hangar 18

srijeda, 11.05.2005.

rest in peace dime

09.12.2005. grupa Damageplan je imala gažu u Ohiu. Jedan od članova Damageplana je bio i Dimebag Abbot, legendarni gitarist Pantere.Tijekom nastupa, neki poremećeni fan je odjednom izvadio pištolj i izrešetao Dimebaga, a pri tome je i sam poginuo. Dimebag je umro na mjestu, još držeći svoju gitaru u rukama.

Ja fakat nisam osoba koja plače često, ali kada sam čula što se dogodilo, prvo je uslijedio šok,onda nevjerica i na kraju suze.Pa jebote ljudi, ne morate biti fan Pantere da vas zgrozi nešto takvo.Nitko ne zaslužuje umrijeti zbog svojeg talenta. Ne kužim što se uopće vrtilo u glavi tom kretenu kada je potegao pištolj na jednog od najznačajnijih metal gitarista ikada.

Što mu je uopće Dimebag napravio loše?Mislim, kako je jebote mogao?I takve me stvari bacaju na razmišljanje o prolaznosti života i kako sve shvaćamo zdravo za gotovo, ne znajući da sve može nestati dok kažeš -keks!

Koncerti su za mene vrhunci svih provoda, pogotovo ako tu grupu fakat voliš.Ja osobno ne mogu bez glazbe,na koncertima uvijek mogu biti ono što jesam. Vrištati i pjevati na sav glas, iskakati se do iznemoglosti i head bangati do besvijesti.Uvijek mi dođe da počnem pjevati na sav glas i da me boli kurac da li me itko gleda ili sluša ili mi se smije.Ali to malo tko radi jer im je bed i to mogu raditi pod tušem ili u svojoj sobi.

To je onaj feeling kada toliko voliš neku grupu ili pjesmu, ili si jednostavno u takvom raspoloženju pa ti dođe da se na sav glas izdereš.I zato su koncerti takva ludnica.Slobodno pjevaš koliko god jako i grozno hoćeš jer znaš da uz tebe to isto rade i skoro svi ljudi na to koncertu i tada nikomu nije važno tko si, što si i takva sranja njego je bitna jedino-glazba.

I na takvom jednom mjestu da se tako nešto dogodi?I onda sve odjednom izgubi smisao, jer nikada ne znaš tko će dok ulaziš u vlastitu zgradu kao John Lennon ili sviraš svoju glazbu, radiš ono što voliš i uživaš u tome na koncertu kao Dimebag, sa hitcem pištolja prekinuti sve.I zbog čega?

E pa ne znam ljudi moji, i to je samo još jedna od nepravdi i sranja u ovom velikoj odvratnoj lokvi blata koja se zove život.I zato ljudi moji, fakat živite svaki dan kao da vam je posljednji jer nikada ne znate kada će to nestati.

Dimebag, rest in peace...


Cemetery Gates (by Pantera)

Reverend reverend is this some conspiracy?
Crucified for no sins
An image beneath me
What’s within our plans for life
It all seems so unreal
I'm a man cut in half in this world
Left in my misery...

The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes
It's nothing new for him to see
I didn't ask him why
I will remember
The love our souls had
Sworn to make
Now I watch the falling rain
All my mind can see
Now is your (face)

Well I guess
You took my youth
I gave it all away
Like the birth of a
New-found joy
This love would end in rage
And when she died
I couldn't cry
The pride within my soul
You left me incomplete
All alone as the memories now unfold.

Believe the word
I will unlock my door
And pass the
Cemetery gates

Sometimes when I'm alone
I wonder aloud
If you're watching over me
Some place far abound
I must reverse my life
I can't live in the past
Then set my soul free
Belong to me at last

Through all those
Complex years
I thought I was alone

I didn't care to look around
And make this world my own
And when she died
I should've cried and spared myself some pain...
left me incomplete
All alone as the memories still remain

The way we were
The chance to save my soul
And my concern is now in vain
Believe the word
I will unlock my door
And pass the cemetery gates
- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>