je želja za davanjem, a ne dobivanjem.

Ljubav je jedina bajka koja ne započinje "bilo jednom"- ali time završava!

Ljubav je ropstvo po definiciji.

Ljubav je pokušaj prirode da ukloni razum.

Deset se poljubaca brže zaboravlja od jednoga

Prijatelj je čovjek koji će ti nesebično naškoditi.

Prijateljstvo je umijeće distance kao što je ljubav umijeće blizine.

Samo je malo iskrenih prijatelja, a i potražnja je mala.

Prava ljubav ne znači dodir ruku, već dodir srca.

Mnoge djevojke su vrlo romantične. Očekuju da izjava ljubavi u sebi sadrži prsten.

Nenadane ljubavi obično na isti način i završavaju.

Nemoguće je voljeti i biti mudar.

Možeš davati bez ljubavi, no ne možeš ljubiti bez davanja.

Ljubav je vječna tajna budući da nema načina da je objasnimo.

Istina je neuništiva biljka. Može se mirno zakopati ispod stijene, ali ipak će izbiti kada dođe vrijeme.

Samo je malo ljudi dovoljno snažno da kaže istinu i da čuje istinu.

Mi tražimo istinu, ali želimo je naći samo tamo gdje nam odgovara.

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@