Povijest metala

Povijest metala...odakle početi? Od trenutka kada su prvi puta gitaru uštekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantažama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple?

Nemojmo ići predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine prošlog stoljeća kada je mladić imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakterističnim načinom plesa dovodio ljepšu stranu populacije u predorgazmička stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i proširio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslućene visine.

Neobično važna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristički ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa električnom gitarom. Njegov karakteristični način sviranja otvara potpuno nove poglede na načine uporabe gitare. Vazna je i činjenica da je Hendrix došao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromašnijeg staleža, te pružio primjer mladima da se u životu može uspjeti i na takav način.

Šezdesete godine su bile možda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnoštvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidže i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Možemo reći da se u šezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se računa njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice šezdesetih do dana današnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath.

Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevač Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su često graničili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnoćom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odličnih albuma na kojima susrećemo tada najzesće dionice koje su se uopće mogle čuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka.

Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Već i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reći za metal. Osim što je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je počelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena početkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasičima grupa koje većinom nisu uživale popularnost metalnih djevica.

Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rođenih bandova, od kojih je među važnijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvažnija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na čijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i još mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok četvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se već nazire njihovo buduće kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.

Polako s vremenom, početni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju počele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rođen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadržavao za ono vrijeme par do tada najžescih riffova koji su se mogli čuti: tu su prednjačili početak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia".

Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetničke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven").

Početkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostižu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspješniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko tržište albumom "Images and worlds" kojim širom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray.

Rečeno je već da je Black Sabbath začetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal.

Uz death metal, još jedan stil metala ulazi u krajnosti izražavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vođa Mayhema, pod pseudonimom Euronymous također vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se terorističkim akcijama (paljenje crkava) bori protiv kršćanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion).

Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Što karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, možemo reči da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil živim.

Fenomen progresivnog metala definitivno je dokaz glazbene (r)evolucije i to ne samo popularne glazbe 20. stoljeća, već i glazbe općenito, te predstavlja rijetko viđenu glazbenu raskoš kojom oduševljava milijune slušatelja širom planete. Iako je riječ o fenomenu starom više od desetljeća, kada mislimo na moderni prog metal, te više od tri desetljeća kada mislimo na progresivni rock, neizbježna su pitanja i spekulacije o njegovom razvoju u budućnosti. Kamo sve to vodi, koje su krajnje mogućnosti te vrste glazbe, da li će ona opstati i preživjeti ostale glazbene pravce, stilove, sub-stilove, jednom riječju ostale oblike glazbene misli.