|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
Kronike opasnog uma
20.06.2005., ponedjeljak
Lako do kredita
 Pitate se kako do kredita? Nikad jednostavnije.. naime već ga i imate a da ga možda niste ni svjesni. Već ste dužni preko glave a takvi ćete i ostati sve do kraja života, a kad jednom odete u vječna lovišta taj svoj dug prepisat ćete svojim potomcima... lijepo nasljeđe, zar ne? Vjerojatno neki od vas već shvaćaju o čemu govorim a za one koji se pitaju „o čemu to ovaj priča?“ slijedi objašnjenje:Vjerujem da ste mnogo puta vidjeli na TV-u, pročitali u novinama ili vam je netko rekao kako se vanjski dug Hrvatske, a sam time i vaš osobni dug, opet povećao. No kakav je to dug? Zašto posuđujemo te novce i tko to vraća? Posuđujemo lovu jer nemamo novaca za proračun, a tko to vraća... ne vraća nitko! Dug se gomila i vjerojatno nikada neće krenuti prema dolje. I iako vas nitko nikada nije pitao da li vi želite posuditi te novce, niti ste igdje išta potpisali u vezi toga, u vaše i ime svih nas neprestano se iznova zadužujemo. Da nema novinara i ovakvih koji o tome pišu i kopaju po tome, lude koje nam vode državu ne bi vam to nikada ni rekle... bolje da ne znate pa se ne možete ni pobuniti. Ionako je prevelika gužva gore kod Marka na trgu. A zašto nas nitko o tome ne pita? Zato jer nam dug pripišu čim se rodimo i samim time uzimaju u obzir činjenicu da još ne znamo ni čitati a kamoli potpisati se, pa nas kao jadnog i malog bebača žele pošediti papirologije, odluče i potpišu umjesto nas, a bilo bi im i predugo čekati da postanemo pismeni a samim time neke ne bi nikada ni dočekali. Eto, da se to radi na taj način i ja bih rađe ostao nepismen pa da ne mogu to potpisati nego da si natovarim takvu grbaču na leđa za čitav život! I tako vi kao mali gugutavi puzavac na dan svog rođenja postanete i ponosni vlasnik kredita.. i to poprilično velikog.. a bez ikakvog čekanja.. papirologije, raznoraznih procedura, a naravno ne može se desiti ni da vas odbiju kao što to banke rado čine! A sad da se dotaknemo nekih konkretnih cifri.. Kako ne bih sad izmišljao toplu vodu prenijet ću vam dio članka o tome koji je u subotu izašao u Večernjem listu: Danas rođeno dijete u naslijeđe dobiva 38.325 kuna (5250 eura) inozemnog duga države te 14.873 kune kredita što su ga stvorili roditelji zaduženjem u banci. U isto vrijeme, to dijete može računati da će mu tijekom godine roditelji priskrbiti najviše 16.450 kuna prihoda, s eventualnom djedovom mirovinom ne može dogurati na više od 22.700 kuna godišnje. Poprilični iznosi, zar ne? Mislite da je tu kraj? Ne.. to je tek početak! Naime, rupe u proračunu su se dosada često krpale prodavanjem unosnih hrvatskih firmi. Mogli bi se pitati zašto su te firme prodavane ako su donosile čistu profil (HT i INA recimo) i uredno su dalje mogle svake godine puniti državnu blagajnu. Prodavane su zato jer je bi potreban ogroman novac u kratkom vremenu... proračun je svake godine jako gladan i guta li ga guta. Znači do sada smo dio proračuna krpali zaduživanjem a dio prodavanjem, a sad kad rasprodamo još ovo nešto malo što nam je ostalo, krpat ćemo ga isključivo zaduživanjem.. svake godine sve više i više... i svake godine ćemo sve više propadati... i eto ti nas za 5 god - živa sirotinja! Ovo kako nam je sada nije još ništa prema onome što nas čeka! I zato ljudi bježite odavde što prije... prije nego kamatari dođu na naplatu... Lijepo je to (nesposobnost hrvatskih političara) u svom romanu „Savršeni krug“ sročio Darko Lisac: I baš mi je žao sto se nisam rodio dvadesetak godina prije, dok su nam još Švabe bili glavni neprijatelji... |
- 17:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #
 |
