Dezerter

Objava vijesti o blogu je opet potakla raspravu komentatora na blogu. Dosad sam u blogu već odgovorio uglavnom na sve tipove komentara, neću se ponavljati. Drago mi je da postoji velik broj ljudi koji razumije besmislenost služenja vojnog roka. Zapravo samo služenje vojnog roka postaje sve besmislenije s trendom pozitivne promjene svijesti. Postoje nova učinkovitija sredstva za borbu za očuvanje mira i sigurnosti zemlje od obučavanja građana za rukovanje oružjem. Već sam pisao o tome da ratove pokreću manipulatori na položajima moći u korist vlastitih interesa, totalitarna društva ili sustavno potlačivanje određenih skupina. Prosječnom pojedincu u demokratskom društvu rat izlazi iz svih okvira njegovih interesa. Širenje svijesti o tome dovodi do nemogućnosti mobiliziranja građana za potrebe rata.
Kako je došlo do rata u Hrvatskoj i šire na prostoru bivše Jugoslavije? Žalosno je mišljenje da je rat pokrenuo cijeli srpski narod. Jadni su oni Hrvati koji mrze Srbe i obrnuto, oni koji ne mogu šire sagledati stvari. Takvi su najlakše sredstvo pokretanja novog sukoba u kojima će oni sami biti najveće žrtve. Temelji za rat u Jugoslaviji su se gradili godinama počevši od same uspostave Jugoslavije u kojoj nije postojala prava ravnopravnost među narodima. Komunizam, jednoumlje, totalitaristička idiotska ideologija štovanja jednog bezgrešnog vođe. Odlazak tog autoritativnog vođe koji je donekle svojom karizmom (ali i drugim represivnim sredstvima) održavao postojeće stanje. Pojava manipulatora koji su uvjerili određene narode i manjinske skupine da im prijeti opasnost od onih drugih, možemo kao prvog istaknuti Miloševića. Uz sve navedeno, u tom komunizmu koji nije bio drag ni zapadu, a ni istoku, postojalo je i sustavno naoružavanje zbog opasnosti od tkz. "belosvetskih usijanih glava" i "neprijatelja koji nikad ne spava". Jugoslavija se godinama pripremala za neizbježnu katastrofu. Bilo je pokušaja da se na vrijeme zaustavi neizbježan slijed; hrvatsko proljeće, prosvjedi 200.000 ljudi protiv Miloševića u Beogradu. Jednostavno je nedostajalo dovoljno osvještenih ljudi koji su također trebali istupiti. Žrtve sustava su završili u zatvorima, otišli su iz zemlje. Krivci za rat nisu Srbi, nego svi oni koji nisu bili sposobni razmišljati svojom glavom, svi oni koji su slijepo poštivali zakone, svi oni koji nisu imali hrabrosti istupiti protiv neodrživog samoubilačkog sistema. Većinom isti takvi ljudi pišu primitivne komentare protiv mojeg dezertiranja, nazivaju me izdajnikom, Srbinom, četnikom... Upravo je takva primitivnost i maloumnost najveći krivac za rat koji smo prošli.
Nekoliko sam puta naveo da su hrvatski branitelji pravi heroji rata. U to vrijeme sam bio premlad da se priključim borbi, da sam bio stariji možda danas ne bi ni bio živ. Danas imamo drugačiju situaciju i moramo se drugim sredstvima nastaviti boriti za sigurnost države. Danas samo nastavljam borbu koju su započeli hrvatski branitelji. Sad je vrijeme za sukob sa svim potencijalnim elementima koji uopće dovode do rata.
Žalosno mi je kad se branitelji pitaju zašto su se uopće borili kad ovakvi kao ja dezertiraju. Bilo bi mi puno draže kad bi izašli na ulice i stali pred vladu tražeći svoja prava. Upravo će se dijeliti dionice "braniteljima" od kojih velik dio njih nikad nije bio u borbi. Zakinut će se pravi borci jer će svoj dio morati dijeliti s onima koji dobivaju udio samo da bi netko skupio političke bodove.
Velik dio građana hrvatske još uvijek je nedovoljno obrazovan ili jednostavno pripada generaciji na izmaku koja je odgajana u komunizmu i nekadašnjeg neosporivog Tita su zamijenili sa HDZ-om. Zdrav razum u Hrvatskoj još uvijek nema puno izgleda. Dok imamo pasivne građane, imamo političare koji trče za svojim interesima, kriminal, korupciju... I nije to samo fraza o lošoj vlasti koja se provlači u svim društvima, u Hrvatskoj je to stvarnost.