Pozdrav blog Zajednico!
Ovdje jedan Tata na pragu rastave pa ću ovdje ostavljati svoje misli koje si pišem zadnjih pola godine dok je pokrenuta tema rastave. Bit će tu moje poezije :D Osjećaja, a osjećajan sam prejako :D Volio bi i pričati, olakšati si, iako se stvarno dobro i držim usprkos svemu, jer zapreka je puno, teških situacija previše, toliko da neću niti tu moć sve napisati. Oboje se trudimo da nitko ne bude povrijeđen, da djeca iz toga izađu što manje okrznuta. Zrelo pristupamo svemu i to je jedina stvar koja me veseli. Iako bi lakše krenuo kada bi bila ona zla, ovako nemrem osjećaje primiriti i taj filing nepravde. Puse svima |