|
I.Korinćanima 1:18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ljudi ovoga svijeta često kršćane smatraju i nazivaju luđacima – «Zašto se odričeš toliko stvari?!; Protratit ćeš život koji je ionako prekratak!; Uživaj dok si mlad!; Ti mora da si poludio!; Onaj je poludio!; Ti si neki ludi ekstremist!; Ma, ti nisi normalan!; To su oni ludi kršćani!» (…). Svijet često tako gleda na nas kršćane i pita se jesmo li mi doista malo poludjeli. Mnogi ljudi ono što im je umom nedostižno automatski odbacuju i proglašavaju ludošću. Svojom mudrošću pokušavaju doći do odgovora na životna pitanja, a posebice na pitanje života poslije smrti. Svojom ljudskom mudrošću proglašavaju kršćansko vjerovanje u život poslije smrti ludošću i besmislicom, a vjerovanje u Bibliju kao božanski nadahnutu Božju Riječ smatraju praznovjernim. Istina, cijene Isusa Krista kao mudroga čovjeka/učitelja, ali ne razumiju zašto je bio spreman tako odvažno umrijeti za svoje ideale – i to još takvom ponižavajućom smrću i još tako mlad čovjek – ŠTETA! Odlaziti u Crkvu više od dva puta godišnje ili više od jednom tjedno(!) smatraju gubljenjem vremena – jer, ipak je vrijeme novac, zar ne? Oprostiti nekome je najveća moguća glupost i ludost jer uvijek treba tražiti osvetu za zlo koje nam je netko počinio. Ljubiti svojega neprijatelja – ma daj, tek je to nenormalno i ludo. Dati barem 10% svojih prihoda Bogu – nema šanse da dam svoj teško stečeni novac nekakvoj tamo instituciji. Ideja da je Bog svemoguć i sveprisutan je glupa i uopće nema smisla. Otac koji daje svojega sina da pogine za izopačeno čovječanstvo – taj otac mora stvarno da je lud i da uopće ne voli svojeg sina. Ma, uostalom, to kršćanstvo i kršćanska Biblija je ionako puna kontradikcija i besmislica – LUDOST!!!! Jesu li kršćani doista nekakva grupa luđaka koji trate svoj život? Je li sve gore navedeno doista točno? Tko je na kraju lud? – KRŠĆANI ili SVIJET OKO KOJI NE POZNAJE BOGA? Je li Isus doista bio nekakav luđak koji je bezveze umro? Je li Isusov križ doista LUDOST? To su neka od pitanja na koja ćemo pokušati dati odgovor u ovome proučavanju biblijskoga teksta. KRIŽ – LUDOST ILI SILA? Što nam to govori taj križ da je to tako velika ludost? Sažeto rečeno: taj križ nam govori da je Isus Krist, Spasitelj čovječanstva umro na tome križu, da je dao svoj život za nas, treći dan uskrsnuo od mrtvih – pobijedio smrt i sotonu da bismo i mi imali pobjedu u njemu te da bismo imali život vječni. Zašto je to ludost onima koji propadaju i tko su uopće ti koji propadaju? Zašto to oni ne mogu razumjeti i prihvatiti? Dakle, oni koji propadaju su oni koji svojom mudrošću i u svojoj snazi pokušavaju doseći smisao života, svoje spasenje, prosvjetljenje, objavljenje i opravdanje – oni koji propadaju su, jednostavno rečeno, oni koji ne poznaju Isusa Krista – pošto ga ne poznaju, ne mogu niti razumjeti smisao i riječ (govor, besjedu)križa, kao niti riječ o križu. Čovjek ono što ne razumije često neminovno i odbacuje, a križ se ne može razumjeti ljudskom mudrošću – križ možemo razumjeti samo po vjeri i po Duhu. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.(1.KOR 2:14). Ovi reci su ujedno i odgovor na naše pitanje zašto oni koji propadaju ne mogu razumjeti križ – ZATO JER NEMAJU DUHA BOŽJEGA KOJI BI IM OBJASNIO! Boga ne možemo spoznati umom – Boga možemo spoznati jedino DUHOM. No, kako doći do Duha Svetoga? Odgovor je jednostavan: otvoriš svoje srce Bogu, priznaš Bogu svoje grijehe i zamoliš ga da djeluje u tebi. Duha Svetoga ne primaš u svoju glavu, već ga primaš u svoje srce – on govori u tvoje srce – primaš ga vjerom, a ne umom. Nitko ne razumije niti može razumijeti sve na ovome svijetu, ali ono što trebamo i možemo svi razumijeti jest toi da smo grešni i da nas to vodi u propast te da stoga trebamo oproštenje grijeha i novi početak. Trebamo shavtiti da smo mi oni koji propadamo ako živimo život bez Krista. U onom trenutku kad Duh Sveti počne djelovati u tebi ti počinješ razumijevati govor križa te od onog koji propada postaješ onaj koji se spašava. Tada iznenada riječ križa od ludosti prelazi u SILU. Silom Duha Svetoga ludost križa postaje SILOM BOŽJOM. Ono što ti je do maloprije bilo ludost, sada postaje SPASAVAJUĆA SILA. Dakle, što je onda besjeda o križu? – LUDOST ili SILA? Besjeda o križu i sam križ spasavajuća je sila koju trebamo imati u svojem životu – u suprotnom će nas ta nerazumljiva ludost križa odvesti u propast. Draga prijateljice, dragi prijatelju, ludost Kristovog križa je sila koja spašava. Krist nas poziva i spasavajuća sila njegovoga križa privlači nas k njemu. Ludost Kristovog križa može i za tebe danas postati spasavajuća sila. Bog te danas poziva da mu predaš svoje srce i tada će on učiniti čudo u tvojem životu – ČUDO NOVOGA ŽIVOTA. |