Surađujem sa tratinčicom zvanom robert. Na njegovom blogu možete naći zagrobni život tratinčice robert te zgode kvarta zvanog kupaona. želim vam pričati o napretku papercut pogo hokobojkaškog kluba. Kao što svi znate, hokobojka je sport u kojem loptu prebacuješ pomoću palice(za hokej na travi) preko odbojkaške mreže. U pravilima piše da lopta može biti bilo kakvog oblika i bilo kakvog kvalitetnog stupnja svinjske kože. Može biti i od plastike(pravilo vrijedi od Badnjaka). Dok udaraš loptu moraš stati na jednu nogu. Ovo novonastalo pravilo postoji bez razloga i objašnjenja, dakle: suvišno. Meč hokobojke je gotov kad lopta doslovno prvi put padne na tlo. Nije ni čudno zašto se u regularnom djelu sezone odigra 1008 utakmica po momčadi. Samo žalosno je što postoji samo jedna momčad hokobojkaša. Ona kramerova(ime mu ne pišem velikim slovom već odavno jer nije dostojan toga) aka nožno palčeva je jedina u centralno-panonskoj ligi. I dakako uživa status najbolje momčadi. Ja uvjeravam kramera da su najbolji samo zato jer su jedini u ligi, ali odbija me poslušati. Doslovno odbija(ima metalnu pločicu u čelu). A to boli very much! Nakon pet godina uspjeha kao prvaka lige skužio je da je jedini u njoj. Momčad je bankrotirala i papercut pogo se raspao. No ponos kod kramera aka nožnog palca se još vidio....