krozzid.blog.hr

Ljudi vriste kako je pred blagdane ludilo. U tom sam slucaju ja stalno pred blagdane.

Nazvala me cimerica i prica tece lezerno, otprilike: "divno nam je, nije Badnjak za 2 dana". Znam da je njoj na poslu laganica, bozicnica sjela, danas se radi skraceno, vremena napretek. Kod mene je situacija obrnuta - za bozicnicom mogu plaziti, a za placom plakati.
I ako uspijem danas izgibati prije 6 bit ce cudo. No tesko je realno sagledati situaciju ako nismo u njoj tako da njoj sad najveci problem pricinjava nas dogovor koji se sastoji od pravljenja vanili kiflica danas navecer.

Jedino sto me trenutno drzi u komadu je neopisiva sreca kad se sjetim ulaska u tramvaj kod uciteljske akademije. Dodje mi da zaplacem - od srece, naravno. Srece prema onima koji se voze u autima i jebu sve po spisku naglas, masu rukama, kopaju nos, proizvode ine neartikulirane zvukove ... i ne brinu da li ce im neki idiot stati na cizmicu od svijetle jelenje koze (za koje, btw, nijedna kemijska cistionica koju sam posjetila do sad nema rjesenja) za kaznu.

Ali ne, nece me nista sprijeciti da kupim sto sam naumila jer, vjerovali ili ne, zaista nisam imala vremena to obaviti ranije. Nemam ni danas, ali ce, eto, posljedice biti problemi zbog vanili kiflica koje sve vise volim izdaleka kad ih mama i unana rade.

Nazirem polusvađu radi tih vanili kiflica. Prezirem rasprave, poooogotovo radi idiotnog razloga poput vanili kiflica!

Posto znam da ce se sve nesuglasice srediti, tako cemo i mi na kraju raditi vanili kiflice, usprkos tome sto nisam luda za kolacima i usprkos tome sto ih svi zivi rade te ce ih biti na bacanje.

Jer - "pa blagdani su to, kolaci su to, fino je to."

Mrzim vanili kiflice.